noćna ptica373

ponedjeljak, 29.05.2006.

Noć koja dolazi

Skrit će nas
U naše lažne radosti
Što zrače neizmjernom tugom

Kada se vratiš
I ako se vratiš

Znat ćeš kakvom si oštricom
Razderala naše duše.

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oči u kojima raste led

Koja su vidjela sva opraštanja od života
Pune se bojom jutra

A misli imaju snagu koja razara

Smrt gospodari nad životom
Kao gavranovi nad lešinom

Iz dubine progovaraju nerazumljivi glasovi

Sjene se ugasiše.

Ova toplina dolazi od krvi.

Ljudi nekada žive, a mrtvi su.

Dugo slušam vlastito srce.

Lome se misli.

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jutro nije donosilo osmijeh

Već misao

Od budnosti satkan zid šutnje.

Vojnici gaze cestama djetinjstva.

Godinama kasnije,
Zasjala je tuga
Da se ne ugasi nikada više.

U večerima nemir narasta,
Kada je misao konačna
I sjećanja ugasnu.

Na kraju priče
Satovi su stali

Prijatelju.

- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ugasite zvijezde !

Sve što tražim vjetrovit je dan
I nestvarno bijele oblake
A ja ću postati ptica

I u mojim će očima
Biti zatvorena vrata
Tajne zemlje

I moji će snovi,
Moje molitve

Imati moć
Provesti me u samoći
Kroz zidine smrti.

Moje srce,

Čija je ljubav nevina.

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čovjek sa sjevera

Toplim je pogledom pratio korake
A noć je progutala njegove misli
I ujutro umoran i mračan

Prodire u dubine sebe
Misleći samo na osvetu
Riječi i pogleda.

- 13:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na tvoje sklopljene ruke

Polažem miris uzdaha
Nikada doživljenog

Zar nikada više zelenog jutra ?

Čežnja je ono što me pokreće.

- 13:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mala noćna ptico

Poslušaj divljine zov
I pusti neka duša tvoja
U miru prolazi putem krvoloka.

Hej, ptico
Noć dolazi
I zlo će širiti svoja krila

Ti ne daj ljubav
I ne daj tišinu

Jer doći će jutro ispunjenja.

- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pokrenimo sile mraka

I dan će ostati obješen u mori

Zvonit će prečesto
Mrtvačka zvona

Na papiru otisci prstiju
Zarobljeni

Umjesto srca kamenje lupa
U očima nam isti očaj sjaji

Ista pustoš

Ne liječi rane povratak u vrijeme
Više se u stvarnosti ne prepoznajemo

Samo krhotine naše
Ulicama beskonačno lutaju.

Jesmo li ikada u životu slobodni ?

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ujutro ću se probuditi

I neću se sjećati ničega.

Stari poznati osjećaj tame

Iskre se u dubini očiju
Duboke raskidane rane

Čini mi se da je cijeli svijet
Zašutio

Zašto ljudi ostavljaju
Povrijeđene ljude

A bol teče

Gusta ljepljiva crna

- 13:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oči ispod kojih leži smrt

Znaju da nema tih grobova.

Srušeni krov kuće.

Grede crne kao cijevi topova.

Vjetar u pukotinama.

Odavno predosjećam rušenje.

- 13:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nebo su prekopavali

Klali grobove
Da bi mogli sisati krv

Spajali se s mrakom
Iščekujući svitanje

Ne brinući se za pravdu

Prestali su gledati
I željeti

Sad krhotine njihove
U visokoj travi snivaju.

- 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nepregledna polja

Van Goghovih suncokreta.

Kakav se to mir prikrada
U noći kada tuga umire ?

Čekamo da nam se približe zvijezde

I tiho da ugasnu u našim očima.

- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zar sam zaista

Zaista živio u tom svijetu ?

Više nisam slobodan

Modro se lišće kotrlja
Pustim ulicama

- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zašto je došao u ovaj grad

Zašto, kada voli samo šume

A ovdje nema šuma

Prozori gledaju ulicu

Očima slijepog čovjeka.

