Evo me ljudi....napokon,ha?=)
Oprostite molim vas što vam se nisam javljala...imala sam prevše obaveza...uglavnom ako već neznate dana 13.01.2007 preseila sam se u Rijeku točnije na Belveder...I mogu vam reći da mi je zbilja lijepo..super..guba..ma, nema te riječi...no, sada više izlazim nego inače kad sam živjela u Bakru! Sestrična i baka su zgrada do mene, tak ako mi nešto zatreba uvjek su tu...i naravno ja sam uvijek tu za njih...i tako jedni drugima pomažemo...krpamo se....=)
Inače moram vam priznat da se mnogo toga promjenilo otkad sam ponovno postala cura iz grada...pa, tako i neke osobe koje su bile grozne...sada su predobre..a, ima i onih koje su me iznenadile u lošem smislu...Ali, najveća i najžalosnija istina je ta da ovdje u gradu nitko nema vremena za sebe...inače prije je sve bilo drukčije bez obzira na to što smo bili manji....i nezreliji...Ekipa je super iako se jedan dio ekipe raspao ubiti...najbolji dio ekipe...se raspao...A, žalosno je to da se ta ekipa pokvarila...ali u stvarima što se tiče cuge...vutre...pušenja....Ali, meni ne smeta njihov je život neka rade što ih volja....Inače bolje se osjećam otkako sam ovdje...napočetku mi je bilo jako grozno svaku noć sam plakala da me starci ne čuju...jer, užasno mi je falio onaj stari dio mene...Onaj dio sa ekipom koju nije da nikada neću vidjeti...nego jednostavno više nikada neću moći prošetati sa frendicom u 5 ujutro po rivi, nikada više neću moći ostati budna 24 sata i šetati po Bakru sa frendicom, kad ću opet moći svaku večer sjediti uz rivu...svako jutro ispijati kave...u najdražem kafiću....kada ću opet moći sa svojim frendom pričati u bilo koje doba noći u četiri oka, ne preko telefona...kad ću moći prošetati do svoje osnovne škole...do pomorske škole....kada ću opet vidjeti svoja dva naj frenda...kada naj frendice...kada ću trčati po šumi u 12:00h ujutro...kad ću puštati psa da se igra sa frendovim psom dok mi uživamo sjedeći na travi....kada ću se gađati snjegom....vrištati, pjevati....urlati skidati kuglice sa bora..ići na maškare, regate Bakarske....kada....kad nemam ni vremena za sebe..a, kamoli za ostalo....kako ću sve ovo raditi kada nema tih osoba na svijetu koje su tako lude..kada....jednog dana=(
Kada?Kada su sve osobe koje volim dole...Sve uspomene, gubici, težnje..sva sreća....zadovoljstvo...sve a, samnom je sada tuga jer nema osobe koju najviše volim...i osoba do kojih mi je i više nego stalo....
Želim samo ponoviti sve ovo....želim samo zahvaliti tim osobama na pomoći, pažnji, ljubavi, svemu čega Možda i ponekad nisam bila vrijedna...ali, te osobe ću pamtiti....sve do reda jer su za mene sve....LJUDI NIKAD VAS NEĆU ZABORAVITI, VOLI VAS VAŠA NJANJA!=)
To se odnosi na:Ninu, Brtanku, Markotićku i Ivana naravno, Loptu, Pušku, Hidajetu, Patu, Ivu-buduću umjetnicu, Sandru, Vilićku, Ferandu, Benićku (i jednu i drugu), Botića, Sedlu i Bilajca, Anamariju Butorac...oprostite ako sam još nekog zaboravila, nemojte mi zamjeriti....ionako znate da vas SVE PUNO VOLIM....i da evo zaboravila sam Joju, Marijana, Moška, Budiju, Mitiju, Filipa, Melitu i Marijanu....Mare i Ivanu...
PUSA JAVIM VAM SE JOŠ...PRVOM PRILIKOM!