Jaoj, jaoj, što li će se iz ove pregoleme ljubavi izroditi...
Taman sam se smjestio među kolege novinare kada mi je prišao izbornik i zapjevao neku pjesmu. Nažalost, nisam skužio o kojoj je melodiji riječ, pa ne znam koja je doista bila poruka pjesme. No, to ne mijenja na stvari, jer raspoloženje je u našem kampu izvrsno. Otto i ja smo se lijepo ispričali, čovjek nije nikakvo zlopamtilo, a i zna da sam imao samo najbolje namjere.
Međutim, moram se vratiti našoj igri koja je u susretu protiv Francuza bila - pogotovu u nastavku - kolosalna. Posramili smo diva, bacili ga na koljena i samo nas je nesreća, zajedno sa sudačkim previdima, spriječila da osvojimo sva tri boda. To je bio nogomet koji je zaslužio respekt svih, posebno Engleza, koji sada znaju da u utakmici s nama uopće neće imati ulogu favorita. Izgledi su podjednaki i to je njihova ali i naša realnost, i s njom ćemo morati živjeti do početka utakmice. No, nisam zabrinut, optimist sam! Kad sunce zalazi, Otto se snalazi! Bit će biti ili ne biti, a naši dečki dat će i više nego što mogu...
Večernji List
|