No One Knows

Gledan ja jučer televiziju i kad što još jedna od nama predragih emisija na bazi čiste sreće.

TV BINGO

Ne pitajte me zašto san to gleda to je tužna hladna istina nas asocijalnih. Dakle… Prvo uređenje studija. To je hibrid post socijalističke škrtosti i komercijalnog kiča zapada. Prozirni podovi sa vidljivim čeličnim konstrukcijama i kabelima koji se gotovo ističu. Sve je skupa začinjeno neonkama u svim najjeftinjim bojama. Da sve neonke puknu opstanak Zagreba bi bija upitan. Podij je točno definicija podija 4 centimetra uzdignuta pozornica crveno, zeleno, smeđe boje. Na pozornici su uvijek neki najbolji pjevači naše estrade Jole, Minea, Severina (poza Marija Magdalena tj. pokajana kurva) i drugi ne manje vrijedni. Valjda. Bend se sastoji od svirača koji uvjerljivo drmaju po instrumentima no to veze sa sviranjem koliko kajmak sa baletom. Ali naravno trud se cijeni… Samo ne znam od koga. Tebe?

http://img301.imageshack.us/img301/7141/haloo3xe.jpg

Prelazimo na publiku koja se sastoji od ljudi sa prosječno 63 godine. Taj pogled nas odvodi u sedamdesete. Debeli crveni i zeleni džemperi, planikine cipele, štofane gaće, cvike ko dno od tegle svi označeni šarenim brojem na kartonu. Ka svinje u svinjcu sa onim žutim oznakama. Plješću, bože pomozi, ki da su pobigli iz izletničke grupe dice sa downovim sindromom. Jedan u petak drugi u šestak. Muškarcima u prvom redu viri slina iz usta jer zamamna hostesa stoji odma do njih. Ona ima botoksa u sebi da bi mogla zaklat sve ljude sa Baldekina, a i one sa Krvavica (jeste znali da je botoks razrjeđeni botulin, a čajna žličica njega mogla bi otrovati 100 000 000 ljudi, prava stvar za zajebanciju). Da je zgnječi valjak zalipja bi se za pod koliko je silikona u njoj. Al vridilo je moran priznat. Voditelji su promašaji koji su nekad vodili ''važnije'' emisije, a sad im je ovo samo ''privremeno''.


Izabrano je troje sretnika koji će igrati uzbudljivu STRUGALICU. Yeah!

Pacijent broj 1:

Neurotična srednjovječna žena. Ne može rasparat glupi papir kolko joj se stresu ruke. A odgovori se svodu na – ''da'', ''ne'', ''možda'' i na nerazumljivo mumljanje uzrokovano trešnjom. Od nervoze je posidila il je jednostavno takva ne znan.


Pacijent broj 2:

Profesor također srednjovječni. Hvali se kako je predavao ljupkoj hostesi. Ona je bila divna, krasna, redovita. Ona ima nevjerni izraz lica koji je poslije prerastao u hihot pred pucanje od smijeha (egzaktnije kad je spomenija redovitost). Pedofil stari predobro mu je ona ostala u sjećanju. Smrdi tu meni nešto… Obučen je ono da ti otpadne kosa sa glave (njemu je otpala). Prastari plavi sako, predkambrijska bila košulja sa tankim smeđim crtama i crvena kravata. Nebi da je službenik na socijalnom.


Pacijent broj 3:

Baba iz Zadra. To govori gotovo sve al' isto ću je opisat. Gotovno morbidno ružna. Pretila, niska, u suknji i kričavo crvenom ručno pletenom džemperu. Nakaradne frizure i zubi koji po razmaku i rasporedu podsjećaju na boce u vinoteci..Naravo pravi primjerak svoje zadarske vrste. Otvorena, komunikativan, glupa i non-stop sere. Dobri su Zadrani (kad buden predsjednik oni bi mi mogli bit glasači pa onda moran malo pripazit). I imala je najviše sriće osvojila je nekog volkswagena. Vrag zna kojeg.

I to je hrvatski san: doći na televiziju, prolit se za sitne pare i bit glavna faca u svom selu. I falit se sa tim parama koje potrošiš za godinu, dvi. Joj. I čiji si onda ćaća…