nogometasiinogomet

ponedjeljak, 23.02.2009.

TSV Bayer 04 Leverkusen Izvor: Wikipedija (Preusmjereno s Bayer 04 Leverkusen)

Bayer Leverkusen
Puno ime TSV Bayer 04 Leverkusen e.V.,
Bayer 04 Leverkusen Fußball
GmbH (Football)
Nadimak Löwen (lavovi), Werkself
("tvornička momčad")
apotekari
Osnovan 1. srpnja 1904.
Igralište BayArena, Leverkusen,
prije "Ulrich-Haberland-Stadion"
Kapacitet 22.500
Predsjednik Wolfgang Holzhäuser
Trener Bruno Labbadia
Liga 1. Bundesliga
2007/08. 1. Bundesliga, 7.

Bayer je njemački nogometni klub iz grada Leverkusena.

Momčad sezone 2007./08. [uredi]
Ime i Prezime Dres Nacionalnost
Vratari
René Adler 1
Gábor Király 21
Benedikt Fernandez 22
Erik Domaschke 34
Braniči
Karim Haggui 2
Henrique 3
Manuel Friedrich 5
Hans Sarpei 15
Vratislav Greško 17
Lukas Sinkiewicz 20
Michal Kadlec 24
Gonzalo Castro 27
Vezni igrači
Simon Rolfes 6
Tranquillo Barnetta 7
Renato Augusto 8
Sascha Dum 14
Pirmin Schwegler 16
Thomas Zdebel 19
Arturo Vidal 23
Bernd Schneider 25
Napadači
Patrick Helmes 9
Theofanis Gekas 10
Stefan Kießling 11
Richard Sukuta-Pasu 51

Uspjesi [uredi]

Liga prvaka

* Finalist: 2002.

Kup UEFA

* Pobjednik: 1988.

Njemačko prvenstvo/Bundesliga

* Viceprvak: 1997., 1999., 2000., 2002.
* Trećeplasirani: 1998., 2004.

Kup Njemačke

* Pobjednik: 1993.
* Finalist: 2002.

Superkup Njemačke

* Finalist: 1993.

23.02.2009. u 12:53 • 0 Komentara • Print • # • ^

petak, 20.02.2009.

Spartak Moskva

Puno ime $CB1>;L=K9 :;C1 !?0@B0: >A:20
Nadimak Myaso (meso, Krasno-Belye (crveno-bijeli)
Osnovan 1922.
Igralište Stadion Lužniki,
Moskva
Kapacitet 84,745
Predsjednik Leonid Fedun
Trener Michael Laudrup
Liga Ruska Premijer liga
2007. 2.

FC Spartak Moskva (ruski: $CB1>;L=K9 :;C1 «!?0@B0:» >A:20) je ruski nogometni klub iz Moskve koji se natječe u Ruskoj Premijer ligi

Klub je osnovan 1921. Dvanaest puta je osvajao Sovjetsko prvenstavo, a 9 puta rusko. Svoje domaće utakmice igraju na stadionu Lužniki, u crveno-bijelim dresovima. Najveći rivali su im moskovski klubovi CSKA, Dinamo i Lokomotiv, kao i Zenit Sankt Peterburg, te Dinamo Kijev.

Trofeji [uredi]

* Sovjetsko prvenstvo
o Prvaci (12): 1936. (jesen), 1938., 1939., 1952., 1953., 1956., 1958., 1962., 1969., 1979., 1987., 1989.
* Ruska premijer liga
o Prvaci (9): 1992., 1993., 1994., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2001.
* Sovjetski kup
o Prvaci (10): 1938., 1939., 1946., 1947., 1950., 1958., 1963., 1965., 1971., 1992.
* Ruski kup
o Prvaci (3): 1994., 1998., 2003.

Momčad sezone 2008./09. [uredi]
Ime i prezime Dres Državljanstvo
Vratari
Stipe Pletikosa 22
Soslan Djanev 35
Braniči
Martin Stranzl 3
Malik Fathi 4
Martin Jiránek 7
Clemente Rodríguez 14
Radoslav Kováč 15
Sergej Paršivljuk 32
Roman Šiškin 49
Andrej Ivanov 59
Ignas Dedura 70
Egor Filipenko 88
Vezni igrači
Mozart 5
Aleksandr Pavlenko 8
Cristian Maidana 19
Igor Gorbatenko 21
Vladimir Bistrov 23
Sergej Kovalčjuk 27
Ivan Saenko 30
Vladislav Rižkov 90
Konstantin Sovetkin 96
Napadači
Welliton 11
Aleksandr Prudnikov 18
Nikita Baženov 32
Artem Dzjuba 40

20.02.2009. u 08:25 • 2 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 16.02.2009.

Davor Vugrinec

Osobne informacije
Puno ime Davor Vugrinec
Nadimak Vuga
Rođenje 24. ožujka 1975.
Varaždin, Hrvatska
Visina 180cm
Klub
Trenutačni klub NK Zagreb
Pozicija vezni igrač/napadač
Ugovor do 30. lipnja 2010.
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1992. - 1997.
1997. - 2000.
2000. - 2002.
2003. - 2004.
2004. - 2005.
2005. - 2006.
2006. - 2008.
2008. - NK Varteks
Trabzonspor
US Lecce
Atalanta
Catania
HNK Rijeka
NK Dinamo Zagreb
NK Zagreb 123 (56)
85 (29)
71 (19)
30 (0)
20 (2)
24 (15)
34 (16)
0 (0)
Reprezentacija
1996. - 2006. Hrvatska 29 (7)

Davor Vugrinec (Varaždin, 24. ožujka 1975.), hrvatski nogometaš

U rodnom je gradu Vugrinec započeo svoju karijeru igrajući od 1992. do 1997. za Varteks Varaždin. Nakon toga proveo je 3 godine u turskom Trabzonsporu. Od 2000. do 2005. je u Italiji gdje je nastupao za Lecce, Atalantu i Cataniju. Nezadovoljan trenerom u Cataniji otišao je iz kluba i vratio se u hrvatsku ligu. Birajući između Hajduka, Rijeke i matičnog Varteksa odabrao je Kvarner i HNK Rijeku. U bijelom dresu osvojio je Hrvatski kup, postao doprvak Hrvatske, te sa 15 golova bio među najboljim strijelcima, i vjerojatno, najbolji igrač lige.

Nakon sezone u Rijeci preselio se u redove prvaka iz Zagreba iako je, prema njegovim riječima, unosnije bilo ostati u Rijeci ili otići u Red Bull Salzburg koji su mu nudili ugovore. U Dinamu je nastavio sa dobrim igrama, zabilježio pogodak već u prvoj službenoj utakmici, i to baš Riječanima u superkupu. U europskim utakmicama, za koje je i doveden, zabio je litavskom Ekranasu, ali u onim pravim ogledima sa Arsenalom i Auxerrom nije bio uspiješan. Na kraju ipak postaje bitan igrač te šampionske sezone. Godinu potom uslijed ozlijeda, ali i politike oslanjanja na mlađe igrače uglavnom ne igra i bilježi tek 12 nastupa, zbog čega na ljeto odlazi u redove gradskog rivala Zagreba.

Za reprezentaciju je debitirao sa 21 godinom, 1996. protiv Mađarske. No, drugi nastup za državu dogodio mu se tek u kvalifikacijama za EURO 2000. protiv Malte gdje je postigao 2 gola u pobijedi 4:1. Na SP 2002. upisao je 2 nastupa. Opet je stigla stanka od 4 godine, do 2006. kada nastupa na Carlsberg Cupu u Hong Kongu. No, taj je turnir bio više izlet potencijalnih reprezentativaca. Na Mundial 2006. nije išao, iako su ga mnogi vidjeli kao sigurnog putnika zbog sjajnih izvedbi u dresu Rijeke, pogotovo nakon izvanredne utakmice na Poljudu kad je postigao hat-trick u pobijedi Rijeke nad Hajdukom 4:0.

16.02.2009. u 14:13 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 12.02.2009.

Slaven Bilić

Osobne informacije
Nadimak Nane
Rođenje 11. rujna 1968.
Split, Hrvatska
Visina 188 cm
Pozicija Branič
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1988. - 1993.
1988. - 1988.
1988. - 1989.
1993. - 1996.
1996. - 1997.
1997. - 2000.
2000. - 2001. HNK Hajduk Split
>> NK Primorac (posudba)
>> HNK Šibenik (posudba)
Karlsruher SC
West Ham United
Everton FC
HNK Hajduk Split 106 (11)
? (?)
? (?)
54 (5)
48 (2)
28 (0)
9 (0)
Reprezentacija
1992. - 1999. Hrvatska 44 (3)
Trenirane momčadi
2001. - 2002.
2004. - 2005.
2006. - HNK Hajduk Split
Hrvatska U-21
Hrvatska "A" reprezentacija
Osvojene medalje

Nogomet
Svjetska prvenstva
Bronca Francuska 1998.

Slaven Bilić (Split, 11. rujna 1968.), bivši hrvatski nogometni reprezentativac, danas izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije

Školovanje [uredi]
Gotovo svi Hajdukovi juniori išli su u Ekonomsku školu, pa je htio i Bilić. U Splitu nije bilo klasične gimnazije, pa je upisao informiranje, novinarstvo i dokumentaristiku (INDOK). Sva četiri razreda završio je s pet, pa je bio oslobođen mature. Najviše je volio matematiku i povijest. Kad je birao koji će fakultet upisati, već je znao da će biti nogometaš. Po završenoj srednjoj školi, završio je i Pravni fakultet u Splitu, gdje je njegov otac bio dekan.

