27.01.2008., nedjelja

blokada, jel'?

Dokaz:
Trebalo mi je pet minuta da zapocnem post.

"Zdrav razum je skup predrasuda koje smo skupili do osamnaeste godine."
Albert Einstein


Istina je. Uce nas da budemo drustveno prihvatljivi. I moras prihvatiti sve dok ne odrastes [relativan pojam] da ne najebes i ne izgubis ono malo slobodne volje i razmisljanja.

yey.

Brojim mjesece i dane do povratka i jos imam oko 4 mjeseca i dva tjedna do leta. Znaci tu sam vec 6 i pol mjeseci. Izgleda da sam presla polovicu svog boravka u USA. Ne mogu docekati taj 9.6. [ove godine] kada cu su ukrcati u avion i preletjeti Atlantik.

Osjecam se mizerno, i nije radi usamljenosti, nerazumijevanja, mentalne zaostalosti vec jer si nedostajem. Ne smijem se toliko, ne nalazim inspiraciju u nicemu, stalno mi se cudne stvari dogadajus metabolizmom.

Uzrok i posljedica.

Dosadilo mi je sazalijevanje same sebe, a ne mogu se izvuci... sama. Je. Znam. Klisej. Jebiga.

Opet mi je trebalo 5 minuta da pocnem.

Fora mi je kako se ne mogu fokusirati ni na sebe, ni na skolu, ni na zivot opcenito. Zvuk glazbe polako nestaje.

Naravno. 3 od 10 amera su ludi. Nasa bus driver je prvo zabranila nosenje parfema, onda je zabranila mobitele, pa iPodove i pricanje i promijenila nam je mjesta. Uf zaboravih. Nema zvaka jer je ona debela trudna krva koja nam ne zeli glumiti mater [?!]. Ma popizdilo blago. To je najvjerojatnije zbog antibiotika u jeftinom mesu.

I da. Prosjecno svaki drugi tjedan rasplacem staru. Prije je bilo svaki tjedan. Hajd', bar znam na koga sam. Po njenom sam ja razmazena, jadna, glupa koza, zmija, krava, ovca itd. I nije joj jasno kako ja u ovom zivotu mogu imati prijatelja, niti kako se ja uopce snalazim u zivotu. Kako li me samo ljudi trpe?

Pa izgleda da me ne trpe.


Sad ionako nemam veliku komunikaciju s ljudima, izuzevshi moju familiju.

Mizerna sam. O da.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.