Odlagalište odpisanih!

poetika velikih gradova i ostatak krhotina nemira i straha

veliki su gradovi kohezija svakojakih sila,negativne a i pozitivne(samo što se ona gubi od silne jačine negativne)i sila egzistencije-tako grad postaje svojevrsno ratište,ili asfaltna đungla...i tko u toj đungli predstavlja tarzana?kako se ne izgubit u tom čemeru i uzgajalištu truleži?kako ne biti dio civilizaciski dekadentne okoline,gdje jedina ljudska vrijednost postaje stvaranje profita i preživljavanje...zar je to bit iliti misija čoviječanstva?bogami neznam,ali osjećam da nije...kao i svaka divljina(Đungla) i veliki gradovi imaju svoja pravila-zakone koji su preslika zakona prirode a to je OPSTANAK-SURVIVOR!samo šta je to neminovno ako ne potiskujemo ili unišimo svoje instinkte(mi smo evulirane životinje),no dio čovječanstva se odriče potomstva i opstanka vrste zbog odanosti novcu...mogao bi roman napisati o poetici velikih gradova a i malih...no šta da kažem...sve je to več poznato!zato uživajte u miru,pokušajte sami spoznat neke stvari...živijte i ne bojite se velikih ili malih gradova a najviše-ne bojte se sebe samih(iako ponirati u dubine vlastitog duha i duha kozmosa zna biti strašno-jedino ako se čovijek boji istine)
danas nisam posebno raspoložen za pisanje o toj temi pa ću i tu stati
pozdravljam sve u studiju,moju ženu Fedoru(koja je posjetila ovo sranje) koja je u puli na anti-fa skupu,Vandicu koja je valjda doma i nadam se da nešto radi-pere,ždere,dere,briše,riše,gmiže,tiše,glasnije...ići ćemo na pecanje!sve koji su željni biti neženje da sjebu čoviječanstvo!i ostatak iz marketa jer uvijek dobro dođe kad se nema para!

čao do kad se ne sretnemo sretni.....

i tako je nastao prdež!

postoje dvije vrste ljudi:1.oni koji prde
2.oni koji seru
dakle,sve se svodi na kraj-ili početak,da bi se prdilo i sralo,potrebno je hraniti se i probavljati...prdež prethodi govnu,ili govno prdežu...recite vi meni...što je prije nastalo?ja znam-masa nečega pomiješana sa unutarnjim izlučevinama-i tako nastade život...
OBJAŠNJENJE(koje ne postoji i postoji,sada je i nema ga) : 1.oni koji prde-to su ljudi koji prožive život kao prdac,snažno,razarajuče...oni su ratnici maslačka...prolazni su ali o9stavljaju dubok trag...nije važno koliko žive,bitno je kako žive...neda mi se dalje...sami si nastavite priču!
2.oni koji seru-kao što i samo ime kaže,oni su poput govna,nastaju sporo,zbijeno,polako i tako se i razvijaju...no kad se razviju ostavljaju dubok trag na wc-šolji...njihov smrad je dugoviječan,jak i prodoran-potiče!!!oni su rođeni da potiču i to im je poslanje...i ovdje mi se neda dalje,razvite priču sami...!

poetika govna je omalovažavana od okoline,no govno ima duboku poruku,simboliku,značaj...ne kaže se slučajno za nj "sveta stolica" ili najpopularnija amerska psovka(uz "fuck"ovo ono...) "bull shit","eat shith"...govno je sveto,to je darovitelj života,jer ako ne sereš nisi živ...ma shvatit čete!!mažijte se govnima-ima ljekovita svojstva....

kesteni,kesteni...

vrijeme je kestena...svatko si mora nači neku šumicu gdje rastu dobri,kremasti kesteni...jesen je...jeeeeeeaaaa!!!

danas je petak-dan za metak!

