Pismo tebi, dragi

nedjelja, 14.05.2017.

Znam da me dugo nema, znam da se već pitaš gdje sam... Pitaš se kako izgledam i kako razmišljam. Siguran si da sam tu negdje i osjećaš da ćemo se uskoro sresti. Isto osjećam i ja. Postavljam si slična pitanja... Koje su ti boje oči? Znam :) Kakav ti je osmijeh? Znam :) Kakve su ti uši? Znam :) Kakva ti je kosa? Znam :) Obožavam ta tvoja široka ramena, znaš li? Obožavam kad me samo gledaš i pitam se što ćeš reći, a ti se samo nasmiješiš. Obožavam one naše duge filozofske rasprave... Ne škure, već dobro objašnjene i nema mjesta krivim tumačenjima. Volim naše uspavljivanje u zagrljaju. Volim tvoje snažne ruke na mojim umornim ramenima. Odlično masiraš :) Volim kad me uhvatiš za ruku, započneš pjevati i plesati sa mnom. Probudio se u meni strastvenu plesačicu, znaš li? Dragi, dok ovo pišem, znam da smo već bili ovdje i da smo jedno, sada... Da, već sada... To je vrlo jednostavno. Upisano je u našim dušama, da se volimo... pa dragi, volim te, pusa ;)

Tvoja draga ;)