|
Upravo se vratih iz šetnje gradom, puno murije ima, tek sam sada saznao zašto. Zaustavljali su aute sam tak no bili su samo na cestama. Nije ih bilo u parku di sam ju vidio. Sjedila je sama na klupi i plakala u mraku misleći da ju nitko ne primjećuje. Nije me čula kako sam joj prišao sa leđa usprkos tome što sam se morao provući kroz neko grmlje. Grebanje grančica je definitivno bilo glasnije od njenog jecanja ali bol u njoj je bila glasnija. Stajao sam neko vrijeme iza nje slušajući standardno zapomaganje tipa "zašto ja", "zašto baš tako", "ne kužim"... Pognula je glavu prema naprijed tako da joj je kosa pala sa vrata koji je izgledao tako privlačno. Lagano naježen vrat prošaran venama koje su se nazirale zbog bjeline njene kože je tako pozivao da me nahrani, da me ugrije i da barem malo osjetim njenu bol koja ju je obuzela. Tako rado bih osjetio njenu bol, uzeo je k sebi i uživao u njoj dok nju oslobađam i dajem joj na trenutak da se rastereti, da ne osjeti ništa, da uživa u tišini koja nas okružuje. Podigla je glavu i prekinula me na trenutak, sve dok nije maknula kosu sa ljevog ramena i pustila da joj padne niz leđa. Opet mi je pokazala vrat, a ja nisam više mogao suzdržati se. Počela je brisati suze, a ja sam joj desnu ruku stavio na usta i spustio joj usne na vrat. Na usnama sam osjetio kako se naježila više nego prije, sada od straha, straha koji je nadjačao njenu bol. Ljevom rukom sam ju primio tako da mi nije mogla pobjeći. Dok se pokušavala otrgnuti mom zagrljaju moje usne su se grijale na njenoj koži i onda sam zagrizao. Njena toplina me je počela ispunjavati, zbog tog slatkog okusa krvi njeni trzaji su se činili tako dalekima. Nestajali su lagano dok sam ja upijao njen život i njenu bol, bol pomiješanu sa strahom, njen zadnji osjećaj u kojem sam toliko uživao usprkos tome što je bio tako bolan. Ljudi nevole bol, ali kada bi znali kako je biti bez osjećaja prigrlili bi ju kao ja sada. Prestala se trzati, a ja sam grčevito pokušavao izvući još koju kap iz nje. Na kraju sam se odvojio od nje i pustio ju da beživotno legne na klupu dok je meni niz bradu curila njena krv. Obrisao sam se i polizao tih zadnjih par kapi sa ruke. Vratio sam se na cestu gdje je bilo dosta ljudi, pijanih ljudi koji su se nadglašavali u veličanju martinja. U njima nije bilo boli, bilo je malo veselja ali ne toliko intenzivnog kao boli koju sam upravo iskusio. Ovo se zapravo nije desilo, da nebi bilo nismo znali ;) Naprosto mi došlo da malo izmišljam. |
| studeni, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv