četvrtak, 04.09.2008.
Divan pocetak tjedna
Eto nisam neko vrijeme nista pisala. Upala sam u neku kolotecinu iz koje je bilo tesko pobjec pa makar i na sekund.
Kao i uvjek moji planovi su se izjalovili a bili su tako dobri. Da pojasnim. Prvog devetog su oba dva klinca trebala krenut u vrtic a ja sam trebala sa dragim konacno nakon nekoliko godina sjest na kavu i popricat na miru bez ikakvih prekida i mamakanja oko nas. Na taj dan nam je i padala godisnjica. Jest da je u pitanju dan kad smo prohodali a ne kad smo se ozenili ali nama je taj dan jednako vazan. Na taj nacin nekako odrzavamo romantiku, podsjecamo se kako je ljepo bilo u pocetku. Sjecamo se nekih nama smjesnih zgoda i nezgoda i sl. A iskreno i fali nam malo razgovora jer nas svakodnevnica i jednog i drugog doslovce gazi. Ja sam okupirana klincima i kucom a on poslovima koji nam donose kruh i na kraju prode cijeli dan da ja radim nesto svoje on svoje a da se nismo stigli ni kako treba obratit jedan drugom. Zatim dode vecer. Klinci su zeljni tate pa se objese na njega, kasnije ih treba spremat u krevet. I na kraju kad sve zavrsimo i sa klincima i sa poslom i sa kucom nas dvoje smo preumorni da provedemo jos pola sata na kaucu pricajuci vec se kao dve klade srusimo u krevet i zahrcemo. I zato mi je taj prvi deveti bio tako prokleto vazan. I bas zato je sve moralo past u vodu.
Prvo je moj stariji klinjo cijelu noc sa nedjelje na ponedjeljak kenjkao i budio se. Tako da sam ujutro bila ko prebijena jer sam veci dio noci provela smirivajuci klinju. Ali svejedno sam se nadobudno digla i to vec u sest ujutro kako bi spremila kako sebe tako i stvari za vrtic. Zatim sam isla probudit dragog i usput sam dohvatila manjeg sina koji je vec skakutao po tati. Obukla sam ga i spremila, zatim sam isto to napravila i sa muzem a zatim sam ga poslala po veceg sina u sobu. I tad je sve krenulo nizbrdo. Moj muzic je izasao iz sobe sa facom kao da su mu sve lade potonule i sa vijescu da klinjo ima temperaturu. Divno nista od vrtica. A ja vec pomislila kako ce danas bit super dan. I sve bi bilo donekle ok da manjem taj dan nije bio prvi dan u vrticu sto znaci da mora proc ono nezgodno vrijeme navikavanja. Sto opet znaci da je vec u deset opet bio kod kuce i mamakao oko mene. Ostatak dana sam provela smirivajuci jednog i ljececi drugog klinca.
Drugi dan kad sam vec bila na rubu zivcanog sloma jer me je moje bolesno siroce cijelu noc drzalo budnom otkrila sam jednu stvar. Kad padnes na koljena i kad mislis da ne moze gore zivot ce te sutnut u jaja i pokazat ti da od goreg postoji i jos gore. Ne samo da nisam spavala cijelu noc vec sam u pet i po vec bila na nogama i tjesila klinju sa temperaturom ali i kuhala caj i pronalazila tablete za mog muzica koji je gorio od temperature i stenjao kao da je na umoru. Jel moram uopce rec da sam i ja imala temperaturu za vikend ali meni nitko ni caj nije skuhao???
Ostatak dana provela sam njegujuci bolesnike,trceci po doktorima i lagano sicezi. Pored svega jos mi crkla i ves masina. I to jos tjedan prije ali sad kad se neki dio vratio sa popravke bilo je jasno da joj nema spasa.
Rezime cijelog dana. Muz i jedan klinjo bolesni, manji klinjo hiperaktivan, kupaona zatrpana robom, kuhinja sudem a ja na putu za ludnicu.
Treci dan sam pukla. Opet sam se digla jako rano ako se uopce moze rec da sam se digla kad nisam ni legla kako treba da spavam. Nasopala sam moje bolesnike sa ljekovima, organizirala sam im dadilju i manjeg klinca vec u sedam odvela u vrtic. Iskoristila sam trenutak kad je moj dragi buncao od temperature i ukrala mu novcanik sa karticama tako da sam vec u osam bila u trgovini i birala masine. I sve bi opet bilo kako treba da moj dragi nije picajzla kad je u pitanju kupnja aparature. Tako da je moja kupnja ves masine izgledala nekako ovako. Usla sam u ducan i zatekla jadne prodavace kako jos vade krmelje iz ociju. Nabrzinu sam bacila oko na ponudu ves masina i zatim nazvala dragog. Ali tamo ko za vraga nema signala nigdje nego kod Bosch masina. Dobro nema veze, pomislim i s tog mjesta nazovem muzica. E ali njega ne zanima bosch vec sve ostalo u dijelu gdje nema signala. Sljedecih ceterdeset minuta ja sam kao kakva ludakinja trcala po ducanu hvatajuci signal i govoreci mom dragom koje modele imaju a on ih je kod kuce na netu proucavao. Usput sam se i derala kao blesava na njega jer se i najveci zemoti snalaze na netu i s googlom ali i ne moj dragi. Engleski govori ko stari slaven, taljanski uopce ne govori a na hrvatskim stranicama pise da masina koju upravo gledam ne postoji. Nakon 40 min deranja,trazenja signala i opisivanja navodno nepostojecih masina i ja i dragi zakljucujemo da tu ponuda i nije bas nesto. Odlazim u drugi ducan. Tamo mi je za oko zapela savrsena ves masina. Ima nesto digitalije pa se sve moze namjestat po vlastitoj volji sto je meni vazno, moze podjet do 7 kg i nije van nasih mogucnosti sto se tice cijene. Kostala je dve i pol milje kuna. Sva odusevljena zovem dragog. S druge strane slusalice moj dragi se bori sa isto tako bolesnim klinjom kao sto je i on sam a dadilja jos nije dosla. Sav izmoren i iznerviran govori mi da dodem doma i pustim ves masinu i poklapa mi slusalicu. Da pustim???? Drugi put??? Skoro sam od bjesa razbila mob. Zovem staru ( dadilju) podmitim je jednim parizerom ( ipak smo mi hrvati sirotinja i penzicima je i parizer nesto) kako bi se za minut stvorila kod moje cvilidrete. Zovem ponovno dragog i odlucujemo da na kraju uzmem bas tu masinu. Zatim sam hvatala prodavace da mi spakuju i utovare masinu u kombi. I pun gas letim natrag jer je vec skoro deset a treba i po malog u vrtic jos ic. Da skratim pricu dan je zavrsio tako da smo nekako ugurali masinu u kucu ja sam prala sedam masina zaostale robe a moji placljivci su se derali kao male bebe. Razmisljam sto me sve jos ceka jer ovo je bio tek pocetak jednog jako dugackog tjedna.
- 13:50 -
