27.01.2008., nedjelja
blokada, jel'?
|
Dokaz: Trebalo mi je pet minuta da zapocnem post. "Zdrav razum je skup predrasuda koje smo skupili do osamnaeste godine." Albert Einstein Istina je. Uce nas da budemo drustveno prihvatljivi. I moras prihvatiti sve dok ne odrastes [relativan pojam] da ne najebes i ne izgubis ono malo slobodne volje i razmisljanja. yey. Brojim mjesece i dane do povratka i jos imam oko 4 mjeseca i dva tjedna do leta. Znaci tu sam vec 6 i pol mjeseci. Izgleda da sam presla polovicu svog boravka u USA. Ne mogu docekati taj 9.6. [ove godine] kada cu su ukrcati u avion i preletjeti Atlantik. Osjecam se mizerno, i nije radi usamljenosti, nerazumijevanja, mentalne zaostalosti vec jer si nedostajem. Ne smijem se toliko, ne nalazim inspiraciju u nicemu, stalno mi se cudne stvari dogadajus metabolizmom. Uzrok i posljedica. Dosadilo mi je sazalijevanje same sebe, a ne mogu se izvuci... sama. Je. Znam. Klisej. Jebiga. Opet mi je trebalo 5 minuta da pocnem. Fora mi je kako se ne mogu fokusirati ni na sebe, ni na skolu, ni na zivot opcenito. Zvuk glazbe polako nestaje. Naravno. 3 od 10 amera su ludi. Nasa bus driver je prvo zabranila nosenje parfema, onda je zabranila mobitele, pa iPodove i pricanje i promijenila nam je mjesta. Uf zaboravih. Nema zvaka jer je ona debela trudna krva koja nam ne zeli glumiti mater [?!]. Ma popizdilo blago. To je najvjerojatnije zbog antibiotika u jeftinom mesu. I da. Prosjecno svaki drugi tjedan rasplacem staru. Prije je bilo svaki tjedan. Hajd', bar znam na koga sam. Po njenom sam ja razmazena, jadna, glupa koza, zmija, krava, ovca itd. I nije joj jasno kako ja u ovom zivotu mogu imati prijatelja, niti kako se ja uopce snalazim u zivotu. Kako li me samo ljudi trpe? Pa izgleda da me ne trpe. Sad ionako nemam veliku komunikaciju s ljudima, izuzevshi moju familiju. Mizerna sam. O da. |
