Postoji izreka kako je Bog stvorio zemlju, a Nizozemci Nizozemsku. Nevjerojatna je njihova sposobnost stvaranja novih područja isušivanjem mora i stvaranjem novih naselja, područja, pokrajina.
Negdje sam pronašla i simulaciju karte kako se Nizozemska mijenjala, od potpuno razvedene obale do kompaktne cjeline :)
I tako u kratkom roku niknu potpuno nova naselja i gradovi, ali s obzirom na nestašicu stanova i stambenih kvadrata zapravo nije ni čudno.

Mi smo i dalje u privremenom smještaju i u potrazi za stanom i stalnijim rješenjem ukoliko se realizira slijedeći ugovor na šest mjeseci.
Stanovi su skupi, basnoslovno skupi. Split, Zagreb, Dubrovnik su mala beba u cijenama što se tiče nizozemskih. I da su to barem lijepo uređeni, moderni stanovi, pa da kažeš to je to. Ne, doslovno se šupe iznajmljuju za 1500-2000 EUR-a mjesečno.
Tako smo pričali s čovjekom koji već 3 godine čeka na neki pristojni smještaj dok živi u nekakvoj bivšoj tvorničkoj hali u podrumu, pod podrumom mislim nešto metara ispod zemlje i tu mu je jako skupo, pa traži cimera.
I prije nego što se iole pristojan kvadrat pojavi na tržištu već je u najmu ili prodaji.
Uspjeli smo doći do samo jednog razgovora za stan, lijep je, mali, ali na samoj plaži s pogledom na beskrajnu pučinu Sjevernog mora. Za uopće doći do razgovora sa najmodavcem ili ipak najčešće agentom, morate ispuniti ogromnu količinu podataka, nema tek tako išetati s oba bubrega i biti stambeno zbrinuti :)
Kako to već biva i kod nas, a i svugdje u svijetu, veza.
Srećom, vlasnik firme za kojeg Husby radi poznaje čovjeka koji upravo sređuje stanove za iznajmljivanje, još je u radovima, ali to bi trebalo biti to. Stan smo vidjeli, jako lijepa pozicija, osunčani lijepi stan sa pogledom na katedralu, u samom centru grada Goes, da, nije Goes kao Idemo nego Gus, kao Guska. Živjeli bi neko vrijeme u Guski
Sad tek trebamo vidjeti, krajem 10. mjeseca da li se vraćamo kući ili ostajemo tu narednih šest mjeseci.
U međuvremenu je dobio ponudu za Portugal, što bi isto bilo zanimljivo za proputovati, ali ako mogu birati neka nas neko vrijeme u Guski :)

Trenutno živimo u malom gradiću, ma realno više je to zaselak nego gradić sa svega 5000 stanovnika, stroga zatvorena kršćanska zajednica.
Na ulici se svi pozdravljaju, svatko svakoga zna, u samom mjestu nema stranaca osim nas, pa smo im bili interesantni za proučavanje.
Mene su ovako tamnu odmah smjetili u Španjolsku, a dvometraški Husby im je Div.
Svi su jako ljubazni, pristojni, s osmijehom, ali ne možete ne primjetiti poglede ispod obrva i zapravo ispod slojeva i slojeva ljubaznosti blagu netrpeljivost ili možda bolje reći ne slaganje što ste tu. Ne vidi se to na prvu, ni na drugu, ali u svakodnevnoj komunikaciji i susretanjima da se to osjetiti što nismo primjetili u većim gradovima.
Sve te male sredine su u pravilu svugdje iste.
Preko tjedna sam se zavukla u mir i tišinu bajkovite prirode, nepreglednih ravnica i susretu sa životinjicama, a preko vikenda bi gibali i istraživali veće gradove.
Da ne davim dalje puno pričom: