utorak, 30.12.2008.

Bez licemjerja,molim lijepo.

Jesi li ikad osjećao ogromnu prazninu u sebi.
Kao da se raspadaš,dio po dio i samo gledaš očima punih straha kada če se to tijelo raspasti kao od slagalica stvoreno.
Kao mala vjerovala sam u bajke i u sudbinu.Sad se bojim da je sve laž.Sve oko nas je bilo bajka i mi smo bili sudbina,po drugima.
On,on je otišao.Rekao je da ne želi više i ostavio me da ležim na cesti.
Začujem Johnsonov glas,zamirišeš mi.
Trudim se rješiti tih emocija,izbrisati sva sječanja,jer sve zvuči na prokleti klišej.
Mi nismo bili klišej.
Neznam da se itko volio na četvrtoj.Mi smo imali psa.
To nitko nije imo.
I nitko nije imao rukavice,točnije sada jednu rukavicu.
Voljela sam čekati tvoj bus.
Voljela sam sve.
Sada jedino želim prestati voljeti,prestati osječati.
Ne želim biti čudovište.Preteško mi se vezati.
Uništio me.Čudno kako to nitko ne razumije.
I mrzim jebene filozofije i šminku što mi se sada sljeva niz lice.
Nije mi jasno zašto živim u bajci i sanjam svog Edwarda i kojom brzinom pišem ovo.

Tražim inspiraciju,pišem o alkoholičarima o ljudima izgubljenog i praznog uma.
Imam o čemu pisati.No kao da je to teško.
Taj dio u meni još samo čeka da se raspadne.
Tražim one violine da sviraju samo meni u glavi.
Sjećam se mojih snova da ležimo mrtvi pijani.Jesmo ležali smo.
Ali nikada to nismo bili.
Čupam si kosu.
Namještam obrve.Mičem ovaj ružni licemjerni osmjeh.
Želim se izbaciti izvijati po podu dok sviraju Doorsi.
Ne želim lagati kad me pitaju jeli sve u redu.


NIJE U REDU.


Ne,zaista nije u redu.Slomljena sam i kupim komde.
Opet je klišej.
NE,nije klišej.
Ovo sam ja.
Gola ja.
A ovo je istina.
Gola,neželjena istina.




Image and video hosting by TinyPic






aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
- 23:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 17.12.2008.

Dragi,ne budi peder.

The drugs don't work,they just make you worse.


Između jave i sna.
Između dana i noči.
Između tebe i mene.
Nemoj mene pitati,ja neznam odgovor.

Polizat ču gorčinu s usana i maknuti teški pogled i drhtaj iz mojih kostiju.
Sve,sve bi dala da nisi bio peder.
Voljela sam te tvoje promjene,moju kutiju za tvoje cigare,voljela sam tvoju rukavicu,tvoj prsten od piva,tvoju rupicu,tvoju obrijanu glavu.
Da,voljela sam.

Onaj put na koncertu.Kad smo se skrivali.Ja sam pila tvoje pivo a ti si kuliro.

Ako jos ima sta da se spasava,
nemoj da ides, ne budi sasava!
Polazis ka vratima, kljuc ti je u ruci,
neodlucan hod,
drzim ti palceve i navijam za tebe,
spustas torbu na pod.



I nakraju žalosno je to što ne pišem u metafori.
Žalosno je što mi je blog ošo u kurac.
Žalosno je to što se idem napit u petak u Osijek.
Žalosno je to što te ne viđam i što ne bojam kosu.
Žalosni ste Ti i ona.
Žalostan je ovaj svijet.
No mene više ništa ne spriječava.
Moja kava.Lagani blues u pozadini.Zatvorene oči.Ljuljuškanje uz melodiju.
I svijet je opet moj.

Image and video hosting by TinyPic



A ti si i dalje peder.
- 17:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 10.12.2008.

I wolud runaway(...)

Ništa se nije promjenilo.
Jedino,što se osjećam malo bolje.
Moj princ je našao novu.
Ah.

Bila za vikend u Beču.Napili se nakrali nauživali nanananananana.
Savršeno ^^


Ja se dotle patim sa školom i gdje ću slavit novu.
I pitanje koje mi se vrzma po glavi oču li se za novu napit ili nadrogirat?
A za ostalo ne brinem.


Biti ili Ne biti?

Hamlet je u modi.

Odoh u briju s latinskim O:
- 09:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.