subota, 23.08.2008.
Ohola Vila
U proljece kad se sve budi, kad polja procvjetaju tada se radaju vile. Sramezljivo iz tek procvjetalih cvjetova u cik zore kad ih pozove Sunce izlaze van.
Tako je u kutku livade procvjetao najljepsi poljski cvijet a iz njega izasla najljepsa vila koje je Sunce ikad vidjelo. Pomalo je promolila glavicu van proucavajuci gdje se nalazi. Zatim je otrgnula dve - tri latice i od njih si nacinila haljinicu koju je zavezala sa paukovom niti koja se protezala u blizini cvijeta. Cijeli taj dio livade kao da je zastao na tren da bi se divio njezinoj ljepoti. Pcelica je zadivljeno zazujala prolazeci pored nje, vjetric je njezno zanjihao cvijetove oko nje da ju pozdravi a gospodin Bubamara se jos vise zacrvenio kad ju je ugledao. A ona se osvratala oko sebe pokusavajuci vidjeti cemu se svi to dive. Lagano je prvi put rasirila svoja krila i doletjela do kapljice rose pokusavajuci vidjeti svoj odraz u njemu ali kapljica je bila premalena pa se uputila do obliznjeg jezerca. Doletjevsi do njega pogleda se u vodi i vidi predivno lice ukraseno zelenim ocima preko kojih su padali plavi uvojci i pomisli " Zaista sam ljepa" . Htjela se bolje vidjeti ali i pokazati zabama koje su sjedile na lopocima pa je odletjela do sredine jezera i tu se stala promatrati iz svih uglova. Opet pomisli " Zaista sam ljepa " .
Kao i sve vile i ona je dobila svoju caroliju da sve sto dotakne postane ljepo poput nje same, dobila je dar zivota. Uvenuli list bi ponovno procvjetao, ranjena zivotinja bi ponovno protrcala a uplakana pcelica vratila bi svoj osmjeh. Ali malena vila je sve vise poklanjala paznje svom izgledu i nije marila za tude probleme. Nije obracala paznju na ostale vile i vilenjake jer ona je bila najljepsa od najljepse i tko su oni da se ona druzi sa njima.
Svako jutro je zanesena svojom ljepotom plesala na sredini jezera pokazujuci nezgrapnim ruznim zabama svoju gracioznost i ljepotu dok joj je zlacana kosa sjala poput sunca. I svako jutro ju je iz prikrajka zadivljeno pratio Mladi Viljenjak. Imao je veliko srce i sve su ga zivotinje voljele jer je za svih imao ljepu rijec i za svakog je imao slobodan trenutak. Njegova carolija je redovito bila na usluzi stanovnicima livade. I bas se on od svih vilenjaka zagledao bas u nju, ljepu ali i oholu.
Jednoga dana do Vile je dosla Glista koju je farmer nehotice kopajuci njivu povrijedio. Dosla je traziti pomoc jer je cula da joj ona moze pomoc da ozdravi ali umjesto da joj pomogne Vila je samo bijesno frknula " Zar ja ovako posebna,ljepa da pomognem tebi? Tako ruznoj i obicnoj? Ne dolazi u obzir! " . Glista se tuzno okrenula i krenula dalje trazeci pomoc a Sunce koje je sve to promatralo tuzno je zamahalo svojom glaviom. S vremena na vrijeme dolazilo je jos zivotinjica trazeci pomoc od nje ali svi su oni odlazili praznih ruku jer po njenom misljenju nitko nije bio dostojan njene pomoci, njene carolije.
A Maleni Viljenjak ju je i dalje iz prikrajka promatrao i divio joj se. Bio je zaljubljen u nju i odlucio je konacno joj to i priznati. Jedno jutro bas kad se Vila kao i obicno spremala na svoj ples sramezljivo joj je prisao i pruzajuci joj strucak cvijeca tiho zamucao " Znas da te promatram neko vrijeme, svida mi se tvoj ples. Mozemo li zaplesati skupa? " Ali Vila kojoj je srce bilo poput kamena samo se prezrivo nasmijala i uzviknula " Ti da pleses sa mnom? Ti?? Pa nisi ni kraljevic ni princ. Ti si za mene nitko i nista i zato ni ne pomisljaj da bi ja zaplesala sa tobom! Ohola kakva je bila nije vidjela ljepotu koja se skrivala u njegovom srcu. Mali Vilenjak je ociju punih suza ispustio cvijece i odletio sto je brze mogao ne gledajuci kud leti samo da ona ne vidi koliko ga je povrijedila. A Vila je pregazila cvijece isto kao sto je netom prije pregazila Vilenjakovo srce i krenula na svoj plesni podij, na sredinu jezera, kao da nikad nista nije bilo,
Ujutro kad je Sunce zamjenilo Mjesec i kad su granule prve zrake sunca stanonici livade vidjeli su tuzan prizor. Maleni Vilenjak povrijedena srca ne gledajuci kud leti zapetljao se u paukovu mrezu i pokusavajuci se odpetljati jos si je cvrsce stegao niti oko svojega tijela toliko jako da vise nije mogao ni udahnuti ni viknuti za pomoc. I sad je bio tu a njegov sjaj se ugasio. Maleni viljenak vise nije disao a njegovo srce je prepuklo od tuge. Vidjevsi taj tuzan prizor Sunce se zagrnulo crnim oblakom pustajuci da padne kisa kao znak velike tuge koja se nadvila nad cijelom livadom. Svi su se skupili oko njega i zajedno sa cijelom prirodom tiho plakali. Svi osim ohole Vile koju ta tragedija nije ni dotaknula. U njenim ocima ona nije bila kriva. " Ko mu je kriv sto nije gledao kuda ide." pomislila je. Nije se ni potrudila doc do njega i podijelit tugu sa ostalima. Samo se sakrila ispod poveceg lista negodujuci sto joj je kisa omela jutarnji ples.
Sunce koje je posebno voljelo Malenog Vilenjaka pozvalo je Kralja Vilenjaka da porazgovaraju i odluce o odgovarajucoj kazni za Vilu. Nije im trebalo puno da odluce sto ce. Pozvali su gospodina Krticu u pomoc da im iskopa podzemne odaje a zatim su pozvali i Vilu. Na prevaru su je odveli dolje govoreci joj da su joj sagradili dvorac dostojan njene ljepote. A kad je Vila prosla kroz vrata podzemnih odaja odjednom su se na nju obrusili ostali vilenjaci. Oduzeli su joj njezine moci jer ih nikad nije ni zasluzila, otrgnuli su joj krila da vise nikad ne poleti i odrezali joj predivnu kosu da je nitko vise nikad ne pogleda i ostavili je samu unutra . Izlazeci su zatvorili teska vrata za sobom koja su zakljucali carolijom da ih nikad nitko vise ne otvori. I tek tada, zaprljana od blata,prepustena sama sebi daleko od Sunca i svega njoj poznatoga Vila je postala svjesna svoje oholosti i svojih zlih dijela. Postala je svjesna svoje okrutnosti koju je pokazala prema stanovnicima livade ali i prema Malenom Vilenjaku. Sjela je na kamencic i gorko zaplakala.
I jos dan danas kad zivotinjice produ pored podzemnih odaja cuju tihi plac Vile koja nije znala voljeti nikoga osim sebe.
- 16:08 -