Rana karijera [uredi]
Kao igrač Hajduka, u kojeg je došao na nagovor najboljeg prijatelja i jednog od najtalentiranijih igrača njegove generacije Ive Cuzzija, pola je godine igrao u Primorcu iz Stobreča, pa pola godine u Šibeniku, pa još godinu dana u Šibeniku, koji se borio za prvo mjesto u drugoj ligi. Bilić je, kao centarhalf, dao sedam golova i igrao je za reprezentaciju druge lige. Prema propisima, igrač je mogao biti dvojno registriran. Sezonu bi igrao u klubu kojem je posuđen, a za matični je klub smio odigrati pet utakmica. Petar Nadoveza zvao ga je na tri utakmice: u Skopje, Niš i Mostar. Na sve tri proglašen je igračem utakmice, a zabio je i dva gola.

Zvali su ga Dinamo, Crvena Zvezda i Partizan. Tako se s posudbe nije vratio na mala vrata, nego kao pojačanje, u prvu postavu Hajduka.

Dvije je godine Bilić bio Hajdukov standardni prvotimac. Mladi - Bilić, Bokšić, Vučević, Jeličić, Jarni... - mogli su ipak koristiti tek drugu svlačionicu. U prvoj su bili Ivan Pudar, Mladen Pralija, Dragi Setinov, Jerko Tipurić, Branko Karačić, Nenad Gračan, Bernard Barnjak i dr. U prvu su išli samo na sastanak prije utakmice. Druga mu se toliko svidjela da je u njoj ostao i kad je stekao uvjete za prelazak u prvu statusnu grupu.

Karijera [uredi]
U splitskom Hajduku igrao je od 9. godine. Nakon 6 sezona otišao je u njemačku Bundesligu za 750.000 funti. Igrao je u Karlsruheru gdje nakon nekoliko mjeseci igranja postaje prvi kapetan - stranac u povijesti Bundeslige. S ovim je klubom stigao do polufinala Kupa UEFE. Igrajući u SC Karlsruheru bio je proglašen najboljim stoperom njemačke lige, te si omogućio bogati transfer u Englesku, točnije, u West Ham United. Bio je to dotad najskuplji transfer u povijesti tog engleskog kluba (1,85 milijuna funti). Vrlo dobre igre u klubu omogućile su mu da s reprezentacijom putuje na EURO 96. u Englesku. Nakon zapaženih igara na prvenstvu, u ožujku 1997. otišao je za 4,5 milijuna funti u Everton FC ne bi li spasio klub od ispadanja u 2. ligu, a gdje je bio i najbolje plaćeni branič lige.

Po završetku Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. zadobio je težu ozljedu bedra koja ga je udaljila s terena dobar dio premierligaške sezone. Kad se vratio na teren igrao je dobro, ali su ga i dalje mučili zdravstveni problemi, te učestali kartoni i suspenzije. U srpnju 1999. odlazi iz kluba. Budući da ga niti jedan engleski klub nije htio, nije nigdje ni nastavio karijeru, sve dok se nije s klubom dogovorio oko isplate dugovanja budući da je imao još 28 mjeseci ugovora. Isplaćeno mu je ravno milijun funti, a nakon 48 sati potpisao je ugovor s matičnim Hajdukom. Nakon dolaska u Split, Bilić, kao kapetan momčadi, vodi Hajduk do osvajanja Kupa Hrvatske (2000.), nakon Hajukovog petogodišnjeg razdoblja bez trofeja. Tamo je i završio svoju igračku karijeru u kolovozu 2000, skupivši ukupno 204 nastupa za Hajduk u raznim natjecanjima, te postigavši 25 pogodaka.

Slaven Bilić na Svjetskom prvenstvu 1998.
Reprezentacija [uredi]
Bilić je debitirao za reprezentaciju na australskoj turneji u Melbourneu, 5. srpnja 1992., protiv domaćina Australije (1-0), a oprostio se u kvalifikacijskoj utakmici za EURO 2000., u Zagrebu protiv Irske (1-0).

S reprezentacijom je osvojio 5. mjesto na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. (što će kasnije ponoviti i kao izbornik 2008.), te brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.. Dobro je zapamćen po tome što je u polufinalu prvenstva, na utakmici sa domaćinima teatralno pao na pod nakon koškanja s Laurent Blancom. Francuz je nakon toga dobio izravni crveni karton i nije mogao nastupiti u finalu. Kasnije, protiv Nizozemske u utakmici za 3. mjesto, francuska publika zviždala je na svaki njegov dodir s loptom. Cijelo je to prvenstvo igrao sa napuknutim i nezaliječenim kukom zbog kojeg kasnije prekida karijeru.

Trenerska karijera [uredi]
Prvi trenerski izazov bila mu je klupa Hajduka (osvaja drugo mjesto u prvenstvu na kraju sezone). Njegovo postavljanje za trenera Hajduka izazvalo je burne reakcije kod navijača, a posebice novinara koji su smatrali da nije stručan za to radno mjesto. Iako nije ništa osvojio, podigao je igru Hajduka i uključio ga u borbu za prvaka s Dinamom. Nakon najave da napušta trenersko mjesto, uslijedili su brojni nagovori da se predomisli, a ponajviše zahvaljujući novinskim napisima, kao što je i najavio napustio je trenersko mjesto. Na posljednjoj utakmici ispraćen je bučnim skandiranjem njegova imena od strane navijača. Nakon toga postaje izbornik hrvatske U-21 reprezentacije, s kojom se nije uspio plasirati na Europsko prvenstvo (poraz od Srbije i Crne Gore u doigravanju), nakon toga je radi problema sa kralježnicom morao na operaciju.

25. srpnja 2006. izabran je za izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon sloma na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj pod vodstvom Zlatka Kranjčara reprezentativnom su se nogometu predviđali jako teški dani. Klupski nogomet je već dugo u problemima, sa malom "proizvodnjom" novih talenata, dok se za reprezentaciju smatralo da ima jako malo kvalitetnih rezervi. Niko Kranjčar i dalje je bio enigma, braća Niko i Robert Kovač razmišljala su o odlasku, a Dado Pršo je prekinuo reprezentativnu karijeru bez naznaka tko bi ga mogao zamjeniti. U kvalifikacijsku skupinu sa Hrvatskom dospijeli su veliki Englezi, Rusija pod vodstvom svjetski priznatog Guusa Hiddinka, nepobijedivi domaćini Izraelci, te uvijek nam neugodna Makedonija. Predviđale su se najteže kvalifikacije od osamostaljenja, a osim javnosti koja je odmah prihvatila Bilića, nitko nije vjerovao u plasman.

Za pomoćnike je odabrao četvoricu reprezentativaca iz legendarne brončane '98, Roberta Prosinečkog, Aljošu Asanovića, Nikolu Jurčevića i Marijana Mrmića. Kao skauti reprezentacije djeluju Goran Vučević, Ivo Šušak, Dean Računica i Tonči Gabrić. Pomladio je reprezentaciju, čime su ispali igrači kao Stjepan Tomas, Mario Tokić, Ivan Bošnjak, Joey Didulica, nakratko su vraćeni Milan Rapaić i Goran Sablić. Dotad, u reprezentaciji, nezamjetni Luka Modrić postao je glavni igrač momčadi, Kranjčar je prebačen na lijevo krilo gdje je počeo sa odličnim igrama, kao desni branič debitirao je Vedran Ćorluka, a u napad su stali Eduardo da Silva i Mladen Petrić. Na klupi je Bilić debitirao u Livornu protiv modificirane momčadi, netom ovjenčanih svjetskih prvaka Italije, te pobijedio 2:0.

3. rujna 2006., tijekom priprema za kvalifikacijsku utakmicu za EP 2008. protiv Rusije, Bilić je suspendirao Boška Balabana, Darija Srnu i Ivicu Olića zbog nedopuštenog noćnog provoda u narodnjačkom baru Fontana (samo 3 dana prije utakmice). Kasnije ih je opet pozvao. Par mjeseci kasnije otjerao je i Anthonya Šerića, a u svađi sa Ivicom Križancem (radi njegova nepozivanja) prekrižio je dotičnog igrača u svim svojim vizijama. Svejedno, Bilić nikad nije javno kritizirao svoje igrače, dapače, ostvarivši odličan odnos sa njima čestim posjetima u njihove klubove.

Nikad teže kvalifikacije reprezentacija je odigrala - nikad bolje. Veliki Englezi pali su sa 2:0 u Zagrebu i 3:2 u, već sada, legendarnoj utakmici na Wembleyu. Svjetski priznati mag Hiddink jedva je, nezasluženo, izvukao dva 0:0 remija, Izrael je prvi put u dugo godina izgubio kod kuće (od Hrvatske 4:3, dok su u tim istim kvalifikacijama sa Englezima odigrali 1:1, a Ruse dobili 2:1). Nova reprezentativna momčad pokazala se kao iznimno karakterna i izvrsno nogometno potkovana. Mnogi su igrači ostvarili i velike transfere (Ćorluka u Man. City, Eduardo u Arsenal, Petrić u Borussiju Dortmund, a Modrić u Tottenham). Bilić je stvorio mladu, iznimno potentnu i hrabru generaciju obnovivši kult reprezentacije koja je nakon pobjede na Wembleyu prvi put dočekana na zagrebačkom aerodromu nakon one iz 1998.

Nastup na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj 2008. u mnogim anketama ocijenjen je kao najupečatljiviji događaj u 2008. godini u Hrvatskoj. Hrvatska je svoj nastup na prvenstvu završila na petom mjestu, iako bez poraza. Nakon tri pobjede u skupini, protiv domaćina Austrije (1-0), zatim favorizirane Njemačke (2-1), ta sa pomlađenim sastavom protiv Poljaka (1-0), Bilićevi odabranici Klasnićevim golom u u zadnjoj minuti drugog produžetka četvrtfinalne utakmice s Turcima bili su 2 minute u polufinalu, ali Semih Şentürk golom u 2 minuti sudačke nadoknade, veliku euforiju hrvatskih navijača na bečkom Ernst Happel Stadionu "gasi hladnim tušem", te spašava Turke koji u raspucavanju jedanaesteraca imaju više sreće i prolaze u polufinale.

Ostvarivši zadani cilj, plasmanom u četvrtfinale Europskog prvenstva, ali i uz bezrezervnu podršku hrvatske javnosti, Bilić produžuje ugovor s Hrvatskim nogometnim savezom za još jedan kvalifikacijski ciklus, te vodi reprezentaciju u borbu za plasman na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010..

Statistika [uredi]
Sva 44 nastupa za reprezentaciji započeo je u prvom sastavu, samo 6 puta je bio zamijenjen tijekom utakmice, odigravši ukupno 3.809 minuta, zaradivši 6 žutih kartona, te postigavši 3 pogotka, sva tri u kvalifikacijskim utakmicama za SP 1998.:
8. listopada 1996.: BIH - Hrvatska, 16. minuta, prvi pogodak u pobjedi 1-4;
6. rujna 1997.: Hrvatska - BIH, 27. minuta, izjednačujući pogodak za 1-1 u pobjedi 3-2;
29. listopada 1997.: Ukrajina - Hrvatska, u doigravanju za plasman na prvenstvo, 11. minuta, vodeći pogodak u pobjedi 0-2.
Kao trener i izbornik ostvario je slijedeći učinak:
HNK Hajduk Split 17 11 4 2 31-13 (21. studenog 2001. - 4. svibnja 2002.)
Hrvatska U-21 18 10 2 6 23-20 (18. kolovoza 2004. - 1. kolovoza 2006.)
Hrvatska "A" reprezentacija 29 20 6 3 59-25 (1. kolovoza 2006. - danas*)

* ažurirano 26. siječnja 2009.

Zanimljivosti [uredi]

Slaven Bilić prigodom dodjele državne nagrade Franjo Bučar za 2007. godinuDiplomirani je pravnik, te odlično govori 4 jezika.
S pravnicom Andrijanom, s kojom je 14 godina bio u braku ima sina Lea i kći Alani
2008. godine proglašen je UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje
Počasni je član Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju "Hinko Freund".
Osnivač je zaklade hrvatske nogometne reprezentacije "Vatreno srce", koji skrbi za humanitarnu pomoć djeci u Hrvatskoj.
Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar". Kao član reprezentacije 1998., te kao izbornik iste nakon uspješnih kvalifikacija za EURO 2008.
1997. godine, u anketi riječkog Novog lista Bilić je proglašen sportašem godine, a u anketi Sportskih novosti nogometašem godine.
2007. godine, u izboru Media Servisa tajnim glasovanjem 200-tinjak novinara, urednika, kolumnista i ravnatelja hrvatskih medijskih kuća proglašen je osobom godine.
U izboru Međunarodne udruge za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) proglašen je drugim najboljim izbornikom svijeta za 2007. godinu.[1], te 11. za 2008.[2]
Prvu biografiju Slavena Bilića napisao je Vlado Vurušić i nosi naziv: "Slaven Bilić - priča o nogometu i rokenrolu".
Ante Batinović napisao je netipičnu Bilićevu biografiju, pod naslovom: "Moraš jednom i pucat, nemoš samo dodavat!".
Kao izbornik poznat je po zanimljivim izjavama, te je tako proslavljenog nizozemskog trenera Guusa Hiddinka usporedio s glumicom Angelinom Jolie, u engleskom listu The Sun osvanula njegova izjava da engleska reprezentacija uvijek igra usran nogomet, a igru hrvatske reprezentacije u prvom poluvremenu utakmice sa Makedonijom usporedio je sa kobasicom.
Kao izbornik ostvario je najveću pobjedu reprezentacije u službenim utakmicama, dobivši Andoru u Maksimiru sa 7:0.
Svirao je u rock sastavima Newera i danas Rawbau.
Sa sobom na utakmice nosi medaljon svetog Ante, križ koji je kupio u svetištu Lourdes u Francuskoj i dva medaljona pape Ivana Pavla II.. Na desnom zapešću nosi narukvicu od desetak malih pločica s likom Majke Božje, koju je kupio u Međugorju.
Nosi naušnicu na lijevom uhu i ima tri velike tetovaže: prvu, crveno-plavi simbol s imenom Andrijana, napravio je za 10. godišnjicu braka. Na lijevoj ruci ima istetovirao ime sina Lea u tibetanskom pismu, a na desnoj nadlaktici ima veliku tetovažu sa simbolima četiriju osnovnih prirodnih elemenata, vode, vatre, zemlje i zraka, koji se stapaju sa ženskim licem, koje simbolizira njegovu kći Alani.

12.02.2009. u 09:52 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 09.02.2009.

John Terry

Osobne informacije
Puno ime John George Terry
Nadimak JT
Rođenje 7. prosinca 1980.
London, Engleska
Visina 188 cm
Klub
Trenutačni klub Chelsea F.C.
Broj 26
Pozicija Centralni bek
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1998.-
2000. Chelsea
’Nottm Forest 237 (16)
6 (0)
Reprezentacija
2000.-2002.
2003.– Engleska U21
Engleska 9 (1)
44 (4

John George Terry (London, 7. prosinca 1980.), engleski nogometaš.

Od 1997. godine igra u engleskom klubu Chelsea gdje je i kapetan.

3. lipnja 2003. godine je prvi put nastupao za englesku reprezentaciju u utakmici protiv Srbije i Crne Gore.

Sezone 2004/2005. je od drugih igrača izabran za najboljeg nogometaša engleske Premier lige. Iste godine je njegov klub Chelsea bio prvak lige, prvi put za točno 50 godina.

Živi u mjestu Oxshott, Surrey sa suprugom Toni i blizancima Georgie Johnom i Summer Rose rođenima 18.5.2006. S dugogodišnjom djevojkom Toni Poole se oženio 15.6.2007. u Blanheim Palace. Bračno putovanje su proveli u Hrvatskoj na jahti predsjednika Johnovog kluba, Romana Abramoviča.

Njegov brat Paul također je nogometaš, igra u Leyton Orientu u engeskoj prvoj ligi.

Glavno je lice Umbra, a pojavljivao se i u reklamama Samsunga i Nationwidea te na naslovnici igrice Pro Evolution Soccer.

Potpisivanjem novog ugovora s Chelseajem postao je najplaćeniji nogometaš na Otoku.

09.02.2009. u 10:45 • 2 Komentara • Print • # • ^

petak, 06.02.2009.

Arsenal F.C.

Puno ime Arsenal Football Club
Nadimak The Gunners
(engleski Topnici)
Osnovan 1886.
Igralište Emirates Stadium
Kapacitet 60,355
Predsjednik Peter Hill-Wood
Trener Arsčne Wenger
Liga Premier liga
2007/08. 3.

Arsenal Football Club je engleski nogometni klub sa sjedištem u sjevernom Londonu. Klub je najčešće spominjan kao Arsenal, a poznat je i pod nadimkom Topnici (The Gunners). Klub igra u FA Premier Ligi i jedan je od najuspješnijih engleskih klubova. Osvojili su 13 Premiershipa, 10 FA kupova, no nikad nisu osvojili naslov europskog prvaka, a samo su 2006. igrali u finalu Lige Prvaka. U vitrinama su im, međutim, Kup kupova i Kup velesajamskih gradova.

Arsenal je osnovan u sjeveroistočnom Londonu 1886., a 1913. preselio je na stadion Highbury i tamo igrao domaće utakmice sve do proljeća 2006. da bi se potom u ljeti iste godine preselio na novoizgrađeni stadion Emirates Stadium, koji prima 60,000 gledatelja. Arsenalov lokalni rival iz sjevernog Londona je klub Tottenham Hotspur.

Povijest [uredi]
Arsenal je osnovan kao Dial Square, 1886. godine od strane radnika tvornice oružja Royal Arsenal u Woolwichu, no klubu je ubrzo nakon osnutka ime promjenjeno u Royal Arsenal. Sam klub ponovno je preimenovan u Woolwich Arsenal nakon ulaska u profesionalne vode 1891. godine. Klub se pridružio Football Leagueu 1983. godine. Započeli su u drugoj lizi, a promociju u prvu ligu zaslužili su 1904. Međutim, klupska geografska izolacija od ostalih klubova uzrokovala je nisku posjećenost utakmica te je Arsenal zapao u financijsku krizu. 1913. godine, uskoro nakon propadanja u drugu ligu, klub se preselio na novi stadion, Highbury, u sjevernom Londonu. Iduće godine izbacili su Woolwich iz imena. Arsenal je završio samo na 5. mjestu godine 1919., no bez obzira na to bili su izabrani za promociju u prvu ligu na štetu gradskih rivala Tottenham Hotspura. Od tuda potječe veliko rivalstvo tih dvaju klubova.

1925. godine Arsenal zapošljava visoko rangiranog trenera Herberta Chapmana. Chapman je bio osvojio ligu sa Huddersfield Townom 1924. i 1925. i baš je on Arsenalu donio prvo poglavlje uspjeha u povijesti. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno sa dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u Engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu, a FA kup dva puta. Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. Uz to, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime nekoga nogometnog kluba.

Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbog drugog svjetskog rata, Arsenal je osvojio ligu 1948. i 1953., a FA kup 1950. Nakon toga njihova sreća počela je venuti. U nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno velikog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950.-ih i 1960.-ih bez trofeja. Čak ni bivši Engleski kapetan Billy Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.

Arsenalova iduća uspješna era počela je iznenađujućim zapošljavanjem klupskog fizioterapeuta Bertiea Meea za trenera 1966. godine. Nakon što su izgubili u dva finala Liga kupa, osvojili su Kup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej, 1970. godine. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta su osvojili i ligu i FA kup 1971. Međutim, sljedeće desetljeće bilo je karakterizirano mnogim bliskim promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj lizi 1973., izgubili su u 3 FA kup finala (1972., 1978., i 1980.), a izgubili su i Kup pobjednika kupova 1980. godine u finalu na jedanaesterce. Jednini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. sa kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad Manchester Unitedom. Taj se susret u svijetu smatra jednim od klasika.

Povratak bivšeg igrača Georgea Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. doveo je treću eru uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987., u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje Lige 1989., koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i protiv izravnih konkurenata za titulu Liverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim FA kup i liga kup (tzv. double), 1993. i svoj drugi Euro trofej, Kup pobjednika kupova 1994. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobivao poticaje od menadžera Runea Haugea da kupi neke igrače. Zbok toga je dobio otkaz 1995. godine. Njegova zamjena, Bruce Rioch, potrajao je samo jednu sezonu, napustio je klub nakon prepirke sa upravom oko budžeta za transfere.

Za svoje uspjehe u posljednjim godinama 1990.-ih i cijelim 2000.-ih klub duguje Arseneu Wengeru koji je u klub došao 1996. Wenger je sa sobom donio nove taktike, novi režim treninga i nekoliko stranih igrača koji su upotpunili postojeći engleski talent. Arsenal je osvojio još jedan double 1998. a nakon toga i treći 2002. U dodatku, klub je došao do finala kupa UEFA (izgubili su na jedanaesterce od Galatasaraya), osvojili su FA kup 2003. i 2005., a kao šećer na kraju osvojili su Premiership 2004 ne izgubivši niti jednu utakmicu. Zbog toga su dobili nadimak The Invincibles (Nepobjedivi), uspjeli su odigrati 49 utakmica bez poraza.

Arsenal je bio pobjednik ili drugi u Premiershipu u osam od deset Wengerovih sezona. Oni su jedna od 4 ekipe koje su osvojile Premiership od njegovog osnutka 1993. godine. (zajedno sa Manchester Unitedom, Blackburnom i Chelseaom), međutim još nikada nisu uspjeli obraniti naslov. Sve do nedavno, Arsenal nije uspio otići dalje od četvrtfinala u Ligi Prvaka, no u sezoni 2005-2006, došli su do finala i bili su poraženi od Barcelone sa rezultatom 2-1.

Uspjesi [uredi]
Prvak Engleske: 1931., 1933., 1934., 1935., 1938., 1948., 1953., 1971., 1989., 1991., 1998., 2002., 2004.
Pobjednik FA kupa: 1930., 1936., 1950., 1971., 1979., 1993., 1998., 2002., 2003., 2005.
Pobjednik Liga kupa: 1987., 1993.
Superkup Engleske (Charity Shield, Communiy Shield): 1930., 1931., 1933., 1934., 1938., 1948., 1953., 1991., 1998., 1999., 2002., 2004.
Kup velesajamskih gradova (Kup UEFA)

Pobjednik: 1970.
Finalist: 2000.
Kup pobjednika kupova

Pobjednik: 1994.

Finalist: 1980., 1995.

Europski superkup

Finalist: 1994.
Liga prvaka

Finalist:2006.

Međunarodna finala [uredi]
Kup pobjednika kupova

1979/80. Arsenal 0-0 (4-5 11-m) Valencia
1993/94. Arsenal 1-0 Parma
1994/95. Arsenal 1-2 Real Zaragoza

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

1969/70. Arsenal 1-3, 3-0 Anderlecht Bruxelles
1999/00. Arsenal 0-0 (1-4 11-m) Galatasaray Istanbul

Europski superkup

1994. Arsenal 0-0, 0-2 Milan

Liga prvaka

2006. Arsenal 1-2 Barcelona

Grb [uredi]
Arsenal je tijekom godina promijenio tri grba. Ta tri grba su:

Arsenalov grb iz 1888. [uredi]

Arsenalov grb iz 1888.Arsenalov prvi grb imao je tri topa koji stoje uspravno kao dimnjaci, pa su i često zamijenjivani s njima. No lavlje glave su dokazale da su to topovi. Tek su 1922. predstavili grb s jednim topom koji je bio okrenut prema istoku. Nadimak Topnici dobili su 1925. nakon što su predstavili top okrenut prema zapadu.

Arsenalov grb od 1949.-2002. [uredi]

Arsenalov grb od 1949.-2002.Arsenal je 1949. predstavio grb s istim rasporedom topa i natpisom posebnim rukopisom i latinskim motom Victoria Concordia Crescit (pobjeda dolazi od sklada).

Arsenalov sadašnji grb [uredi]
Arsenal je 2002. predstavio novi grb jer nije mogao dobiti autorsko pravo za priješnje grbove.

Dresovi [uredi]
U povijesti su Arsenalovi dresovi uglavnom bili crveni s bijelim rukavima i hlačama, no to nije uvijek bio slučaj. Crvena boja bila je dar od Nottingham Foresta za osnivanje 1886. No na prvoj utakmici nije bilo dresova pa su osnivači pisali pismo i dobili dresove i lopte. Bila je malo tamnije crvene, skoro ljubičaste s kričavo crvenim hlačama. Te boje inspirirale su Spartu Prag da 1909. uzme tamnocrvenu boju dresa koju ima i do danas.

Stadion [uredi]

Sjeverna tribina starog stadiona HighburyaStadion Highbury je bio Arsenalov stadion od preseljenja u sjeverni London 1913. Klub je od sezone 2006/07 dobio novi, Emirates Stadium, kojeg sponzorira emiratska aviokompanija Fly Emirates. Ta će tvrtka ujedno biti i glavni Arsenalov sponzor do sezone 2013/14.

Momčad sezone 2008/09. [uredi]
Br. Pozicija Igrač
1 VRA Manuel Almunia
2 VEZ Abou Diaby
3 BRA Bacary Sagna
4 VEZ Cesc Fŕbregas
5 BRA Kolo Touré
6 BRA Philippe Senderos
7 VEZ Tomáš Rosický
8 VEZ Samir Nasri
9 NAP Eduardo Da Silva
10 BRA William Gallas
11 NAP Robin van Persie
12 NAP Carlos Vela
14 NAP Theo Walcott
15 VEZ Denílson
Br. Pozicija Igrač
16 VEZ Aaron Ramsey
17 VEZ Alexandre Song
18 BRA Mikaël Silvestre
19 VEZ Jack Wilshere
20 BRA Johan Djourou
21 VRA Łukasz Fabiański
22 BRA Gaël Clichy
23 NAP Andrej Aršavin
24 VRA Vito Mannone
25 NAP Emmanuel Adebayor
26 NAP Nicklas Bendtner
27 BRA Emmanuel Eboué
28 VEZ Amaury Bischoff

Poznati igrači [uredi]
Igrači su svrstani po godini debija za klub (u zagradama):

1920-e: Jimmy Brain (1924.), Joe Hulme (1926.), Eddie Hapgood (1927.), David Jack (1928.), Cliff Bastin (1929.), Alex James (1929.).
1930-e: Leslie Compton (1930.), Ted Drake (1934.), Wilf Copping (1934.), George Swindin (1936.), Denis Compton (1936.), Reg Lewis (1938.).
1940-e: Walley Barnes (1946.), Jimmy Logie (1946.), Joe Mercer (1946.), Laurie Scott (1946.), Doug Lishman (1948.).
1950-e: Cliff Holton (1950.), Dave Bowen (1951.), Jack Kelsey (1951.), Jimmy Bloomfield (1954.), David Herd (1954.).
1960-e: George Armstrong (1962.), Bob Wilson (1963.), John Radford (1963.), Frank McLintock (1964.), Peter Simpson (1964.), Sammy Nelson (1965.), Bob McNab (1966), George Graham (1966.), Pat Rice (1967.), Charlie George (1969.), Ray Kennedy (1969.).
1970-e: Liam Brady (1973.), Frank Stapleton (1975.), David O'Leary (1975.), Pat Jennings (1977.), Graham Rix (1977.).
1980-e: Paul Davis (1980.), Kenny Sansom (1980.), Tony Adams (1983.), Martin Keown (1984.), David Rocastle (1985.), Paul Merson (1986.), Michael Thomas (1986.), Steve Bould (1988.), Lee Dixon (1988.), Nigel Winterburn (1988.).
1990-e: David Seaman (1990.), Ian Wright (1991.), Ray Parlour (1992.), Dennis Bergkamp (1995.), David Platt (1995.), Patrick Vieira (1996.), Emmanuel Petit (1997.), Marc Overmars (1997.), Nicolas Anelka (1997.), Fredrik Ljungberg (1998.), Thierry Henry (1999.).
2000-e: Ashley Cole (2000.), Lauren (2000.), Robert Pirčs (2000.), Sol Campbell (2001.), Kolo Touré (2002.), Gilberto Silva (2002.), Jens Lehmann (2003.).

Menadžeri kluba kroz povijest [uredi]
Od 18. svibnja 2006. broje se samo natjecateljske utakmice:

Ime Država Od Do Rekord
Uta. Pob. Izj. Por. PoP. PrP.
Sam Hollis kolovoz 1894. srpanj 1897. 95 43 14 38 213 181
Thomas Mitchell kolovoz 1897. ožujak 1898. 26 14 4 8 66 46
George Elcoat ožujak 1898. svibanj 1899. 43 23 6 14 92 55
Harry Bradshaw kolovoz 1899. svibanj 1904. 189 96 39 54 329 173
Phil Kelso srpanj 1904. veljača 1908. 151 63 31 57 225 228
George Morrell veljača 1908. svibanj 1915. 294 104 73 117 365 412
Leslie Knighton svibanj 1919. lipanj 1925. 267 92 62 114 330 380
Herbert Chapman lipanj 1925. 6. siječnja 1934. 403 201 97 105 864 598
Joe Shaw 6. siječnja 1934. lipanj 1934. 23 14 3 6 44 29
George Allison lipanj 1934. svibanj 1947. 283 131 75 77 543 333
Tom Whittaker lipanj 1947. 24. listopada 1956. 428 202 106 120 797 566
Jack Crayston 24. listopada 1956. svibanj 1958. 77 33 16 28 142 142
George Swindin 21. lipnja 1958. svibanj 1962. 179 70 43 66 320 320
Billy Wright svibanj 1962. lipanj 1966. 182 70 43 69 336 330
Bertie Mee lipanj 1966. 4. svibnja 1976. 539 241 148 150 739 542
Terry Neill 9. srpnja 1976. 16. prosinca 1983. 414 187 117 112 601 446
Don Howe 16. prosinca 1983. 22. ožujka 1986. 116 56 32 31 187 142
Steve Burtenshaw 23. ožujka 1986. 14. svibnja 1986. 11 3 2 6 7 15
George Graham 14. svibnja 1986. 21. veljače 1995. 460 225 133 102 711 403
Stewart Houston 21. veljače 1995. 15. lipnja 1995. 19 7 3 9 29 25
Bruce Rioch 15. lipnja 1995. 12. kolovoza 1996. 47 22 15 10 67 37
Stewart Houston 12. kolovoza 1996. 15. rujna 1996. 6 2 2 2 11 10
Pat Rice 16. rujna 1996. 30. rujna 1996. 4 3 0 1 10 4
Arsčne Wenger 30. rujna 1996. trenutačno 556 320 137 99 1005 507

06.02.2009. u 11:36 • 6 Komentara • Print • # • ^

utorak, 03.02.2009.

David Beckham

Osobne informacije
Puno ime David Robert Joseph Beckham
Nadimak Becks, Spice Boy
Rođenje 2. svibnja 1975.
Leytonstone, London,
Ujedinjeno Kraljevstvo
Visina 185 cm
Klub
Trenutačni klub A.C. Milan
(posudba iz Los Angeles Galaxyja)
Broj 32
Pozicija Vezni igrač
Juniorski klubovi
1991.-1992. Manchester United
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1993.–2003.
1995.
2003.–2007.
2007.-
2009. Manchester United
Preston North End
Real Madrid
Los Angeles Galaxy
A.C. Milan (posudba) 265 (62)
5 (2)
116 (13)
30 (5)
4 (2)
Reprezentacija
1994.-1996.
1996.– Engleska U21
Engleska 9 (0)
107 (17)

David Beckham (Leytonstone, London, 2. svibnja 1975.) engleski je nogometaš i jedan od najpoznatijih svjetskih sportaša. Igrač je Los Angeles Galaxyja u američkoj profesionalnoj nogometnoj ligi, trenutno na posudbi u A.C. Milanu. Beckham je također engleski reprezentativac i bivši kapetan Gordog Albiona, na kojem ga je mjestu naslijedio John Terry.

David Beckham nije samo odličan nogometaš (1999. i 2001. je bio drugoplasirani u izboru FIFA-e za nogometaša godine) već je i svjetska modna ikona, jedno od najpoznatijih lica u svijetu i brand za koji se otimaju brojni proizvođači sportske opreme, kozmetike, naočala i drugih proizvoda. Beckham je, zajedno sa svojom suprugom Victorijom, bivšom članicom svojevremeno megapopularne pop-grupe Spice Girls, stalan gost tiskovina i elektronskih medija koji se bave poznatim ljudima te je općenito smatran jednom od najznačajnijih figura svjetskog jet-seta, i kao takav, značajan je dio popularne kulture, s brojnim pojavljivanjima u filmovima i TV emisijama.

Biografija [uredi]
David Beckham je debitirao u engleskoj Premier ligi u dresu Manchester Uniteda 1992. godine. U jedanaest sezona koliko je proveo u klubu, klub je osvojio ligu šest puta, FA kup dva puta, a 1999. su se Beckham i suigrači popeli na krov Europe, osvojivši u infarktnoj utakmici protiv Bayerna Ligu prvaka.

Zbog sukoba s trenerom Manchestera Alexom Fergusonom, a i zbog želje za novim izazovom, u ljeto 2003. Beckham potpisuje za Real Madrid, kao dio klupskog projekta Los Galacticos, koji je podrazumijevao dovođenje velikih zvijezda (osim Beckhama, koji je u klub došao posljednji, istaknuti članovi Los Galacticosa bili su Luis Figo, Zinedine Zidane i Ronaldo). Međutim, takva klupska politika nije donijela željeni uspjeh (osim onoga marketinškoga) te je Beckham tek u svojoj posljednjoj sezoni u Realu, 2006-07., osvojio španjolsko prvenstvo, pod vodstvom trenera Fabija Capella.

U siječnju 2007. Beckham je objavio da napušta Real Madrid i da će potpisati petogodišnji ugovor s američkom momčadi Los Angeles Galaxy. Procjenjuje se da će Beckham u pet godina igranja u Los Angelesu, što od ugovora, što od sponzorskih prava, zaraditi basnoslovnih 250 milijuna američkih dolara. Beckham bi tim ugovorom zaradio više nego svi igrači u ligi zajedno. Spektakularno predstavljen 13. srpnja 2007. i pozdravljen osobno od gradonačelnika Los Angelesa, David Beckham je započeo svoju američku avanturu. Dugo očekivani debi dogodio se 21. srpnja 2007., u prijateljskoj utakmici protiv Chelsea.

Reprezentacija [uredi]
Beckham je dugogodišnji engleski reprezentativac i bivši kapetan nacionalne vrste, sudionik posljednjih pet velikih natjecanja (3 Svjetska i 2 Europska prvenstva), a najavio je da će se i dalje odazivati na pozive u reprezentaciju, bez obzira na činjenicu da sada igra u SAD. Posljednji reprezentativni nastup u eri izbornika McClarena zabilježio je 21. studenog 2007. u porazu od Hrvatske 2-3 na Wembleyju. Novi engleski izbornik Fabio Capello nije ga pozvao za prijateljski susret protiv Švicarske, iako nije isključio mogućnost da će Beckham u budućnosti ponovo biti pozvan u reprezentaciju. To se i dogodilo dana 26. ožujka 2008., kada je Beckham ubilježio jubilarni stoti nastup za reprezentaciju, u 1-0 porazu od Francuske u Parizu. Time je postao peti igrač u povijesti reprezentacije koji je zabilježio 100 ili više nastupa (ostala četvorica su Peter Shilton, Bobby Moore, Bobby Charlton i Billy Wright).

03.02.2009. u 20:51 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 02.02.2009.

Edwin van der Sar

Osobne informacije
Puno ime Edwin van der Sar
Nadimak The Jolly Green Giant
Rođenje 29. listopada 1970.
Voorhout, Nizozemska
Visina 197 cm
Klub
Trenutačni klub Manchester United
Broj 1
Pozicija Vratar
Juniorski klubovi
1990.-1992. Ajax Amsterdam
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1992.-1999.
1999.-2001.
2001.-2005.
2005.- Ajax
Juventus
Fulham FC
Manchester United 226 (1)
66 (0)
127 (0)
141 (0)
Reprezentacija
1995. - 2008. Nizozemska 128 (0)

Edwin van der Sar (Voorhout, 29. listopada 1970.) je nizozemski vratar i reprezentativac. Trenutno brani gol Manchester Uniteda u Premiershipu. Nadimak mu je "The Jolly Green Giant" (Veseli zeleni div). Nadimak mu je dan zbog njegove visine (197cm) i zelenog dresa kojeg nosi u Manchesteru.

Karijera [uredi]

Klupska karijera [uredi]
Van der Sar je karijeru započeo u FC Foreholteu (lokalnom klubu) odakle je prešao u VV Noordwijk. Tu ga je uočio Ajax i kupio ga. Van der Sar je bio član Ajaxovog pobjedničkog sastava koji je osvojio Ligu prvaka 1995. Iz Ajaxa je prešao u torinski Juventus, a iz Juventusa 2001. ide u londonski Fulham. Za Manchester United potpisao je 5. lipnja 2005. dvogodišnji ugovor vrijedan otpilike Ł 2 mil., no točna cijena transfera još je uvijek nepoznata.

Reprezentativna karijera [uredi]
Van der Sar je reprezentativni debi imao u lipnju 1995. protiv Bjelorusije. Bio je vratar na zadnja tri veća turnira kada je njegova strana eliminirana na jedanaesterce: EURO '96, SP '98 i EURO '00.

Za vrijeme izvođenje jedanaesteraca u četvrt finalu EURO-a '04. protiv Švedske van der Sar obranio je jedanaesterac Olofu Mellbergu i tako dao priliku Arjenu Robbenu da postigne pobjedonosni gol za Nizozemsku.

Edwin van der Sar je za svoju reprezentaciju nastupio čak 113 puta i time postavio rekord kao igrač sa najviše nastupa za Nizozemsku. Prešao je rekord Franka de Boera nastupivši na reprezentaciju u utakmici protiv Potugala u osmini finala SP-a '06.

Prije utakmice SP-a '06 sa Obalom Bjelokosti van der Sar je imao seriju od 10 ne-prijateljskih utakmica bez primljenog gola i ukupno 1,013 minuta bez primljenog gola. To vrijeme je all-tme europski rekord.

Odlike
Erdedivise: 1994., 1995., 1996., 1998.
Nizozemski Kup: 1993., 1998., 1999.
League Cup: 2006.
Intertoto kup: 2002.
UEFA Liga Prvaka: 1995, 2008.
Europski Superkup: 1995.
Interkontinentalni kup: 1995.

02.02.2009. u 15:53 • 4 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.02.2009.

Nogomet

Nogomet je ekipni sport koji se igra između dvije ekipe sastavljenih od jedanaest igrača ili igračica. Nogomet je trenutačno najpopularniji sport na svijetu. Igra se nogometnom loptom na pravokutnom igralištu s travnatom ili umjetnom površinom. Golovi su smješteni nasuprot jedan drugome na kraju igrališta. Cilj je igre ubaciti loptu u protivnički gol manevrirajući loptom bilo kojim dijelom tijela osim rukom. Jedino vratar može u ograničenom području igrati rukom. Pobjednik je utakmice ekipa koja na kraju utakmice zabije više pogodaka (golova, zgoditaka).

Suvremena nogometna igra razvila se u Engleskoj poslije stvaranja prvog nogometnog saveza davne 1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a s manjim promjenama održala su se i do danas. Najviše je nogometno tijelo FIFA (Fédération Internationale de Football Association). FIFA organizira Svjetsko prvenstvo u nogometu, najprestižnije natjecanje u nogometu, a možda i najpopularnije sportsko natjecanje uopće.

Glavni članak: nogometne formacije i nogometne pozicije.

Vratar se bacio u pokušaju zaustavljanja lopte da uđe u gol.Nogomet se igra po propisima koji se nazivaju nogometna pravila. Igra se odvija manevriranjem loptom, a dvije ekipe od po 11 igrača trude se ubaciti loptu u protivnički gol. Ekipa koja zabije više pogodaka na kraju utakmice jest pobjednik, a ako obje ekipe imaju jednak broj postignutih pogodaka (ili nijedna), utakmica je neodlučena (remi).

Primarno je pravilo da nijedan igrač osim vratara ne smije namjerno dotaknuti loptu rukom ili dlanom (rame je dozvoljeno). No, igrači moraju izvesti aut upravo rukom, bolje rečeno objema rukama, jer izvođenje auta jednom rukom znači automatsku dodjelu lopte protivničkoj ekipi. Iako se igrači najviše koriste nogom za manevriranje loptom, dopušteno je manevriranje bilo kojim dijelom tijela osim ruke.

Igrači se pokušavaju približiti protivničkim vratima s loptom na razne načine: individualnom kontrolom poput driblinga, dodavanjem lopte suigraču ili udarcem prema golu kojeg protivnički vratar nastoji neutralizirati. Protivnička ekipa nastoji osvojiti loptu presijecanjem dodavanja ili uklizavanjem prema protivniku koji ima loptu u posjedu. No, uklizavanje je ograničeno; ako dođe do kontakta između igrača koji uklizava i onog koji ima loptu, prekršaj je dosuđen, a lopta se daje ekipi u čijoj je ekipi bio igrač s loptom u posjedu.

Nogomet je najčešće živa igra. Lopta je u igri sve vrijeme osim kada izađe izvan granica igrališta ili kada sudac zaustavi igru. Nakon zaustavljanja, igra se nastavlja prema propisima.

Osnovne nogometne pozicije
Vratar
Branič
Vezni igrač
Napadač
U profesionalnim ligama, na utakmici padne najčešće padne najviše 3 gola. Na primjer, u Premiershipu u sezoni 2005./06., prosjek je golova po utakmici bio 2.48.

U pravilima nogometa, samo vratar ima određenu ulogu. Svi ostali igrači mogu igrati na bilo kojem mjestu na terenu. U modernom nogometu, postoje, osim vratara, još tri osnovne pozicije:

napadači: čija je glavna uloga zabijanje golova
vezni igrači: čija je uloga oduzimanje lopte protivniku te upošljavanje napadača kvalitetnim loptama
braniči: njihova je uloga sprečavanje protivničke ekipe da zabiju gol
Ove se pozicije dalje razrađuju. Ta se razrada najčešće očituje u postavljanju igrača na određenu stranu, npr.: postoje centralni (središnji) braniči, te lijevi i desni vezni igrači. Iako igrači igraju na unaprijed određenoj poziciji, oni mogu bez problema prijeći na neku drugu poziciju. Određivanje pozicije na kojoj će igrači igrati zove se nogometna formacija. Formacija ujedno definira i taktiku, a određuje je trener.

Povijest i razvoj [uredi]
Glavni članak: Povijest nogometa

Standardna nogometna lopta.Igre koje su se temeljile na napucavanju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tijekom povijesti. Najstarija igra o kojoj postoje važeći dokumenti jest Cuju, spomenuta tijekom vojnih vježbi za vrijeme Dinastije Čin u Kini (255.-206. prije Krista). Ostale pradavne igre bile su Kemari u Japanu te Harpastum u Starom Rimu.

Pravila nogometa donesena su sredinom 19. stoljeća da bi konačno ujedinila sve vrste nogometa koje su se igrale po raznim školama diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Prva su pravila izmišljena u Cambridgeu 1848. No, ta pravila nisu bila usvojena. Tijekom 50-ih godina 19. stoljeća, brojni klubovi diljem država s engleskim kao materinskim jezikom igrali su nogomet koji se razlikovao od jednog do drugog mjesta. Neki su klubovi donosili vlastita pravila, a najpoznatija su bila Sheffieldska nogometna pravila iz 1867. Također, 1862., John Charles Thring iznio je svoju vrstu pravila koja su imala utjecaja u stvaranju prvih fiksnih pravila.

Sva ova pravila za pozitivnu su posljedicu imale stvaranje prvog nogometnog saveza, dana 26. listopada 1863.. Prvo okupljanje saveza bilo je u Freemason's Tavern u ulici Great Queen Street, London.

U Freemason's Tavern, tijekom pet susreta između listopada i prosinca, donesena su službena pravila koja su, s manjim izmjenama, na snazi i danas. Na završnom sastanku, klub Blackheath povukao se iz saveza zbog izbacivanja sva pravila; prvo, u kojem je pisalo da je dopušteno igrati rukom bilo gdje po terenu, i drugo, u kojem je dozvoljeno udaranje po nogama.

Danas, pravila donosi IFAB (International Football Association Board). Ovo je tijelo osnovano 1886. poslije sastanka u Manchesteru. Na tom su sastanku sudjelovali, osim engleskog, i škotski, velški i irski nogometni savez.

Najstarije nogometno natjecanje engleski je FA Cup, prvi put održan 1872. Engleska je također dom najstarije lige, osnovane 1888. od strane Aston Ville. Originalni sustav natjecanja okupljao je 12 momčadi iz središnje i sjeverne Engleske.

FIFA je osnovana 1904. u Parizu, obećavši da će poštovati i pokušati unaprijediti nogometna pravila. Povećana popularnost nogometa na međunarodnoj razini dovela je da IFAB primi FIFA-u pod svoje okrilje 1913. godine. U današnje vrijeme, IFAB se sastoji od četiri člana iz FIFA-e, te od jednog predstavnika iz svakog od četiri britanska saveza.

