Kad je mozak veseo, onda đuskaju i mravi.....
subota, 27.01.2007.
****************************
Kroz prozor moje sobe vidi se samo krov susedne zgrade i nebo. Ne previše inspirativno, ali ponekad može da deluje umirujuće.
Kakogod, uz taj i takav pogled, danas se sluša nešto od onoga što se pre par godina slušalo bez prestanka.
- Porno For Pyros / Pets /
- Teenage Fanclub / The Concept, What You Do To Me /
- The Stone Roses / I Wanna Be Adored, Made Of Stone /
- Inspiral Carpets / Caravan, Beast Inside /
- Ride / Leave Them All Behind /
- The Breeders / Cannon Ball /
- Pulp / Babies /
- The Lemonheads / It's About Time/
- The Stone Roses / Ten Story Love Song, Love Spreads /
.... i bezbrižna sećanja....
petak, 26.01.2007.
Neka pisanija... tek onako... bzvz.
Cele nedelje proveravam mejl. Svakog dana. Po više puta. I ništa. Nema potrebne informacije. A tačno znam da nije stigla, još dok kuckam pasvord. Imam ja osećaj za te stvari. Isto kao što u 7 od 10 slučajeva znam od koga je tek pristigli sms, a da i ne pogledam ekran telefona. Telenor me samo remeti svojim brižnim dojavama o kreditu...
Posmatram jednu moju. Mršti se na naš espreso. Kaže- nema veze sa pravim, italijanskim. Probam ja. Sasvim mi ok. A i ne znam za bolji. Bar ne za italijanski.
Posmatram jednu drugu. Onaj fazon- bez dečka NIGDE, ali NIGDE! Onaj fazon, koji ja prezirem. Ali, ko mene pa pita... Juče krenem kod lekara. Sama. A to najviše mrzim. Onako bolesna, malaksala, sneg mi upada u oči.... I počnem da plačem na sred ulice. To je onaj trenutak... nigde mog sve-ja-mogu-sama stava... Isti onaj jadni, bespomoćni osećaj kao kada nešto zeznem na kompu, pa sedim i gledam u ekran i jedino što mi pada na pamet je da izvadim kabl iz struje.
Trenutno sam u very sensitive fazi. Neka.... proći će.
srijeda, 24.01.2007.
#############
Danas sam budna... uglavnom. Danas prija Rapten Duo. To je lek. Analgetik neki. Pomaže kada boli celo telo. Prija još i jogurt. I dvopek. I integralni kolačići od vanile. Ne prijaju iznenadni pozivi ljudi za koje sam mislila da su me zaboravili. Ili su se bar dobro pretvarali. Nakon godinu dana. Čemu to? Nisam se javila. Nisam prekinula vezu. Ubacila sam mobilni u fioku sa čarapama. Dok konačno nije utihnuo.
Da... tišina danas prija.
nedjelja, 21.01.2007.
Oh, if you were the one, would I even notice????
Prošle subote sam bila budna tačno 24 i po sata. Išla do grada. Bilo mi bezveze. Zaspala u nedelju u 6 a. m. Spavala 3 sata, onda otišla napolje, da iskoristim lep dan.
Sinoć sam odustala od izlaska. Počela da gledam Fight Club. Bred Pit, par vanilica, čaj sa neviđenim mirisom karamele i ukusom.... hm.... hibiskusa, na primer... ma, hemija neka. Zaspala posle pola sata. Propustila sjajan film. Jutros na telefonu par propuštenih poziva i 4 sms- a. Propustila sjajan provod. I zanimljiv susret.
Postajem kraljica propuštenih prilika. Sve ono čega sam se plašila.
utorak, 09.01.2007.
Things that make me :)
Potuno savršeno:
PULP
"Acrylic Afternoons"
I fell asleep on your sofa and had a dream about a small child in dungarees
Who caught his hands in the doors of the Paris metro.
Then my face cracked open and you were there
You were there dressed in green, saying something obscene.
But that's why I came here in the first place, Oh well that and the tea.
Can I stay here lying under the table together with you now?
Can I hold you?
