prekrasno nedjeljno jutro
i vrijeme za promjene...
predugo ovo traje cure moje, ova agonija unutar mene same, neprestalno mucenje i izgladnjivanje, nikad sebi dovoljno dobra, nikad dovoljno mrsava, e pa necu vise, cvrsto sam odlucila, nikad vise ne idem ispod 120, makakvih 125, hocu biti zdrava i zgodna ne anna lijepa,
danas se pozdravljam s annom
"DRAGA ANNA
pogledaj u nebo,
slusaj pticice kako pjevaju, udahni jako, osjeti miris vruce crne kave kako ispunjava prostor nekakvom cudnom toplinom, to je zivot,
ne zivot koji ja zivim,
stalno nanosenje boli, tuge,
pa kvragu, ovo je prvo jutro da se nisam uplakana probudila...
mozda zato sto sam mu dopustila da me miluje i sto sam prvi put cula i osjetila kako se predivna, a mozda zato sto su ga moji kukovi izuljali;) mozda zato sto sam se jutros prvi put vidjela u ogledalu zapravo onakva kakva jesam, ne zgodna, premrsava- anorexic skinny, nije mi ljepo vise, mozda sam prestara da imam tijelo 12-to godisnjakinje, mozda je vrijeme da prihvatim tijelo 20-to godisnjakinje, hocu guze i sise, hocu strukic i fine misicave noge, ne volim vise kost i kozu...
anna, ti si mi prijateljica vec dugo, mislim da je danas 12.10 doslo vrijeme rastanka, mogu ti samo reci hvala ti na svemu, koliko god da si me ostetila toliko si me i sacuvala, jer dok sam se ja bavila mrsavljenjem i samo mrsavljenjem drugi su napravili puno gore stvari, i zeznuli si zivote uduplo, a ja sam ipak zbog tvog perfekcionizma koji si gurala vec deset godila prolazila s 5, bez greske i upisala dva faxa koja obozavam, zbog tebe imam njega, jer znam i vidim da je njegova ljubav bezuvijetna, uvjek je tu uz mene, bez obzira na to sto radim i koliko se cesto druzim s tobom i njega stavljam u drugi plan...
no sad je vrijeme da ti odes u drugi plan, ne u drugi vec u treci, cetvrti, mozda i peti, od danas sam zdrava, od danas ne mrsavim, od danas zivim zdravo...
mozda si mi i ti radila namjerno ovo zadnja dva tjedna da se probudim, mozda si me tukla od jutra do mraka da se osvjestim i pocnem zivjeti normalno...mozda si i ti shvatila da se ipak malo predugo druzimo, a mozda sam ti i dosadila...
nasa ljubav i veza bila je opsesivno-kompulzivna i autodestruktivna, los smo par priznaj i sama, napravile smo neke dobre stvari, ali ipak ja izlazim kao pobjednik, jer me nisi dokrajcila, a znam da si se nadala tome.
vrijeme je za rastanak...
hvala ti na svemu...evo palim cigaretu tebi u cast i ok mozes ostat jos ovu kavicu samnom, al onda odlazis, jer
od danas idem sama
zbogom..."
danas jedem cornflakes za dorucak i danas rucam s njim...
mozda sam vas razocarala, mozda cete me i kuditi, ali probajte me shvatiti, moram se nauciti voljeti i ne smijem imati ispod 55kg,
zelim pociti zivjeti, zelim imati samopouzdanje, i hodati uspravno cestom, imati ispravne kriterije o svom tijelu i o tudjim tijelima...
volim vas puno i hvala na potpori
shvatit cu ako vise ne budete htjele dolazit na blog, jer tako bih i ja prije par godina reagirala, ali ne vise...
puse svima
predugo ovo traje cure moje, ova agonija unutar mene same, neprestalno mucenje i izgladnjivanje, nikad sebi dovoljno dobra, nikad dovoljno mrsava, e pa necu vise, cvrsto sam odlucila, nikad vise ne idem ispod 120, makakvih 125, hocu biti zdrava i zgodna ne anna lijepa,
danas se pozdravljam s annom
"DRAGA ANNA
pogledaj u nebo,
slusaj pticice kako pjevaju, udahni jako, osjeti miris vruce crne kave kako ispunjava prostor nekakvom cudnom toplinom, to je zivot,
ne zivot koji ja zivim,
stalno nanosenje boli, tuge,
pa kvragu, ovo je prvo jutro da se nisam uplakana probudila...
mozda zato sto sam mu dopustila da me miluje i sto sam prvi put cula i osjetila kako se predivna, a mozda zato sto su ga moji kukovi izuljali;) mozda zato sto sam se jutros prvi put vidjela u ogledalu zapravo onakva kakva jesam, ne zgodna, premrsava- anorexic skinny, nije mi ljepo vise, mozda sam prestara da imam tijelo 12-to godisnjakinje, mozda je vrijeme da prihvatim tijelo 20-to godisnjakinje, hocu guze i sise, hocu strukic i fine misicave noge, ne volim vise kost i kozu...
anna, ti si mi prijateljica vec dugo, mislim da je danas 12.10 doslo vrijeme rastanka, mogu ti samo reci hvala ti na svemu, koliko god da si me ostetila toliko si me i sacuvala, jer dok sam se ja bavila mrsavljenjem i samo mrsavljenjem drugi su napravili puno gore stvari, i zeznuli si zivote uduplo, a ja sam ipak zbog tvog perfekcionizma koji si gurala vec deset godila prolazila s 5, bez greske i upisala dva faxa koja obozavam, zbog tebe imam njega, jer znam i vidim da je njegova ljubav bezuvijetna, uvjek je tu uz mene, bez obzira na to sto radim i koliko se cesto druzim s tobom i njega stavljam u drugi plan...
no sad je vrijeme da ti odes u drugi plan, ne u drugi vec u treci, cetvrti, mozda i peti, od danas sam zdrava, od danas ne mrsavim, od danas zivim zdravo...
mozda si mi i ti radila namjerno ovo zadnja dva tjedna da se probudim, mozda si me tukla od jutra do mraka da se osvjestim i pocnem zivjeti normalno...mozda si i ti shvatila da se ipak malo predugo druzimo, a mozda sam ti i dosadila...
nasa ljubav i veza bila je opsesivno-kompulzivna i autodestruktivna, los smo par priznaj i sama, napravile smo neke dobre stvari, ali ipak ja izlazim kao pobjednik, jer me nisi dokrajcila, a znam da si se nadala tome.
vrijeme je za rastanak...
hvala ti na svemu...evo palim cigaretu tebi u cast i ok mozes ostat jos ovu kavicu samnom, al onda odlazis, jer
od danas idem sama
zbogom..."
danas jedem cornflakes za dorucak i danas rucam s njim...
mozda sam vas razocarala, mozda cete me i kuditi, ali probajte me shvatiti, moram se nauciti voljeti i ne smijem imati ispod 55kg,
zelim pociti zivjeti, zelim imati samopouzdanje, i hodati uspravno cestom, imati ispravne kriterije o svom tijelu i o tudjim tijelima...
volim vas puno i hvala na potpori
shvatit cu ako vise ne budete htjele dolazit na blog, jer tako bih i ja prije par godina reagirala, ali ne vise...
puse svima
Posted on: nedjelja, 12.10.2008.
