moj, i samo moj blog
subota, 15.04.2006.
trebaš mi...
ova pjesma (by darko filipović) u zadnje vrijeme neprestano svira na mom kompjuteru... neka romantika me pere. ah, ah, valjda mi samo teško pada što će moje dijete odrasti bez oca.  primjetila sam nove goste, ljudi moji, dobrodošli mi, nadam se da ćete se pronaći u kojem postu. otvorena sam prijedlozima jer sam i dalje u svemu ovome relativno nova. već sam spomenula da sam malo pregledavala neke blogove. naišla sam na par koji su me ostavili bez daha. stvarno ne znam otkud ti ljudi vade inspiraciju, ali zbilja im svaka čast. napokon sam na pragu negdašnje sreće. primjećujem one stvari koje sam primjećivala samo kad sam bila sretna, svađe sa sestrom se stišavaju, s bratom sam sinoć smijala k'o nikad u životu. vjera mi se vraća, vjera u život, vjera u ljude. iako je nikad nisam ni izgubila, samo sam ju valjda pospremila u jednu od stražnjih ladica svoga mozga i na trenutak ili dva zaboravila na nju. znate kako kažu svako zlo za neko dobro? e pa tako sam ja izbjegavala predati bilježnicu iz vjeronauka jedno vrijeme jer nisam imala sve u bilježnici, a iskreno, to je bilo vrijeme kada mi se APSOLUTNO ništa nije dalo, pa tako ni prepisivanje vjeronauka. to razdoblje zove se depresija. uglavnom, žena mi je zaprijetila da joj moram predati bilježnicu, da je dosta izgovora jer sam jedina bez ocjene. i morala sam napisati esej (iz vjeronauka esej! al ajde dobro..) na temu TRPLJENJE I UMIRANJE DIO SU LJUDSKOG ŽIVOTA. e sad. da je vica (prof. iz hrv.) rekla napišite mi esej na ovu temu, brijem da bih samo zbog dužine "eseja" dobila 1. ali teš (natasha, profa iz vj) se "esej" jako svidio i dala mi je 5 !!! to me razveselilo, ne znam zašto jer mi inače nikad nije bio problem dobiti 5 iz vjeronauka, ali baš sam se raznježila. dodatni razlog svemu tomu je bio što mi je napisala nešto jako lijepo napisala (i nacrtala) kao komentar na moj "esej".  ok, sad ne znam koliko se ovo vidi, ali ovo je prvi put da sam JA SAMA (!!!!!!) stavila sliku bez ičije pomoći... ajme, bash sam ponosna. uglavnom, na ovo je nadodala, samo hrabro naprijed. sad ne znam da li da objavim taj "esej" ili ne... ma dobro. dan je predivan, a ja moram čistiti. hm. i onda se pitam kako padnem u depru?! ma nema veze, kaže jedna pjesma "i sve ću preživit..." po običaju, svi su oko mene zaljubljeni, jedino ja izvisila. ah, damn. a možda i ja imam previsoke standarde, tko će ga znati... ali zar je tako teško naći jednog open-minded dečka, višeg od 183 cm kojeg usrećuju sitnice i koji će me iskreno voljeti? vjerovali ili ne, čak sam naišla na jednog takvog, ali eto, kad mi nije suđeno da se i ja smirim napokon... problem je bio što on ne živi u zagrebu. meni je bila živa muka svaki dan se čuti s njim, ali ga ne vidjeti, ne ljubiti ga, ne osjećati njegov miris, ne uživati u njegovim toplim i sigurnim zagrljajima. on je htio da nastavimo vezu, ali nisam mogla više... nisam mogla vjerovati da me netko može toliko zavoljeti u tako malo vremena, shvatila sam po tuzi i suzama koje je izbacio iz sebe kad smo prekidali. dečko, da plače, i to zbog mene! čudo... obično sam ja plakala za dečkima ;) nikad nisam shvaćala ovo zrnce mudrosti: SRETAN PAR DIJELI OSMIJEH KOJI NITKO DRUGI NE MOŽE RAZUMIJETI. nikad sve do 31.8.2005. datum koji neću zaboraviti dok sam živa. ljudi, rekla sam, reći ću opet, ljubite i budite ljubljeni! uživajte dok možete jer sve što je lijepo kratko traje. nažalost, na svojoj koži sam to osjetila. ne morate i vi. love ya, kiss... |
- 12:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 kao što samo ime kaže... moj i ničiji više :)  ne mogu naći spot od ove pjesme, iskreno, ne znam jel uopće snimljen, ali preporučam da ju poslušate... (Nelly-Paradise) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||