Srce mi je zaigralo kad sam je prvi put ugledao, ali me istovremeno zapeklo u dusi...previse sam znao o njoj...Bila je vitka, tanka, tako krhka i ranjiva da si je mogao zbrisati s lica Zemlje jednim pogledom, slomiti joj srce jednom rijecju. No, tom je istom ranjivoscu ona slomila mene. Covjeku je zaokupila dusu i protiv njegove volje, pomutila mu razum i unistila u njemu svaku zelju da je povrijedi.Kakvo blazenstvo nadjoh u njezinom pogledu, kakve drazesti u njenim djetinjim ocima! Bijase tuge, razocaranja u njima, tihe patnje, ali i beskrajnog povjerenja. Ubijala me, ali bijah sretan podnositi je, samo da bih je gledao.Uzivao sam gledajuci je...
svibanj, 2008 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Noćni sati
A ja pišem pjesmu..
Ne, to nije moja profesija..
Zavidim onom tko od toga zivi
Iz mene govori tuga..
Sviđa ti se moj blog?
Onda glasaj i podrži me
Koliko vas je bilo
Posljednji anđeo
U snu jedne ljetne noći
U zabludi veoma davnog vremena
Postojala je duša u samoći
Svijetla točka u mračnoj dubini.
Živjela je u mislima sanjara
Poklanjajući udisaje čežnje
Živjela je u oblicima tame
Poklanjajući udisaje strasti.
U snu druge ljetne noći
U zabludi veoma bliskog vremena
Rasprsnula se duša u samoći
Jedina svijetla točka u mračnoj dubini.
Smisao života
Nasred ceste,na bijeloj liniji
Mračne noći tamnih obrisa
I noći u kojoj sve umire
A opet sve i živi
Protok energije,i ništa više.
Nasred ceste,na bijeloj liniji
Leži
Smrt za život
Život za smrt
Protok energije,i ništa više.
Pogledom uperenim ka zvijezdama
Možda
Misli ne postoje
Samo uzdasi koje ne mogu čuti
Vapaji,i ništa više.
Ali pomoći nema
Ili ne znam način
To je ionako samo
Još jedan
Pregaženi puž na cesti
I ništa više.
Mramor
Grad je vreo i pust.
Kroz njega sporo
mojih čizama odzvanja zvuk.
U prljavim ulicama preljeva se muk.
Asfalt je crn i gust.
Ni blagu sjenu ne nazire.
Uzduh je rijedah i suh.
Kroz gole grane vjetra ne ćuh.
Na uglu mrak i svijetlo se bore.
Pokraj abonosni Mramor miruje.
Mrk je došao sa goleme gore.
U njemu slabe moje jake more.
Ondje u najhladnijoj od zima,
Golo Sunce pruža svoj krak.
Dan nikad neće biti noć
jer jučer spoznao sam Kozmos.
Tu noc kad si se udavala
nitko ne zna zasto si plakala
da li radi tamjana ili starih uspomena
tu noc kad si se udavala
nitko ne zna zasto si plakala
il' ti je kroz glavu proslo sve
Tu noc kad si se udavala
mene pijanog su odnijeli
moji prijatelji vjerni psi
do jutra me tjesili
da ima milijun takvih kao sto si ti
i da cu te preboljeti
Tu noc kad si se udavala,
meni kroz glavu proslo je
Ref.
Postoje neki drugi svjetovi
za nas bi bili rajski cvjetovi
o, samo da si htjela pobjeci
ovako stisni zube, ne placi
Tu noc kad si se udavala
meni kroz glavu proslo je
tvoje smijesne za maturu haljine
sandale boje mjesecine
Prljavci