vrijeme leti...
20 dana je vec proslo, nisam se niti okrenula...
kako mi je?
pa i ne bas najbolje, tesko je uzasno i lomi me svakodnevno, prvih deset dana je bilo najteze, mislila sam da cu umrijeti...od svakog zalogaja mi se zeludac grcio, gadarije su mi prolazile glavom, sanjala sam o onom osjecaju gladi, no vec
11. dan nesto se okrenulo, nasla sam svoju idealnu prehranu
voce i povrce, povrce spremam u voku, bez ulja i masti, kao prilog uvjek stavljam integralnu rizu, za dorucak jedem voce a za veceru pola litre kamilice i pase mi
voce mi sjedne za dorucak, rucak mi nije problem vise jer znam da je to bez masti i ulja i bilo ceg a ipak jedem i unosim dosta vitamina, a za veceru uzmem kamilicu bez secera da ocuva svoje svojstvo i da mi obnovi zeludac jer je erodiran cijeli i bolan...
no ipak, borba sa sobom je ona najteza, bilo je i 2-3dana kad nisam nista jela jer jednostavno nisam htjela, ali...sve manja i manja mi je potreba za tim...
mjere 176-54
nisam debela nisam ni mrsava, ova prehrana i teretana mi odrzava te kile i osjecam se zdravije, bolje...
istinu za pravo ovako se dugo nisam osjecala, predugo, cak zadnja par dana jedem bez griznje savijesti, sto mi je totalno stran osjecaj, ono pojedem i ful sam happy, nema depresije, nema osjecaja manje vrijednosti, prezadovoljna sam onim sto vidim u ogledalu i izlozima i jednostavno parim oci...
lice mi nije onako sivo, upalo, vec je zdravo i podocnjaka nema...
zapravo pomalo pocinjem uzivati u svemu...
jucer sam pjesacila nekih 3-4sata i u nijednom trenutu mi se nije crnilo ispred ociju, nit su mi se ruke tresle, niti mi se vrtilo, totalno meni stran osjecaj...ali je tako opustajuci, nista mi nije tesko, sve mi je minut posla napravit i za njega i za sebe i za druge, nema vise one stalne lijenosti i tromosti.
ali, da jos malo zalim za annom, istina, to je dio mene, ali ajmo rec da je sad nekih 70% za mene 30% za nju. i to je skroz ok,
budem do kraja puno bolje, osjecam to.
Nevjerojatna snaga. nesto nemoguce.
zivot napokon ima smisla.
a ja sam sretna.
moram ostat jaka do kraja, nema vise odstupanja.
ljubim vas
kako mi je?
pa i ne bas najbolje, tesko je uzasno i lomi me svakodnevno, prvih deset dana je bilo najteze, mislila sam da cu umrijeti...od svakog zalogaja mi se zeludac grcio, gadarije su mi prolazile glavom, sanjala sam o onom osjecaju gladi, no vec
11. dan nesto se okrenulo, nasla sam svoju idealnu prehranu
voce i povrce, povrce spremam u voku, bez ulja i masti, kao prilog uvjek stavljam integralnu rizu, za dorucak jedem voce a za veceru pola litre kamilice i pase mi
voce mi sjedne za dorucak, rucak mi nije problem vise jer znam da je to bez masti i ulja i bilo ceg a ipak jedem i unosim dosta vitamina, a za veceru uzmem kamilicu bez secera da ocuva svoje svojstvo i da mi obnovi zeludac jer je erodiran cijeli i bolan...
no ipak, borba sa sobom je ona najteza, bilo je i 2-3dana kad nisam nista jela jer jednostavno nisam htjela, ali...sve manja i manja mi je potreba za tim...
mjere 176-54
nisam debela nisam ni mrsava, ova prehrana i teretana mi odrzava te kile i osjecam se zdravije, bolje...
istinu za pravo ovako se dugo nisam osjecala, predugo, cak zadnja par dana jedem bez griznje savijesti, sto mi je totalno stran osjecaj, ono pojedem i ful sam happy, nema depresije, nema osjecaja manje vrijednosti, prezadovoljna sam onim sto vidim u ogledalu i izlozima i jednostavno parim oci...
lice mi nije onako sivo, upalo, vec je zdravo i podocnjaka nema...
zapravo pomalo pocinjem uzivati u svemu...
jucer sam pjesacila nekih 3-4sata i u nijednom trenutu mi se nije crnilo ispred ociju, nit su mi se ruke tresle, niti mi se vrtilo, totalno meni stran osjecaj...ali je tako opustajuci, nista mi nije tesko, sve mi je minut posla napravit i za njega i za sebe i za druge, nema vise one stalne lijenosti i tromosti.
ali, da jos malo zalim za annom, istina, to je dio mene, ali ajmo rec da je sad nekih 70% za mene 30% za nju. i to je skroz ok,
budem do kraja puno bolje, osjecam to.
Nevjerojatna snaga. nesto nemoguce.
zivot napokon ima smisla.
a ja sam sretna.
moram ostat jaka do kraja, nema vise odstupanja.
ljubim vas
Posted on: nedjelja, 02.11.2008.
