četvrtak, 07.08.2008.
Izgubljena generacija
Gledam svoju djecu kako rastu..gledam njihov bezbrizni djecji osmjeh.. i bojim se..
Kad sam ja bila dijete skupili bi se svi iz susjedstva,kako djeca tako i roditelji.. tate bi igrali nogomet na cistini s improviziranim golovima,mame bi tracale i dijelile recepte a mi klinci igrali smo se skrivaca, preskakli smo uze.. i bilo je ljepo.. bezbrizno.. a sad.. sad cistine vise nema.. sad su tamo nikle nove kuce.. odrasli se vise ne druze ko nekad.. jer onaj je iz Bosne, onaj drugi pak iz Srbije.. netko je bogat, netko siromasan..i nije u redu da se svi mijesaju.. a nekad je bila vazna ljudska dusa ne porijeklo i status.. a sad svi kroz svaku stvar protezu nacionalnost..vise nije vazan pojedinac vec od kud je dosao,sto je radio,sto je imao.. tuzno..
A djeca su izgubila svoju djecju nevinost.. nalaze se na istom uglu ko i nekad ali sad sjede na skuterima ,potezu iz boce bambus, trinaestogodisnjakinje izgledaju znatno starije.. zure se da odrastu a nisu sposobni da snose posljedice svojih odluka i pomalo se gube putem.. sve vise djece zavrsava u raznoraznim komunama, sve vise djece lezi mrtvo ispod hladnih mramora dokazujuci da oni mogu ic brze, da mogu popit vise da su bolji..sve vise cura zavrsava u mraku u zagrljaju potpunog stranca.. pripite,ispraznog pogleda,izgubljene duse.. sve vise djece se izgubi u pocesu odrastanja.. i nitko nista tu ne moze jer nitko to ne zeli ni vidjeti.. jer u ocima svojih roditelja ona su dobra djeca,ona ne grijese,oni su savrseni jer kad tako ne bi bilo to bi znacilo da su roditelji pogrijesili.. a mi roditelji moramo bit nepogrijesivi..ili? Zar je tako tesko otvoriti oci i pogledati oko sebe i rec " U krivu sam" ??? Zar je tako tesko pogledati vlastito dijete i vidjeti malo dublje, malo dalje , iza savrsene slike tinejdera?
Gledam vlastitu djecu.. i bojim se...
- 09:31 -
