¤ Knjizevni kutak ¤

---

Click here: Vezeni most

---

Mora da ti se svidjela salata ja cu nju jesti ,a ti jedi izaberi Hvala Maida pozdrav Komentar Br. Izreke Kao i poslovice i narodne izreke, samo jednom rečenicom, jednom pesničkom slikom, kazuju — izriču njenu misao. Poslovice Umne i slikovite poruke ikazane jednom rečenicom nazivaju se poslovice. Kolo Ova se pjesma sastoji od četiri strofe s po dva stiha.

Mjesto gdje se događa radnja. Ostao je miris taj majke moje , koji mi nedostaje.. Mjesto gdje se događa radnja.

VEZENI MOST: Raspisan natječaj za izbor najboljih dječijih literarnih radova - Ime i prezime pisca 3.

Nasiha Kapidžić - Hadžić - Vezeni most Ovo je jedna od najboljih zbirki pjesama poznate pjesnikinje Nasihe Kapidžić - Hadžić. APRIL Dragi moj Haris, Od sveg na svijetu najbrže dani lete. Mart prođe kao sna trenutak. Sad april vijenac plete. Svakoga jutra prozore naše umije pljuskom kiše; onda ih mekim, toplim krajičkom sunčevog plašta briše. U gnijezdo svako zaviri brižno, šapatom probudi ptice; u travu sjedne, pa vješto suče zelene njene žice. U naramku na trg odnese crvene tulipane, a onda đake vodi u šetnju pod rascvjetane grane. Danima tako leprša, radi, pun sunčevoga zlata, a onda mine i maju cvjetnom otvori širom vrata. KOZJA ĆUPRIJA Kroz duboki klanac mala rijeka protiče; bučno se oglašava, o kamenje spotiče. Na njoj samo jedan most; čudno propet, kriv. Priča kaže: — Nekada, on je bio živ. Priča kaže: — Nekada, u vremena stara, divokoze dvije sišle s kamenjara. A kada su plitku rijeku prijeći htjele, na istom se mjestu rogovima splele. U koštac se hvatale, napregle svu moć; iskrama iz rogova zapalile noć. Godinama tako na rijeci se borile, a jednog se dana u kamen pretvorile. To je Kozja ćuprija, to je mostić kriv, za koji se priča da je bio živ. PRIJATELJI U jednom parku velikog grada, kraj zelenog bazena, svakog se dana odigra ista, lijepa i čudna scena. Prvo se jato golubova, perje im sivo-bijelo , na pijesku pokraj mirne vode skupi na malo sijelo. Vrte se kao čigre lake, istežu sjajni vrat, čekaju nekog nemirno, željno, po suncu mjere sat. A kad na putu iznikne baka s oblačkom išijede kose, u vijenac se oko nje sviju, na krilima je nose. Slete joj na ramena stara, na ruke i na dlan i pretvore je u jorgovan prekrasno rascvjetan, A onda se sa cvjetne grane, na sunčanome bljesku, torbica zlatnih kukuruza raspe po bijelom pijesku. U istom trenu zaljulja se bakica — cvjetni žbun; za svakim zrncem po jedan cvjetić otvori gladni kljun. MOJA BAKA Od dobrote sva se blista ko pjena maslačka laka, moja baka. Kad se digne more sivo da polomi stijene stare, cijele noći ona misli na mornare. Kad se smrkne nebo Ijetnje i grad sune iz oblaka, ona tada krišom plače zbog težaka. A kad zima pređu raspe po drveću, po žicama, tad uzdahne tako tužno za pticama. Njenoj tuzi nema kraja, a brigama nema broja; od dobrote stvorena je baka moja. DRENKIN PUT Prije nego šumu drevnu obraduje zora bijela, škripnu vrata na kolibi lugarevoj ispod jela. Zeke znaju da to Drenka, sitna kao cvjetić