|
|
Propalica
25.10.2007., četvrtak
Inducirani povratak
Znaš ono, kad posegneš za rosnom, hladnom čašom piva, sam put ruke je prepun iščekivanja, neizvjesnosti – hoće li ruka ostati dovoljno mirna da pogodi pravo mjesto? Ali, to nekako brzo prođe, u većini slučajeva se ruka približi i parkira taman na pravo mjesto, ponekad nezgrapan potez uzrokuje prolijevanje čaše – ali, za prolivenim se nikad ne žali! Sve je to više-manje nebitno, najbitniji je onaj trenutak – trenutak učvrščivanja čaše i osiguravanja njene pozicije u vlastitom stisku! Jer, sad ste već blizu, postaje ozbiljno! E, sad, tu je najbitnija preciznost i osjećaj! Ne možeš sad nakon sveg tog dosadašnjeg truda preslabo stisnuti čašu, da bi se njen sadržaj sav prosuo u nepovrat! Najveća je pogreška mrvicu preslab stisak, jer tada čaša sklizne samo trenutak prije prinošenja usnama, prolijevajući se po cijelome tebi, po bradi, rukama, krilu, uglavnom, svemu! Uz taj glupi osjećaj 'tako blizu' još se i sav, da oprostite, zasereš i ispadneš budala! Neki bi rekli da prečvrst stisak nikako ne može biti loša stvar. E, tu griješite, dragi moji! Jer, iako su čvrste i praktički nesalomljive, jako su nezgodne i skliske, čak i dok su u potpunosti suhe! Ovdje su posljedice slične, uz vjerojatnije razbijanje i posjekotine... Ne treba žaliti za tim i takvim nesretnicima... Savršen prilaz, ne baš teška zadaća, savršen stisak, eh, malo teža. Ali, ako ste uspjeli, skoro sve su prepreke uklonjene, i ako zlaćana tekućina krene svojim, uvijek presporim, putem do krvotoka, nema tog užitka koji se može mjeriti s tim! Jedino preostaje – ponoviti postupak, svaki put je sve jednostavnije ne pogriješiti, ali, oprez! Opasno je previše se opiti, ili, gore, postati previše samopouzdan, tada sav trud nepovratno nestaje! Slijedite te upute, i vaš život će biti neupitno bogatiji! Napomena – neki ljudi vole isprobavati razne vrste, čaša i okusa, iako je tako veća mogućnost raznih komplikacija, od balansiranja s raznim oblicima, načinu ponašanja sadržaja i svemu tome, ja, osobno, ostajem vjeran jednoj, ali ne iz straha od pogreške, nikako, nego radi savršenog omjera užitka i opijenosti, do kraja!
|
|
|