Nema inspiracije, a nema ni koncentracije

Želim se probuditi, sići u dnevni boravak i shvatiti da nikog nema. Da sam sama doma. Mama na poslu do tri, tata cijeli dan, braco... ne znam do kad, bitno da ga nema...
Pa si složiti Nescafe i kojih pola sata gubiti vrijeme upijajući taj miris, odjevena u kućni ogrtač, uz neku finu, mirnu muziku...
Tek onda otići u kupaonicu i obaviti sve što već tamo treba obaviti.
Zatim se obući, otići u dućan...
Onda još malo gubiti vrijeme, može pred kompjuterom, pa sjesti za knjigu.
Naučiti pola onoga što sam naumila, ali baš naučiti, da budem potpuno koncentrirana samo na svoju skriptu, a ne na tv u sobi, Oriflame i Avon kataloge na krevetu...
Pa želim ručati. Po mogućnosti, krokete s umakom od gljiva (naravno, mama je došla s posla u međuvremenu i složila ručak, ja, nažalost, još ne kuham). Najesti se tako da moram otkopčati hlače.
Onda malo odležati. Taman da pogledam one sitcome koji se vrte na RTL-u, ili koju sapunicu na Novoj (da, gledam ih)...
Zatim se vratiti u sobu i naučiti drugu polovicu zacrtanog. Uz potpunu koncentraciju opet, naravno.
Pa se spremiti i otići s frendicom na kavu. I razvući tu kavu na dva sata, napričati se nadugačko i naširoko.
Vratiti se doma, ponoviti ono što sam naučila.
I leći u krevet i zaspati uz neki dobar film...

Jer koncentracija mi nije jača strana, pogotovo sad kad mi najviše treba. Ovaj plan mi tako dobro zvuči, ali nikako da ga ostvarim. Neće se to odraziti na moje ispite. Bar se nadam.
Laku noć!