s grane, u daleku školu hita preko šume uspavane. Sva pretrne kad list sušne, uplaši je vjetra dah, kad ptičica krilom lupne, obuzme je nemir, strah. Ne žalim ga, jer je Drenka najvredniji đak; nek slobodno odsad ide kroz šumu i mrak... Al' on — strijela, dalje ode. Kad bi htio pokraj vode da zastane, da poljubim ono lane što ga čuva srna vita! Al1 on hita, grabi dalje, a dječak mu s njive maše, pozdrav šalje. Kad bi samo malo stao ja bih začas istrčao da uSefem nježnu radu! Af oH žuri prema gradu, već dan cijeli, i ne zna za bagrem bijeli, za crveni cvjetić maka, za dječaka; i ne vidi ono lane. Kraj potoka ni da stane. SREĆNI VRABAC Na vrh krova vrabac sivi. Jutros gaje pljusak blago okupao, pa je čist sletio na zelen list. Leptir gaje poljubio, a onda mu veče blago u san laki donijelo nešto vedro, lijepo, drago. SVITANJE Vozimo se pokraj njiva, a svanjiva. Svjetiljke u magli žmire; sa danom se mire. Evo, već smo prepoznali bagremove na obali... Mak usamljen kraj nas minu; sunce sinu. PROLJETNI POZIV Prije neg' bijela rada izgubi vijenac s glave, požurimo iz grada u brda što se plave. Tu čipkast potok pjeni, nemiran kao čigra, u vrbovoj se sjeni s različkom vjetar igra. Tu živi zova starinska, a s njome bagrem mliječni; koliba u šumi niska, pod slapom mlinovi riječni. Tu svici vatre pale kraj izvora što zna sanjive priče male po svu noć da imetka. Stoga ajdemo iz grada, što nas od sunca skriva, tamo gdje bijela rada u travi srećna sniva. SUNCOBRANI Čim planinu pozdravi prvi j unski dan, mlada paprat razapne zelen suncobran. Resicama porubljen, izreckan ušare; pod njim sjede jagode i to bubamare. Do njega se zapjeni sasvim bijel oblačak; to suncobran otvori i mali maslačak. A onda svoj šatorić, prepun smeđih pjega, gljiva mlada podigne na padini brijega. Nek' pod njim odspavaju skakavac i mrav; nek se malo odmori, i leptirić plav. Tako širom planine, svakog Ijetnjeg dana, nikne bezbroj šarenih, cvjetnih suncobrana. GRADIMIRU Dragi moj Miro, još samo jedno kratko i toplo ljeto, samo desetak utakmica i tvoje škole eto. Ona je čekala da ti se klimnu zubića prva dva i cipelice da ti narastu do broja trideset dva. Most vezan žicom svilenom, tankon u sedam boja tkan; ogledalo mu zelena rijeka, a ukras sunčan dan. Vjetar ga njiše ko voda čamce, svezane u plićaku; rojevi svitaca nad njim se pale, pa blista i u mraku. Divnim ga šumorom slave vrbaci prepuni malih snova; niko mu nije pjevao ljepše od bijelih bagremova. Kada nam dođeš u grad od lišća da budeš najdraži gost, preći ćeš i ti korakom lakim vezeni, vitki most. BREZE NA SLETU Jednog dana vjetar — učitelj gimnastike svim brezama u šumi obukao patike. A onda ih svrstao u malu kolonu ptice su se čudile na svome balkonu. Napravio rukom jedan talas lak. Za početak vježbe dao im je znak. Breze se zanjihale i u ruku svaku uzele po jednu zelenkastu traku. Pa po taktu vjetra ispravile struk; od zelenih traka napravile luk. Tapkajući nogama u krug oko zdenca, savile se poput pletenog vijenca. Tog dana je u šumi i najmanji cvijet posmatrao ovaj