U današnje vrijeme, nogomet svoj status najpopularnijeg sporta na svijetu duguje jednostavnim pravilima i minimalnoj opremi. Nogomet se danas igra na profesionalnoj razini u više od dvjesto zemalja svijeta, a zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego profesionalaca. Također, FIFA je 2001. objavila da preko 250 milijuna ljudi igra nogomet redovno za neki profesionalni ili amaterski klub.

U velikom dijelu svijeta, nogomet zbog činjenice da je ekipni sport, zbližava ljude i poboljšava odnose između mjesta, gradova, pa čak i država. Američka TV-postaja ESPN tvrdi da je plasman Obale Bjelokosti na SP 2006. prekinuo građanski rat u toj afričkoj zemlji. No, nasuprot tome, dobro je poznat slučaj nogometnog rata između Hondurasa i Salvadora, kao i nemili događaj na Maksimiru 1990., na utakmici između Dinama i Zvezde.

Pravila igre [uredi]
Za svih 17 pravila nogometa, pročitajte članak Nogometna pravila.

O pravilima općenito [uredi]
Postoji 17 nogometnih pravila, koja su poznata kao nogometna pravila. Sva su pravila stvorena za svaku razinu nogometa, iako su očite preinake kod juniora, seniora ili žena. Pravila, kada je potrebno, postaju fleksibilna. Tako bezbrojne odluke IFAB-a pomažu u boljoj regulaciji nogometne igre.

Igrači, oprema i suci [uredi]
Glavni članci: nogometni vratar, zamjena, nogometna oprema.

Svaka se ekipa sastoji od najviše 11 igrača (ne zamjena), od kojih jedan mora biti vratar. Pravila natjecanja određuju minimalan broj igrača koji je potreban za stvaranje ekipe, što je najčešće sedam. Vratar se može koristiti rukom ili dlanom te se kretati s loptom u rukama, ali samo unutar šesnaesterca ispred vlastitog gola, ne protivničkog. Iako su aktivni igrači (dakle, ne vratari) posloženi od trenera, nema nikakvog ograničenja što se tiče njihovih pozicija i kretanja.

Osnovna oprema koja je potrebna za nastup uključuje majicu, hlače, čarape (štucne), kopačke i adekvatne štitnike za potkoljenicu. Ne smiju nositi ništa što je opasno za protivničkog igrača ili tog samog igrača. Također se nikakav nakit, pa ni vjenčani prsten, ne smije nositi. Samo sudac smije, tj. treba nositi sat. Vratari moraju imati drukčiju opremu od suigrača, protivničkih igrača i sudaca.

Više igrača može biti zamijenjeno tijekom utakmice. Maksimalan broj zamjena tijekom međunarodne natjecateljske utakmice ili ligaške utakmice jest tri, iako broj zamjena može varirati u nekim drugim ligama ili prijateljskim utakmicama. Najčešći su razlozi za zamjenu ozljeda, umor, neuvjerljiva izvedba, taktička promjena... Prema propisima FIFA-e, zamijenjen igrač ne smije više ući u igru za vrijeme utakmice.

Utakmicu sudi glavni sudac, koji ima potpunu ovlast da provodi sva nogometna pravila tijekom utakmice za koju je izabran da sudi (5. pravilo). Odluka glavnoga suca je konačna. Glavnom sucu pomažu pomoćni suci, a svugdje bi trebao biti i četvrti sudac, iako FIFA to ne zahtijeva. Glavna je uloga četvrtog suca pomaganje ostaloj trojici sudaca i, ako je potrebno, zamjena jednog od trojice sudaca. Ako se ozlijedi jedan od trojice sudaca, na njegovo mjesto uskače četvrti sudac. Budući da u tom slučaju nema četvrtog suca, na SP-u 2006. vidi se da postoji i peti sudac, koji uskače na mjesto četvrtog suca.

Igralište [uredi]
Glavni članak: Nogometno igralište

Nogometno igralište s metričkim mjerama. Uočite kako duljine nekih linija mogu varirati.Zbog engleskog porijekla nogometa i nadmoći britanskih saveza u ranim danima IFAB-a, standardne dimenzije nogometnog igrališta izražene su u jardima. Tako, npr., jedanaesterac nije udarac upućen s 11 metara, već s 12 jardi! Iako se danas sve više preračunava u metre, nogometne nacije s engleskog govornog područja i dalje koriste jarde kao mjernu jedinicu.

Igralište je oblika pravokutnika. Za međunarodne utakmice, duljina ne smije prelaziti 90 do 100 metara, a širina bi trebala biti između 65 i 75 metara. Ove dulje linije nazivaju se aut-linije, a kraće se nazivaju gol-linije. Duljina aut-linije mora biti veća od duljine gol-linije. Na gol-liniji postavljeni su golovi. Gol se sastoji od grede i dvije stative. Greda mora biti duga točno 8 jarda, ili preračunato, 7.32 metara. Stative se moraju uzdizati 2.44 metra od tla. Ovo može zvučati nevjerojatno, ali mreža koja stoji pričvršćena za gol nije potrebna! Ipak, danas je gotovo nezamislivo igrati bez mreže, pa se ona postavi iza gola.

Ispred svakog gola je šesnaesterac, još poznat i pod nazivima kazneni prostor ili jednostavno prostor. Vidljivo iz slike, poprečna linija spaja dvije okomite linije duge 18 jardi, ili preračunato 16.5 metara. Svaki se prekršaj napravljen u šesnaestercu kažnjava jedanaestercom.

Igralište ima još linija i oznaka koje su opisane u glavnom članku o igralištu.

Trajanje utakmice i određivanje pobjednika [uredi]
Standardna utakmica za odrasle sastoji se od dva dijela od 45 minuta poznatih kao poluvrijeme. Dakle, utakmica traje 90 minuta. Obično je između dva poluvremena odmor od 15 minuta.

Sudac je jedini službeni mjerač vremena na utakmici. On donosi odluku kolika će biti nadoknada izgubljenoga vremena. Vrijeme se gubi obavljanjem zamjena, pružanja medicinske pomoći ozlijeđenom igraču, slavljenjem gola... Sudac će pokazati četvrtom sucu kolika je nadoknada, a četvrti će sudac podignuti mali semafor koji pokazuje igračima i gledateljima koliko se minuta nadoknađuje.

Utakmice u ligi mogu završiti i neriješeno, no u knockout fazi natjecanja neodlučena utakmica nakon odigranih 90 minuta rješava se produžecima, a ako je i tada neodlučeno, onda se pristupa izvođenju jedanaesteraca. Golovi zabijeni u produžecima se u službenim statistikama trebaju računati kao da su zabijeni tijekom regularnih 90 minuta. Kod jedanaesteraca, to je drugačije. Oni zabijeni tijekom 90 minuta ili produžetaka računaju se kao i gol iz igre, no oni zabijeni poslije 90 minuta i produžetaka ne računaju se u službenim statistikama.

Natjecanja koja se održavaju dvokružno (ekipe igraju jedna protiv druge dvaput; jednom doma, jednom u gostima) mogu koristiti pravilo gola u gostima, ako dvije ekipe imaju jednak broj bodova na kraju natjecanja. Ako je i broj golova u gostima također jednak, onda se može izračunati omjer dodijeljenih i iskorištenih jedanaesteraca. No, najlakša je varijanta odigravanje odlučujuće utakmice.

U kasnim 90-im godinama 20. stoljeća, IFAB je počeo eksperimentirati s načinima koji bi omogućavali završetak utakmice bez izvođenja jedanaesteraca. To su bili zlatni gol i srebrni gol. Zlatni gol znači trenutni završetak utakmice i pobjedu ekipi koja je gol zabila. Srebrni gol donosi pobjedu ekipi koja ima prednost na kraju produžetka. Pravilo zlatnog gola uvedeno je prvi puta na svjetskom prvenstvu mladih 1993., a srebrni gol na EP-u 2004. u Portugalu. No, eksperimenti su sa zlatnim i srebrnim golom ukinuti te se IFAB vratio tradiciji i odigravanju produžetaka do kraja.

Lopta u igri i izvan igre [uredi]
Glavni članak: Lopta u igri i izvan igre

Ryan Valentine zabija gol iz jedanaesterca za Wrexham.U Pravilima, dva su osnovna dijela igre lopta u igri i lopta izvan igre. Sve vrijeme od početnog udarca pa do kraja poluvremena, osim kada lopta izađe van granica igrališta ili sudac zaustavi igru, lopta je u igri. Kada lopta nije u igri, ona se vraća na jedan od osam sljedećih načina:

Početni udarac: na početku utakmice, poluvremena ili produžetka, ili nakon gola protivničke ekipe.
Aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe aut-liniju, lopta je dodijeljena ekipi suprotnoj od one koja je zadnja dirala loptu.
Gol-aut: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, te pod uvjetom da je ekipa koja je napadala zadnja dirala loptu, gol-aut je dodijeljen ekipi koja se do kraja te akcije branila.
Korner: kada lopta cijelim obujmom prijeđe gol-liniju, a da gol nije zabijen, pod uvjetom da je loptu zadnja dirala ekipa koja se branila, lopta je dodijeljena ekipi koja napada.
Indirekt: lopta se dodjeljuje ekipi suprotnoj od one koja je napravila prekršaj koji nije ometao protivnika (zaleđe, predugo držanje lopte u rukama vratara...).
Slobodan udarac: dodijeljen je ekipi čiji je igrač pretrpio prekršaj protivnika.
Jedanaesterac: dodijeljen je ekipi čiji je igrač pretrpio prekršaj u šesnaestercu protivnika.
Sudačko podbacivanje: događa se kada sudac zaustavi igru zbog npr.: ozbiljne ozljede igrača, ulaska stranoga tijela u teren (poput vjeverice u teren na utakmici Arsenal – Villareal), probijanja lopte i sl.). Ovakav se nastavak utakmice rjeđe viđa na utakmicama za odrasle.