Forever in acrylic afternoons I want to hold you tight
Whilst children play outside and wait for their mothers to finish with lovers
And call them inside for their tea.
Cushions and TV and the table set for tea. One for you, one for me.
Come and lie down on the settee in that green jumper
You can have anything you want and the clock is saying it's half past four
But you know I want to stay a little more.
Can I stay here lying under the table...etc.
On a pink quilted eiderdown, I want to pull your knickers down.
Net curtains blow slightly in the breeze.
Lemonade light filtering thru the trees.
It's so soft and it's warm.
Just another cup of tea please (one lump thanks).
Can I stay here lying under the table...etc.
Oh Kevin, Shane, Julie, Diane, Wayne, Frank, Heather, Rachel,
Chelsea, Leanne,come home.
It's time for your tea.
Na kraju dana uvek shvatim da ni jedan posao ne može da me umori ni približno koliko umara obavezna ljubaznost uvek, prema svima, no metter what!! Iscrpljujuće!!!
Ali, bar je buđenje bilo lepo uz:
Don’t feel like dancin’, dancin’
Even if i find nothin' better to do
Don’t feel like dancin’, dancin’
Why'd you pick a tune when I'm not in the mood?
Don’t feel like dancin’, dancin’
I'd rather be home with the one in the bed till dawn....
Scissors Sisters
A odmah zatim:
I remember when, I remember, I remember when I lost my mind,
There was something so pleasant about that place...
Even your emotions had an echo in so much space.
*
*
*
Well,
I think you're crazy...
I think you're crazy...
I think you're crazy...
Just like me.
My heroes had the heart to lose their lives out on a limb,
And all I remember is thinkin' I wanna be like them…..
Gnarls Barkley
Sasvim dovoljno za dobro jutro!!!!!!!!!
nedjelja, 07.01.2007.
***************
Svi na okupu danas
priča, šale, smeh
pa mamini specijaliteti
pa tiramisu
pa crno vino, mnogo lepo
pa ja porumenela
uvek tako od crnog vina
i sve je toplo i veselo
a meni na trenutke potpuno melanholično
nešto nedostaje
uvek tako
u gužvi
meni nešto nedostaje.
SREĆAN BOŽIĆ!!!
petak, 05.01.2007.
Confusion that never stops......
Luuuda nedelja beše. Zapravo, moja radna nedelja još traje. Još sutra. Samopouzdanje na izdisaju. Fobija od telefona. Šta ako se javi stranka i zatraži mi informaciju, a ja znam da kažem samo ime firme i eventualno svoje ime, a to ionako nikoga ne zanima. Nikada neću zapamtiti tu masu podataka..... kako ono- enter, enter do kraja, pa esc, šifra... kako beše šifra... i kako preći iz šifre u šifru...??? Aaaaaaaaaaaa!!!!! Glupa sam, glupa sam!!!
Koleg: A koja ti je omiljena pesma sa Cecinog novog albuma?
Ja: Ova, što sada ide.
Koleg: Ali, ovo nije Ceca. Ovo je....
Koleg: A koju ti muziku slušaš?
Ja: Zabavnu!
To da skratim priču. :)
Ove nedelje još i najlepša izjava ljubavi na svetu od najpogrešnije osobe na svetu.
Dete. Maloletno. Total disaster!! Bilo mi smešno. Da je tako nešto izgovorio muškarac mojih godina, pala bih mu na grudi i plakala do sutra... ma do prekosutra. Na žalost, ili na sreću, muškarci mojih godina ne izgovaraju tako savršene stvari.
Šta zna dete........................... Eh.......
srijeda, 03.01.2007.
Danas
se slušala Ceca, Željko Joksimović, Čola. I tako u krug. Osam sati. Srećom, stekla sam naviku da ne čujem ono što me ne zanima.
Danas sam pokušala da zapamtim i ukapiram gomilu stvari i podataka. Neuspešno. Šta ću...
Danas sam ćutala i slušala, progovarala samo kada me nešto pitaju. A i nisu mi se mnogo obraćali. Uzdržani oni, ja još uzdržanija. Tako sada, tako i ubuduće, tako najbolje. Provereno.
Novi posao. Danas- dan prvi.
