Ubijam se.
Ne spavam noćima,umor i nervoza rastu a želje i uspjesi nikako.
Zatvaram taj dio sebe,i ne volim kad pričamo o tome jer se slomim (ponovo).
U djelovima sam i ovako i onako.Rastavljena dijelom zbog škole,djelom zbog obitelji.
Ne ide mi nikako.
Ide mi se u Zagreb.
Ide mi se na rođendan.

Ali...


Ono se ljuti na Ono1,zbog razgovora.
/:
Time pada moja teroija o žabljoj gluposti.

Ne znam oču li proči s 4,prioriteti mojih roditelja su visoki,a ja ne uspjevam ni proči(zasad)


:///

Mrzim kad se napijem i postanem toliko primitivna i ispričam sve što nitko nie smjeo znati.
Otkirjem najslabiji svoj dio.
A sutradan ništa.
I ponovno se nađemo,u razmišljanjima u gledanjima na svijet.
I (ne)budemo budni dugo.
A novi dan to sve odnosi.


Želim (ponovno) ne osjećati.


Boli.Opet boli.



No,moram se smirit.
Škola.Škola.Škola.Škola.
Moram proči.
Ostale probleme ću lako zaobići ionako sam navikla.


*nikad više ne kradem, jer klijentice su mi ukvaćene u krađi (T&J :D)

No,idemo se veseliti i praviti glupima.

Ludim več polako!
pozdrav.

*odoh u briju,btw u vlaku čemo da štrebamo matematiku i fiziku za pozitivu :D

i možda konačno nađem sebe.

i upoznam svoju maliu (nije ono što (mislite))