Još malo o mogućim nasljednicima...
Lov na Barićevu glavu započeo je odmah nakon ljubljanske utakmice, kad su Mamić, Štimac i još neki članovi IO HNS-a, unatoč doigravanjem ostvarenog plasmana reprezentacije na EP jasno i glasno izrekli svoje (ne)raspoloženje.
Već se tada zavrtjela vrteška skupine zvanih i nepozvanih imena kao mogućih Barićevih nasljednika za portugalsku smotru, ali su »pozitivne snage« udar odbile i ubrzo dobile zadovoljštinu u otvorenoj isprici »buntovnika«, zbog mira u kući, ali i osude većine.
Imena mogućih kandidata za Barićeva nasljednika, ako će morati odstupiti, i dalje su arhivirana na raznim, uglavnom samozvanim popisima, ali ne i onom u hrvatskoj Kući nogometa, u kojoj u pravilu uvijek imaju neočekivanoga kandidata.
Tko je njihov favorit, u to trenutačno nije lako proniknuti, iako se naslućuje da bi to mogao biti Ivan Katalinić. On je, uostalom, prije Barićeva iznenadnog osvanuća prije dvije godine i figurirao kao prvi kandidat, čak se zbog toga prihvatio vođenja Zagreba kako bi bio bliže Rusanovoj, ali mu je rečeno da se strpi.
Tradicionalno se izborničkom žezlu nada i Zlatko Kranjčar, koji je možda pravo rješenje ako se uspije uzdići iznad privatnih problema. S nadom u objektivnost izbora zasigurno će se na natječaj, javni ili tajni, javiti Branko Ivanković, bivši Blaževićev pomoćnik, koji trenutačno služi kruh u Iranu. U inače vrlo neuvjerljiv red onih koji se navode kao potencijalni izbornici spominje se i Ivo Šušak, koji se već okušao i kao voditelj mlade reprezentacije, ali i gruzijske.
Ni Nenad Gračan, trener Kamena Ingrada, nije rekao da se tim poslom ne bi želio baviti. Također, jedan je od onih koji smatra da se upravo njega treba imenovati i Martin Novoselac, izbornik mlade reprezentacije, čiji bi adut trebalo biti dobro poznavanje mlađe generacije.
U više nego mršavom izboru trenerskih snaga ima i neostvarivih želja. Mnogi bi se odmah založili za dovođenje Ivice Osima, ali on kaže da bi radije zauvijek radio u Japanu, nego ijedan dan na potpuno nesređenom Balkanu. Dakako, ne treba zanemariti niti ambicije vječno gladnog magičnih svjetala reprezentativnog okružja Miroslava Blaževića.
Iako je nekoliko puta naglasio da ga izborničko mjesto ne zanima, dovoljno je samo ponoviti: »Ćiro, mi te trebamo«, i evo njega opet među nama...
Vjesnik
|