< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

ovo je kao sat...



ali ovaj je razumljiviji, sta ne?

my immortal

Evanescence Lyrics














Evanescence Music Codes
Music Codes by SongArea.com

The name says everything...The pictures more...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ponedjeljak, 06.11.2006.

It hurts...

Znaš li kako je to imati prijatelja samo onda kada im trebaš? JA znam…
Oni nisu učili za test, ali hvala Bogu ti si tu pa ćeš im sve došaptavati i reći makar se prof na tebe napjenio! Pisat češ zadaću samo da bi oni imali od koga prepisat, Trčat češ za njima kad im bude nešt trebalo samo da bi im bilo dobro i samo da se nebi naljutili. Radit češ sve samo da bi imao koga uz sebe samo da se ne osjećaš sama…ONI će napravit grešku, veliku grešku, ali ti češ ima sa smješkom reći da ti to ne smeta, da se ne ljutiš, da ti je svejedno, dok negdje u sebi plačeš i trgaš sama svoju dušu na komadiće koje nećeš više nikada sastaviti…Sljedeći dan dođeš u školu, i kao sve je super, svijet je zakon…da…Dok za suze koje od boli i tuge klize niz lice tvrdiš da su radosnice. Sjedneš u klupu i razmišljaš dali je život vrijedan svega ovoga…nije ali opet se praviš da je… Misliš si ma bit ću sretna, sve će bit uredu...Nabaciš smješak i odskakućeš do svoijh «najdražih» i želiš nešto reći, a oni ti se hladnokrvno zderu u facu, okrenu se i nastave se smijat. Prije testa se još jednom okreneš njima i pitaš li jesu li učili i jel misle da znaju, a oni te opet spuste i kažu: a šta tebe to odjednom zanima i onako nikad nikom nećeš pomoći. Samo zagrliš test i šutiš. To je sad ona granica gdje se počinješ branit i kažeš: Znači mislite da sam tak bezobrazna i glupa…?? Odgovor je samo jedno hladno, glasno, odvratno DA!!!
Kao u usporenom snimku se okreneš i motaš film po glavi i pitaš se jel se to upravo stvarno desilo? Jel to java ili samo neka noćna mora? Jeli to sad bila zajebacija ili koji kurac sad? Sjediš bespomoćno, mirno, gluho i njemo sam dok te čitav razred gleda…Profa ti stisne test pred facu a ti samo buljiš, ne pišeš ništa, čekaš da zazvoni da ti uzme test i da dobiješ kedera, čekaš da ti se cijela budućnost sruši zbog sranja u školi i zbog loših ocjena… Ništa više ne jedeš samo čekaš da se srušiš pred svima da te vide i da te bar tada shvate… Sjebao si cijeli svoj jebeni život radi takvih sranja… Jednog dana će ti djeca sjedit na ulici i prosit samo zato jer ti nisi htio više biti onaj najpametniji u razredu, jer su te drugi iskorištavali dok su mogli, a sada te i nevide…


My eyes aren`t shining cause I`m happy…
It`s beacouse I cry
Scars aren`t the sign that I lived…
They say that I`ll die…
I wanted to be perfect, and live on…
But I don`t understand why
And I wounder why is the fault for
Everything just my???

- 19:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.