prošao je još jedan četvrtak i došao metak...četvrtak sam probdjeo do nekih 3:00 zbog kreativne krize koja me u zadnje vrijeme hvata,radio sam konobara i danas ujutro sam ga i završio...ali nije za itu...i jucer kasno navecer nakon šta san se vratija doma iz lunjancije po gradu(lunjao sam po umagu,sam-ko i uvijek,natezao sam usnu harmoniku,pusio fundače od duhana...na kraju sam završio u art-u i medo mi je platio jedan gembač...vračam se doma i kod dvorane pokupim jedan kamen,dođem do ulaza u zgradu i na cesti prolazi marica,skuže me i parkiraju se ispred mog ulaza..njima je čudno što tip u pola noči šeče sam s kamenom u ruci...čudno i sumnjičavo me gledahu...uglavnom-mkiosk sina je opet opljačkan!)....došao sam doma i uhvatio se preepariranja jedne svoje skulpture u kori od naranče,problem je u tome što sam zaklao desetke kukaca što žive u njoj,a ti su mi kukci kao sinovi...prijatelji su mi...bio sam zbediran i molio sam ih za oprost...sad se plaše izači van...izbjegavam raditi takve stvari,iako je njihova žrtva ovijekovječena u epoksilnoj smoli,oni če nači izlaz i započeti novi život..
poanta-uništiti život je nemoguče,jer život uvijek nađe pogodno tlo za nastanak,a prestanak ne znači kraj nego "to be contined..."

Žabac,hvala ti na govnu...stavi još koju specifičnu ikonografiju odlagališta odpisanih!!

do sljedečeg,se gledamo!!!


p.s.(pas mater)-večeras idemo svi van,neka mi netko pošalje mejsiđ ili nek me nazove,ima da se ubijemo-pa petak je!!!ga ga gaaaaaaa

jesen 2005

zima se bliži,jesen polako širi svoje spore,i prodire duboko u svakog gradskog mališana...vlak staje na stanici zvanoj dosada,u marketima su masovni redovi za čokolade,odojak je povoljno po cijeni...big brader grije srca usamljenih proletera,poremečenih altruista i napaljenih penziča...kako je divno ulijetat u tuđe živote,i smijat se drugima dok oni nisu ni svijesni...lijepo je imat o čemu pričat,koga komentirat imati jednu jedinu temu za razgovor-posao,big brader,i san o kuči...
biti sanjar je nezrelo,i pogubno za mlade entuzijaste,opijene slobodom i željom za samostalnošču...što inače radite u jesen?koliko vremena provodite lutajuči mrtvim uličicama u potrazi za svojom zbiljom,za toplom riječi,kakaom,prijateljem...napustite se...nađijte se-sve su to zapovijedi,koje onaj kojemu su upučene ne može biti poslušan...čega se bojite,u kasnu jesen?zamislite koliko usamljenih dušica luta gradom u potrazi za ljudskosti,ili sam ja jedini...na odlagalištu otpisanih!!!sad kad pišem ovo,razmišljam o bojkotu,o povratku na praznu ulicu-jer ako ne izađem,nitko mi neče priči...vrijeme je da se dešavaju promjene,nastupa maslačak sad!
zbogom

dobro jutro

evo,probudio se ja!!!ahhhhhhhhh!!!!bratić Josip mi je došao u posjetu jer ima predavanja u umagu,ima slobodno...predaje filozofiju...kad bi bar ja mogao tako predavati,ali praznu slamu i biti plačen za to...e kad bi kobasice bile za džabe...i tako...nisam ni kavu popio(šta mi i nije neki običaj ako nema stare,hehe-crnogorac,heheh-istrijan-hibrid-...) i već sam počeo brusiti neki kurac(nisam ga drko)...radim na nekoj minjaturi u afričkom kamenu-serpentin-tako ga barem tapi zove...mekan je kamen,inace ga i zovu "soap" stone...doslovce je ko sapun kad ga motaš po rukama...i lako puca,mislim,konpaktan je i postojan ali ja radim neku krhku strukturu tako da treba pažljivo s njim...ahhhhhhh!kazeta je prestala da vrti...šta da vam velim-nije mi veliki...sretan sam što mi je vandica napravila taj blog-sad se necu osjecat toliko izoliranim...hahahaha!
ajd bok(serice)

đepeto...

niš ne kapim,ća je to?orko njapo!!!!

cao i cakavica,cackalica,cackanosilica......