neobičan slet. CVJETNI ĆILIM Pokraj rijeke u dan ljetni osvanuo čilim cvjetni. Orač pređu opreo, sijač potku razveo, a ljeto u žaru izatkalo šaru. Osnova od trave, a makove glave crvenkaste boje na sredini stoje. Rubovi vezeni spomenkom k'o sanje, a resice nježne od prebijeleuanje. U svaki je kut stao cvjetić žut. Za ćilim kraj rijeke saznale i zeke, pa sišle u polje da ga vide bolje. ROĐENDAN U ŠUMI Velikom se radošću cijela šuma ovila, na paprati mekoj srna lane rodila. Uzbuđeni, ponosni, zbog tog rođendana, s poklonima stižu gosti sa svih strana. Pregršt sitnih Iješnika vjeverica donijela; kao prva susjeda uz lane je sjela. Repićem ga gladi, njuškicom ga ljubi. Otac-jelen ponosno splet rogova njiše, a košuta blažena krišom suze briše. I dok sunce prosipa sve dugine boje, na paprati mekoj ljubi lane svoje. Na rivi će njega naći; barbinoga svijeta centar. Sa plovidbe uvijek nosi školjku, ili morsku zvijezdu. Ribu rijetko kad donese; a nekad je slavan bio. Zbog tog mu se biser tuge u dno zjene uselio. Sad drugima mreže krpi i popravlja čamce trošne; često sjedi pod čempresom s mislima na dane prošle. S mislima na dane kad je izvlačio pune mreže. Sada znate šta ga boli, zašto mu se srce steže. Stog je djeci cijelog svijeta poklonio ruke svoje pa im šumne školjke traži, otkriva im more, boje. U kući je blago ćutljiv; jelo sprema; sam večera. Kad iziđe svima kaže: adio i bona sera. Pa ako te srce vuče na more dok sunce šija, tad potraži mog ribara, starog barbu Vitorija. NEOBIČNA ŠETNJA Po dubrovačkom molu ne seta samo svijet. Budite tamo od tri do pet i ne pravite buku, ni pometnju, pa ćete vidjeti neobičnu šetnju. U vrijeme to, kad nema svijeta, povorka galebova seta. Sve par i par... Koraka čila, drže se vrškom krila; čas glavu ponosno dignu, ačasjeprignu i kljucnu se po tjemenu, pa nešto ćućore; sigurno o vremenu, o koncertu mora, o vijestima s gora, o tome šta ko sanja, o utiscima s putovanja i raznim sitnicama među pticama. Sve par po par, kad nema svijeta, po molu seta. Svi okupani i počešljani; vrat izvajan; perje k'o dan; u oku mora sjaj. CVIJEĆE Koliko cvjetova nježnih u šumi svakog ljeta; ne znamo imena cvijeću, a ono za nas cvjeta. Crveno, zlamo,plavo, miriše usred trava; kad mjesec ukrasi nebo, latice sklopi, spava. Ujutro, oprano rosom otvara trepavice i cijelog dana gleda šta rade bube, ptice. I nasmijano čeka, sve dok mu ne dođe san, da prođe dječak-putnik sa toplim: dobar dan. Samo je ponekad tužno, sred najljepšeg ljeta, jer ne znamo mu ime, a ono za nas cvjeta. USPAVANKA Adiju Tiha pjesmo, išarana paunovim sjajnim krilom, paučinom izatkana, opšivena žutom svilom, tiša nego voda plava, uspavaj mi malog mrava! On je danas, pjesmo vita, kotrljao zrnce žita. Mala pjesmo, ispunjena slavujevim toplim dahom, na usnama zatvorena, obasuta cvjetnim prahom, zažubori poput vrela, nek umorna zaspi pčela! Ona je sred cvjetne paše sakupljala med u čaše. Laka pjesmo, uhvaćena na pramenu plavog svoda, tračkom sunca pozlaćena, od srninog mekša hoda, kao dašak vjetra laka uspavaj mi mog