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U noći kada je nestao mjesec

Mirisala je hladnoća
Mrak je u krošnje prodirao

I noć je stišala glasove
Raskidajući niti pogleda

Odvijala se potraga za
Toplinom

U noći kada je nestao mjesec

Prateći sjene
Čovjek bez ideja
Dugo je gledao u ponor crnila

Koraci su odzvanjali:
Bio sam nebo bez zvijezda
U stalnoj potrazi za sobom

Slike su plesale strahom
Od večeri do jutra

U noći kada je nestao mjesec.

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ja sam ptica u kavezu dobrote

Ali moj pjev je opasan.

Na putu kroz noć
Daleko u neki drugi svijet
Odvija se

Povampirena lakrdija

“...Zemlja je sićušno zrnce praha
Izgubljeno u zvjezdanim
Svjetovima...”

Gledam rastanak s
Postojanjem.

Ima jedna vrsta samoće
Koja je vrednija od bilo čega

Dobrodošla, o Kraljice
Depresijo

- 13:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Učinio si da se zamislim

nad onim

što se naziva budućnost.

I došla je noć i bila je takva da se znalo
da ljudske oči u njoj ne bi trebale biti nazočne

Ni preživjeti.

U trenu odluke,
rekli smo jedno drugome
Ono što se među živima ne govori.

Malo dalje, red tenkova.

Poput stanovitih prizora iz snova.

Nakon svega - svi su dani nalik jedan na drugoga

I nije ih lako brojiti.

Ja sam čovjek protiv koga je upereno oružje noći.

- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sahraniše komad i mog plavog neba

Zlo je njihov sporazum
Sa svijetom !

Oni su harakiri duše

Ali, ubit će ih moj noćni kostur.

Sve se na bolest i smrt osjeti
Svuda samo mrtvi teški zidovi.

Progutat će me rupa hodnika
Kaos glasova
Dočekat će me vukovi i vukodlaci
Zmije i vještice
Svi ti đavoli zvijeroljudi...

Ali pitanje ostaje otvoreno:
Ako se ikada budem vratio,

Na što će naići kada im uspije otvoriti
Usamljeni svemir prema kojem letimo ?

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Otišao bih....

Izgubljenog pogleda

Priljubio bih lice na tlo.

Surovom smrću završava
Sva ova ljepota

Sjedim usamljen.

Noć je teška.

Čije je srce mrtvo ?

- 11:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Propadanje u dubinu

Ništa drugo nego mrtve čestice.

Prsnut će napetost i praznina.

Ima putovanja nakon kojih se
Više nikada ne smirimo

Pristiže bol.

Čekajući vlak iz ravnice
Otrovna je magla zatvorila oči

I puste su kuće u kojima žive
Ostavljene žene.

Duge tihe kiše
Dolaze ni s tugom ni s radošću

A ljudi oko nas umiru.

- 11:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ptice na horizontu nestaju

I kao da se nebo spustilo
I dodiruje vrhove drveća.

Doplovit će uskoro iz daljine
Bezimeni brod ...

Bio sam tamo gdje prestaju misli
Mutne su me vode zvale u daljine.

Sve mi je bilo strano i nepoznato
Bio sam sam.

U snu su me pratile
Beskrajne tužne obale

Bio sam sam

Stran

Nepoznat.

- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NE VOLIM KIŠNA JUTRA.....

Danas, kada sve loše ide

Ja stojim
Zaustavljen u trenu

Čekajući da se pojavi
Dugo iščekivan mir

Ali pogledi neće prestati

Promjene ne slute godine čekanja.

Razbijeno me staklo spriječava
Da pronađem lik
Nestalog smisla.

Ali,
To ne zaustavlja mrak
padanja

Ni demone koji dolaze

Kada će me konačno razotkriti ?
I da li ću to biti zaista ja ?

Ja, ili njihovo nadolazeće ludilo ?

- 10:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.