Posljednja proba prije početka proljetnog dijela prvenstva je gotova.
Rijeka je pobijedila Kopar sa 1:0, u nezanimljivoj utakmici, u kojoj su na svijetlo dana (unatoč euforiji koja vlada Kantridom) izašle i neke ne baš tako minorne boljke…


Prva je ujedno i najveća – Rijeka nije Rijeka kada ne igra Danijel Šarić!

Izostanak vjerovatno najboljeg desnog bočnog igrača lige, osjeti se na terenu u toj mjeri, da je prezentirana igra ostatka momčadi na vrlo niskoj razini.
Pripreme, umor, zamor materijala – opravdanja sigurno ne nedostaje, no kako objasniti činjenicu da je Rijeka nivo i kvalitetu igre nakon ulaska kapetana podigla za minimalno 50%?

Šarić znači puno. Možda i previše… Zato se iskreno nadam da će njegov izostanak na utakmici protiv Hajduka, momčad amortizirati što je bezbolnije moguće, a to će im uspjeti samo ako svi daju 120% svojih mogućnosti. Možda i 150%...


Rijeka 4-2-3-1

Žilić – premalo posla da bi ostavio nekakav dojam

Rendulić – puno prometa, mala zarada
Knežević – potpisati ugovor na 10 godina – ODMAH!
Lerant – standardno dobar
Ivančić – loša alternativa Šariću

Prišć – hah… aktivan…
Tadić – ispod potrebne razine

Linić – ozdravljen? Nije ga se vidjelo…
Vugrinec – iznad razine momčadi – za njega nedovoljno
Novaković – izgubljen bez Šarića

Bobic – dobar marketinški potez

Još su igrali:

Bosnar – tvrdo drvo – hrast ili bukva?
Kerkez – malo igrao, inače sve bolji i bolji
Krpan – podigao publiku na noge pri svlačenju… :)
Ah. Sharbini – definitivno premala minutaža – mjesto mu je u prvih 11.