dječaka! On je danas kao lane pretrčao tri poljane. VAZE I CVIJEĆE Sve vaze s cvijećem, smeđe ili plave, zelene ili sive, imaju osmijeh i nešto kažu baš kao da su žive. Ukrase svaki prozor i kut, uljepšaju mi sto, pa mi se čini: u moju sobu ušao cvjetni do. Jedna je plitka i nježno žuta, k'o perje malih ptica; ona je s proljeća oaza modrih, mirisnih ljubičica. Druga je vitka, duboka,plava, k'o nebo u aprilu, Ona mi cijele godine čuva vrbinu sivu svilu. Najviše volim svoj ćup od gline i u njemu ciklame, koje mi dođu sred žarkog ljeta iz vlažne šumske tame. Vaze sa cvijećem, nasmijane, krase mi prozore, sto police niske; pa soba liči na rascvjetani do. BALKONI Kad se prvog svitanja rasprsnu baloni, tad u mojoj ulici ožive baloni. Bijelo rublje razastru k'o jedra na brodu, baki kafu donesu, saksijama vodu. Gradimirov suncobran, slona, medu, ćuku i sve druge igračke iz sobe izvuku. Lasti gnijezdo naprave ispod svoda, grede, a pauku dozvole da mrežu isprede. Djedu lulu zapale čim dođe sa ceste, na vidik mu najljepši naslonjaču smjeste. Granom palme zelene naprave mu hlad, nek djedica sanjari i gleda na grad. ZRIKAVCI Tri zrikavca zriču, pletu divnu priču, od mora što blista i šipkova lista, galebovog pera, školjkinog bisera, izvorovog šapata i trave od zlata. Predu priču dugu o toplotne jugu, što sa smrčom vitom i palminim štitom prima cijelog ljeta goste sa kraj svijeta. Gdje to pletu tihu pričicu u stihu? H' na samoj plaži?! Hajde pa ih traži! TRI CIKLAME Ispod bora u dnu šume, u oblaku polutame, male bube očekuju da izniknu tri ciklame. Vrijedni mravi pretresaju lanjsko lišće čitav dan da im nove drugarice u prozračan dođu stan. U borovu iglu pauk već uvlači tanke žice, pa se žuri da šasije tri rumene haljinice. Na baršunu mahovine listići se u krug svili, to su cvrčci za ciklame cipelice napravili. A komarči sakupili rosnih sjajnih šest kapljica svakoj od njih da poklone par srebrnih naušnica. Kad izniknu, pa na prvi ples u šumi pođu same, sa divljenjem svi nek kažu: — Najljepše su tri ciklame! SJEĆANJE NA GRNČARA Kada u nekom velikom gradu, u izlogu što sja, ugledam vazu sa mnogo šara uvijek se sjetim ja mog prijatelja sijedog grnčara. On stanuje na kraju grada gdje asfalt nije stig'o; s četiri grede i malo pruća sebi je kolibu dig'o. U njoj je grnčarsko kolo tvrdo i gline cijelo brdo. Tu rukom vještom, prepunom dara, moj grnear lončiće šara. Tu sam ga često, kad padne veče, gledao kako vaja i peče vaze za cvijeće pastelnih boja, lončiće sitne, nema im broja, čanak za mlijeko, ćupove vitke, pepeljare i zdjele plitke. I gledajuć' ga kako radi, kako mu lice sja, mašt'o sam da ću jednoga dana postati grnčar i ja... Tako je ljeto teklo u sreći; moj grnčar uvijek kraj svoje peći; a jesen bi mu i lišće svelo nabrali čelo. Tada bi zbogom rekao svima i krenuo na jug gdje sunetima da ispod bora, š kog kaplje smola, sluša i dalje Mbor svogfeSa. Stoga uvijek kada ugledam vazu u izlogu što sja, svog grneara se predragoga sa čežnjom sjetim ja, pa mislim da li još uvijek stvara, il' mu se ruka negdje