Da se malo čovjek pohvali, mora mu se priznati da je po neviđenim pritiskom, naročito poslije Ćirinog ludovanja...
Mnogi su sinoć stiskali ruku Ottu Bariću. Hrvatski izbornik bio je osoba večeri u Leriji, stoga ne čudi da je na konferenciji za novinare došao prvi. Ovaj put nije bježao od medija, kao što ponekad zna, odlučio je što prije iskoristiti svojih pet minuta slave.
- Izvanredna utakmica, sjajan tempo. Zadovoljan sam sa svih svojih 14 igrača, osvojili smo velik bod - započeo je oduševljeno Barić, a onda je oduševljenje lagalno prerastalo u euforiju.
- Nemoram vas podsjećati da smo prvi put u povijesti uzeli bod Francuzima u važnoj utakmici. S obzirom na to kako smo igrali, u sljedećem susretu vjerujem u pobjedu nad Englezima! Jer mi se dižemo, u toj ćemo utakmici biti još bolji.
Pitanja Ottu Bariću pokazivala su čuđenje s kojim prema hrvatskoj reprezentaciji gledaju inozemni novinari. Jedan engleski kolega upitao ga je kako objašnjava potpuno dva različita izdanja svojih izabranika protiv Švicarske i protiv Francuske.
- Lako je to objasniti. Nije uopće stvar u motivaciji, mi smo i sa Švicaracima bili jednako motivirani, ali igrali smo po velikoj vrućini, a dosad se pokazalo da su svi favoriti koji su igrali popodnevne utakmice vrlo teško dolazili do pobjede.
Htjeli bismo dodati, osim Engleza, koji su iste te Švicarce u isto doba dana, pobijedili lagano s 3:0. No hrvatski izbornik nije mogao gledati tu utakmicu, spremao je momčad za Francusku. A kako se sada čini, za Englesku će je morati pripremati puno manje. - Vjerujem ovim dečkima koji su zamalo pobijedili Francusku. Zapravo, zaslužili smo i pobjedu - gotovo da je Barić potvrdio da će ista jedanaestorica istrčati i u utakmici s Engleskom.
- Imam ja igru za Englesku, stalno me pitaju kako to da u dvije utakmice igramo potpuno različitim sustavom. Ali to držim našom kvalitetom, ovi dečki mogu sve!
I onda je Barić, došao do razloga zbog kojeg Hrvatska ipak sinoć nije pobijedila. Ne, nije spomenuo Igora Tudora, govorio je o sucu Nielsenu. - Ne bih ja previše govorio o suđenju, ali kod oba francuska pogotka sudac je pogriješio. Što reći kad nama nije sudio gotovo ni jedan prekršaj na 20 metara od protivničkih vrata. A bilo je situacija koje je mogao fućkati. Da su one bile na suprotnoj strani, sigurno bi zaustavio igru i sudio prekršaj. Ali to je klasična priča o velikima i malima, opće poznata stvar.
Večernji List
|