Prekršaji i kazne [uredi]
Glavni članak: Prekršaj (nogomet)

Žuti i crveni karton.Prekršaj u nogometu nastaje kada igrač ugrozi suparničkog igrača na jedan od brojnih načina: igranje rukom, guranje protivnika, rušenje protivnika... Za takve vrste prekršaja dodjeljuje se slobodan udarac ili jedanaesterac, ovisno gdje je prekršaj napravljen. Ostali prekršaji kažnjivi su indirektom.

Sudac može kazniti igrača, zamjenu (čak i ako zamjena nije u igri), te osoblje (fizioterapeuta, trenera...) žutim ili crvenim kartonom. Kazniti se može bilo kada, pa čak i kratko poslije utakmice, i to ako je igrač napravio prekršaj koji je kažnjiv prema pravilima nogometa. Najčešći je razlog kazne nesportsko ponašanje, koje se kažnjava svaki put kada se narušava duh igre.

Sudac također može odlučiti pustiti prednost ako smatra da ekipa nad kojom je prekršaj napravljen može ostvariti prednost iz nastavka akcije. Sudac, ako prednost nije ostvarena. tj. ako ekipa nad kojom je prekršaj napravljen nije ostvarila neki značajni pomak u akciji, može vratiti igru i dosuditi prekršaj koji se izvodi na mjestu gdje se prekršaj dogodio. Ako se radi o prekršaju koji zahtijeva kaznu, a ekipa nad kojom je prekršaj napravljen može ostvariti prednost, sudac zadržava pravo kazniti igrača nakon odlaska lopte izvan granice terena.

Zaleđe [uredi]
Detaljniji članak o ovoj temi: Zaleđe (nogomet)

Plavo označeni napadač na lijevoj strani dijagrama jest u zaleđu, jer je u trenutku upućivanja lopte bliže gol-liniji i od braniča (crveno označeni) i od lopte.Igrač je u zaleđu ako je bliži gol-liniji od suparnika i lopte, osim ako je u svom polju dijelu igrališta. Ako je igrač u crti, tj. u ravnini sa suparnikom, tada zaleđa nema. Trenutak u kojemu pomoćni sudac mora odrediti ima li zaleđa trenutak je upućivanja lopte prema igraču. Ako u tom trenutku zaleđa nije bilo, igrač slobodno može doći do gol-linije.

Ako je lopta upućena igraču koji je u zaleđu, a on očito pokazuje da ne namjerava igrati loptom ili ometati braniča u dobivanju posjeda lopte natrag, tada se zaleđe ne dosuđuje, a neki drugi igrač slobodno može manevrirati loptom te, naravno, dodavati se, pod uvjetom da nema zaleđa.

Opširniji detalji nalaze se u članku o zaleđu.

Izvršna tijela [uredi]
Najviše je i najutjecajnije nogometno tijelo FIFA. Osim nogometa kakvog svi poznajemo, FIFA je također nadležna za razvoj futsala i nogometa na pijesku. Sjedište FIFA-e je u Zürichu, Švicarska.

Postoji šest regionalnih konfederacija koje su u savezu s FIFA-om:

Azija: AFC (konfederacija) (Azijska nogometna konfederacija)
Afrika: CAF (Afrička nogometna konfederacija)
Srednja/Sjeverna Amerika i Karibi: CONCACAF (Nogometna konfederacija karipskog, sjevernoameričkog i srednjeameričkog nogometa)
Europa:UEFA (Zajednica europskih nogometnih saveza)
Oceanija:OFC (Nogometna konfederacija Oceanije)
Južna Amerika: CONMEBOL (Nogometna konfederacija južnoameričkog nogometa)
Neki nogometni savezi nadilaze poneki nogometni propis. No, kada se održava službeno natjecanje, sva pravila FIFA-e i pripadajuće konfederacije moraju se prihvaćati. FIFA kao sama ne donosi pravila, već je za to nadležan IFAB, kao što je već objašnjeno u članku o povijesti nogometa iznad.

Najveća međunarodna natjecanja [uredi]
Najveće međunarodno natjecanje organizira, naravno, FIFA, a to je Svjetsko prvenstvo u nogometu. Ovo se natjecanje održava svake četiri godine. Više od 190 nacionalnih nogometnih momčadi nastupa u kvalifikacijama pod nadzorom pripadnih konfederacija za mjesto u završnom turniru. U završnom turniru nalaze se 32 momčadi (broj momčadi povećan sa 24 1994. na 32 1998.) koje se natječu kroz približno mjesec dana. Iduće SP održavat će se 2010. u Južnoj Africi.

Nogomet je također zastupljen na Olimpijskim igrama od 1900., osim u Los Angelesu 1932. Prije nastanka SP-a u nogometu, Olimpijske igre imale su status najvećeg međunarodnog natjecanja u nogometu. Prvo je olimpijski nogometni turnir bio predviđen isključivo za amatere, no od OI u Los Angelesu nastup je dopušten i profesionalcima, no uz brojna ograničenja koja onemogućuju slanje najjačih nogometnih momčadi na OI. Trenutačno, nogomet na OI igra se na nivou U-23, no od OI u Pekingu 2008. s tim će se prestati, pa će sve momčadi moći slati najbolje nacionalne igrače na Igre. Kod žena i ženskog nogometa na OI, stvari su potpuno drugačije. Od Igara 1996. u Atlanti i žene igraju nogomet, i to sa svim profesionalnim igračicama bez dobnih ograničenja. Zato je naslov olimpijskih nogometnih prvakinja od jednake vrijednosti kao i Svjetsko prvenstvo u nogometu za žene.

Nakon SP-a, najvažnija međunarodna nogometna natjecanja kontinentalna su prvenstva koja organiziraju kontinentalne konfederacije i okuplja najbolje nogometne momčadi s pojedinog kontinenta koje u glavni turnir ulaze kroz sustav kvalifikacija. Ti turniri po kontinentima i nadležne konfederacije jesu:

Europa: Europsko prvenstvo u nogometu (UEFA)
Južna Amerika: Copa América (CONMEBOL)
Afrika: Afrički kup nacija (CAF)
Azija: Azijski kup (AFC)
Srednja/Sjeverna Amerika: Gold Cup (CONCACAF)
Oceanija: OFC kup nacija (OFC)
Također postoje i klupska natjecanja po kontinentima koja su također vrlo popularna i kvalitetom ne zaostaju za nacionalnim kontinentalnim natjecanjima. Najpoznatija su klupska natjecanja Liga prvaka u Europi, te Copa Libertadores u Južnoj Americi.

Natjecanja na državnoj razini [uredi]
Nogometni savez svake pojedine države nadležno je tijelo za stvaranje ligaškog natjecanja, koja se uobičajeno dijele u nekoliko divizija. U ligama ovakve vrste ekipe dobivaju bodove ovisno o rezultatima.
Bodovanja su različita:

3 za pobjedu, 1 za neriješeno, 0 za poraz
2 za pobjedu, 1 za neriješeno, 0 za poraz
2 za pobjedu, 1 ako nakon neriješene utakmice se dobije na jedanesterce, 0 ako se izgubi na jedanaesterce nakon neriješene utakmice, 0 za poraz
3 za pobjedu, 2 za neriješeno, 1 za poraz
ekipe su postavljene na tablicu prema rezultatima koje postižu, počevši od najbolje, a završivši s najlošijom ekipom.

Najčešće, ekipe se tijekom jedne sezone susreću dvaput, jednom kod kuće, jednom u gostima. Na kraju sezone, ekipa s najviše bodova proglašena je prvakom, a između jedne do četiri najlošije ekipe ispadaju u niži rang natjecanja, te se zamjenjuju istim brojem najboljih ekipa iz nižeg ranga.

Ponekad liga sustav nije konačan; nakon ligaškog dijela natjecanja, igraju se doigravanja za prvaka, plasman u višu ligu ili za određeni plasman te razigravanja za opstanak u postojećem natjecanju.

Određeni broj najboljih ekipa u najvišem rangu natjecanja stječe pravo igranja u međunarodnim klupskim natjecanjima iduće sezone. Glavne iznimke ovakvog koncepta natjecanja nalaze se u Južnoj Americi, u sustavu Apertura i Clausura. Prevedeno na hrvatski, radi se o prvom (otvarajućem) i drugom (zatvarajućem) dijelu natjecanja.

U dodatku ligama, većina nogometnih saveza dodaje i kup natjecanje tijekom sezone. Kupovi su najčešće organizirani po knock-out sustavu, tj. pobjednik jedne utakmice prolazi u idući krug natjecanja, a gubitnik više ne sudjeluje u natjecanju, odnosno ispada iz natjecanja