odmara. TAKMIČENJE Kraj jezera na ledini zelen jablan iznikao, a do njeg se nov neboder iznenada gradit stao. Neboder se u visine iz sve snage digne, a jablan ga, mlad i bujan, ipak brzo stigne. Kad je suša, stablo stane bez vlage i vode, pa neboder, pun zidara, iznad njega ode. Ali kad se ispred kiša skriju ljudi, laste, zgrada stoji, a jablan nam, pun svježine, raste. Utakmica i sad traje; nebo joj je smjer. Jedni kažu: bolji jablan, drugi: neboder. TRČIMO ZA SUNCEM Eno sunca na livadi! Tapa, tapa, tapa, tapa! Sakrilo se na terasu! Tapa, tapa, tapa, tapa! I ovdje je hlad. Pobjeglo je na kraj parka! Uteklo na pustu plažu! Ako treba i u vodu, za njim ćemo svi! Tapa, tapa, tapa, tapa: Za njim ćemo svi! NAJDRAŽA PISMA Haris mi često s Vrbasa piše, pa kada počnu jesenje kiše, sva draga pisma složim po redu; čitam ih čitav utorak, srijedu, a ponekad od samog petka ne dižem oči sa krivog retka. Pažljivo čitam riječ dragu svaku, a kada spomene djeda i baku, dva dobra znana ugledam lica draža od sunca, cvijeća i ptica. Kad mi na listu iz školske teke nacrta baštu i vrt kraj rijeke, ja odmah vidim na brezi rosu i šimšire što gustu kosu kod djeda šišaju svakoga ljeta kad božur cvjeta. A kada dvorište opiše lako, od sreće svak'bi sjeo pa plak'o, jer tu su loza, česma i šupa, kavez za zeca, bakina klupa, brezova metla, drvene grablje' i kose dvije k'o stare sablje. O svemu tome Haris mi piše, pa mjesto sive jesenje kiše ja vidim sunce i rumen cvijet. Iz svakog pisma dajem mu PET! Pjesnik je, prozaist i dramski pisac. Za djecu je napisala: Maskembal u šumi, Vezeni most, Skrivena priča, Kad si bila mala, Od tvog grada do mog grada, Glas djetinjstva, Liliput i druge. Pjesme i priče Nasihe Kapidžić - Hadžić objavljene su u više izbora, zastupljene u čitankama, u školskoj lektiri, prevođene na druge jezike i zastupljene u nekim stranim antologijama. Dramske igre za djecu izvođene su na radiju i u pozorištu San o livadici, Loncipunum čudan grad. Rat u Bosni 1992. Umrla u septembru 1995. Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… Lektire na društvenim mrežama.

Festival Vezeni Most Teslić
Motivi u pjesmi su soba, djed, kazaljka, unuk, čaj, novine i mrak, a tema je popodne djeda i unuka. Neki od motiva su bor, djed, baka, unučići, jabuke i kuća, a tema je djedovo i bakino čekanje unučića. Napisati vlastitu izreku, prikazati tekst u i li dopuniti pjesmu novim stihovima stripu. Mak usamljen kraj nas minu; sunce sinu. Fizička karakterizacija jest vanjski izgled lika: njegov izgled, stas, dob, držanje, način odijevanja. ZRIKAVCI Tri zrikavca zriču, pletu divnu priču, od mora što blista i šipkova lista, galebovog pera, školjkinog bisera, izvorovog šapata i trave od zlata. Za početak vježbe dao im je znak. Kad jednom dođeš u grad od lišća da budeš najdraži gost, vidjećeš kako obale travne na ruci drže most. Uteklo na pustu plažu!

[Hrvatska milf|Upoznavanje odnosa u prostoru radni listici|Programi za upoznavanje]

Oznake: VEZENI, most, Raspisan, natječaj, za, izbor, Najboljih, dječijih, literarnih, radova