Nisam pretjerano zadovoljna ovom serijom, mislim da se moglo puno više izvući.
U nedostatku vremena ( a svaki razlog je uvijek dobro isplanirana izlika), nisam davala važnosti ni namještanju scene, kadra, kompozicije, nedostaje mi dinamika koju sam imala zamišljenu u svojoj glavi.
Ništa, cijela godina je ispred mene, a za početak-drugi tjedan, ma zapravo već danas
Ispred fotoaparata mnogi ljudi postaju ukočeni i neprirodni, cijela mimika lica poprimi pomalo zgrčeni izraz što je na fotografijama itekako vidljivo.
Prilikom portretiranja najveća se pažnja daje glavi modela, a najvažniji dio portreta su oči
Portret nije samo fotografija, trebala bi predstavljati čitavu studiju karaktera neke ličnosti i prikaz njegove osobnosti ( lat. protrahere = voditi naprijed) - ,,prodiranje'' u karakter osobe.
Što se fotogeničnosti tiče, kažu da ne postoje nefotogenični ljudi nego samo loši fotografi, što i nije toliko daleko od istine
Većina ljudi ima asimetrično lice što zna biti dosta vidljivo na zamrznutim pikselima
Mali trik; Prilikom fotografiranja glavu blago zakrenete u stranu tako da otprilike trećina lica bude skrivena od fotoaparata
Nadalje, fotografi savjetuju kako bi se izbjegao onaj teleći pogled nezanimljivosti da se nikada ne gleda direktno u objektiv već tik iznad objektiva ili u duljinu pravca fotografeva ramena
Smijanje na fotografijama nije zabranjeno, naravno, ali znate li vi koliko se mišića aktivira smijanjem na licu? Puno
Što također može izazvati jako čudan izraz na zamrznutim pikselima
Fotografi kažu da bi trebalo oblikovati usta kao da izgovarate I, što daje blagi osmijeh i najprirodniji izgled pred objektivom
A ako vam se čini da vam je odraz u ogledalu ljepši nego što vidite na fotografijama, niste potpuno u krivu
Ono što vidimo u ogledalu nije stvarno, naša lijeva strana je u odrazu desna, a desna je lijeva. A kako se često gledamo u ogledalo (kažu čak i 70-ak puta dnevno), mi smo naviknuti baš na tu sliku. Pa ako ne gledaš toliko često svoje fotografije, zapravo imaš krivu sliku o tome kako izgledaš i zna biti pomalo šokantno :-D
Dok se promatramo u zrcalu, odmah možemo intervenirati. Ako nam se ne sviđa kut, malo okrenemo glavu, poboljšamo držanje, promijenimo izraz na licu i učinimo da izgledamo bolje, bez onog pritiska kojeg imamo ispred fotoaparata i zamrznute slike napetog izraza lica, često pomalo razgoračenih očiju, grčenja lica u zamrznuti smiješak, a fotoaparat ne oprašta mane
Eto,
Fotoaparat u ruke, čelo malo dole, isturi bradu (podbradak nije estetski prihvatljiv), glava u stranu, pogled iznad objektiva, ponavljanje samoglasnika AEIOU za pronać najbolji izraz lica, kamera u visini očiju, prije "okidanja" zatvori, otvori oči... i tako,
fotogeničnost se isto uči
Ne znam koji mi je ovo godišnji projekt po redu, šesti, možda i sedmi. U osnovi je jednostavan, svaki dan-jedna fotografija.
Imala sam closeup&makro verziju, svakodnevnicu, crno-bijelu, uličnu fotografiju, nešto kao najbolja fotografija tog dana. Većinu sam privela kraju, neke sam ostavila nedovršene iz već nekog razloga, a svaki razlog je samo dobro isplanirana izlika.
Ove prisilne i samoj sebi nametnute radnje mi pomažu zadržavanju fokusa na fotografiji, jer u razdobljima kada nisam htjela sebi stavljati tu neku obvezu, teško sam se i hvatala fotoaparata, pa bih sanjala kako fotkam.
Nedavno sam prodala set fotografija jednom splitskom restoranu i to me baš razveselilo i to ne samo zbog novaca,
fotografiranje hrane, meni, spada u jednu od težih grana fotografije o kojoj imam jako puno učiti.
Započinjem jednogodišnji projekt upravo hrane u kojoj jako kaskam i znanjem i opremom, pa eto, u svrhu učenja i nekog osobnog napretka pokušat ću se cijelu godinu bačkati baš s njom. I to ovom domaćom, kućnom spizom, napitcima, kavama, čajevima i svim tekućim i krutim namirnicama.
Ionako svakodnevno, još dok ručajemo, smišljamo što ćemo jesti za večeru i sutra za ručak, hrana je kod nas uvijek bila okosnica razgovora, pokretač, utjeha, druženje, razlog za okupljanje.
Studirala sam prehranu, o svojstvima, razgradnji, strukturi, proizvodnji i tehnološkim karakteristikama pojedinih namirnica i produkata znam dosta i poprilično, sada još samo da uspijem to nešto i vizualno :)
Pa idemo redom, metodom pokušaja i pogrešaka (sedam dana je već iza mene):
1_365
2_365
3_365
4_365
5_365
6_365
7_365
(Ovako izgleda moj mali set i nered koji nastane nakon. Još samo da mi je pronaći jednog dobrog čistača za poslije mene )
I dalje teško shvaćam ljude koji prožive osobne tragedije, susretnu se sa prolaznošću života u punini značenja, a ne učine apsolutno ništa da postanu bolji ljudi, obazriviji i empatičniji prema drugom ljudskom biću, nastave istom strujom svijesti kao da će hladni lim baš njih zaobići, zatvoreni u jednosmjernim spoznajama bez želje da sagledaju situaciju iz više smjerova.
I stojim tako, usred svijeta, koji ide svojim putem
Što neke dane čini boljima od drugih?
O, sitnica može biti dovoljna da se u krvi probudi dašak proljeća, pa i u kišnim danima
Baš to vam želim!
)
