Nabrzaka...

Eto, vratila sam se... Bilo je ok, ne predobro kao prošle godine, ali opet, nisam ni očekivala da će išta nadmašiti prošlogodišnje ljetovanje... Dakle, među mojim cimericama bila je i LaRamie (stara moja, stvarno se previše družimo...), a konačno mogu reći da sam upoznala nekog od blogera, točnije, blogerica - dakle, upoznala sam Pam, koja mi se svidjela na prvi pogled jer je točno onakva kako sam ju zamišljala, jednostavna, draga, komunikativna... Upoznala sam i Amberku, koja je zbilja brbljava (ovo je pozitivna kritika). Na kraju, upoznala sam i cruel life, ali s njom sam se samo rukovala, nisam razmijenila ni jednu riječ, pa nisam stigla steći neki dojam.
Vrijeme nas nije baš poslužilo, ali,hvala Bogu, ja sam prirodno tamnoputa, pa je meni bilo dosta dva dana sunčanja da postignem lijepu bojicu... Što se ne bi moglo reći za neke od mojih cura...
Bilo je alkohola (u povećim količinama), bilo je smijeha (u još većim količinama), bilo je zgodnih dečkiju (kako za koga, jel?), bilo je shoppinga (u dovoljnim količinama, ako se mene pita)... I to je to. Uglavnom, mislim da si možete svi predočiti žensko ljetovanje. Joooj, daaaa... moram zahvaliti curama što su bile toliko ljubazne da su mi dopustile svaku večer da gledam Sjever i Jug, ja sama protiv njih tri, ali popustile su... Hvala cvjetići moji!
Danas sam umorna na kvadrat, čitavu noć sam provela u vlaku, a oka nisam sklopila (možda zato jer mi je pažnju plijenio prezgodan Francuz bez majice na sjedalu do mene), a kad sam ujutro došla doma, još veći šok - moj braco je bio sam doma, očito je pao dobar tulum, jer je Darla imala tri sata posla s pranjem suđa i čaša i pospremanjem kuće. A on je danas lijepo pokupio stvari i otišao na Zrće na vikend, pa sam sljedeća dva dana ja sama doma... A nemam baš neke volje za tulumom nakon ovog pospremanja...
I puca me pomalo pms, pa kad mi je braco objavio da mi nije snimio zadnju epizodu Sjevera i Juga, briznula sam u plač. Znam, znam, smiješno, ali shvatite me, ja sam na moru svaki dan izdvajala sat vremena da to pogledam, i zadnja epizoda padne u vrijeme kad sam ja u vlaku. Ajde da mu pod nosom nije bio podsjetnik da snimi, ali je, ajde da ga nisam nazvala u četvrtak da ga podsjetim, ali jesam... Ako ima koja dobra dušica snimljenu zadnju epizodu, bila bih joj zahvalna do neba i natrag!
I eto... Umjesto da spavam, ja tipkam... A treba danas van otići... Ipak je najboljoj prijateljici rođendan... Sretan ti rođendan, Djurđice moja! (ne zove se Djurđica, to ju ja tako zovem od milja...)
Odoh ja pokušat zaspati... Javit ću se svima... Samo malo kasnije... Možda sutra... Zijev...