Prolazi i drugi mjesec otkako ne radim, barem ne onaj pravi posao od-do
Kažu mudriji ljudi da se sve dešava s razlogom i u pravoj mjeri, pa bih se u ovoj situaciji čak i složila s tim tvrdnjama.
Imam neki vrag u vratu koji mi je opasno blizu leđne moždine i radi mi pravi kuršlus i užasne smetnje koje me puno puno sputavaju u svakodnevnom životu, pa pijem tu blesavu, čudnu terapiju od koje puno spavam i od koje sam jako umorna s raznim nuspojavama. Uopće ne znam kako i koliko bih bila u stanju raditi na radnom mjestu od koje se očekuje puna koncentracija i budnost točno određenih prekonekoliko sati
Sad čekam što će biti i s poslom, a i sa mnom :-D
Kako ne volim biti baš skroz i jako puno besposlena, osim nešto fotografskih poslića napokon sam se uhvatila u koštac sa svojom nastambom. Već dva mjeseca radim na ovome, a nije još ni bliz gotovo, ali pratim svoje tijelo i ritam
Namještaj je star preko 30 godina, kuhinja od punog, kvalitetnog drva koje mi je žao tek tako baciti, pa sam joj pokušala udahnuti malo novog života.
Za sada sam zadovoljna i gotova iako ima još tu puno posla.
Ovako je to izgledalo prije
(Nered kompletno zanemarite, nastajao je skupa sa idejama kako započeti i kako to završiti )
razmontiranja, brusenja drva, pa još malo brusenja i par slojeva boje
Još ne znam točno što ću sa barskim stolicama, sivo ili bijelo?
A i razmišljam o samim pločicama, uzorak je tu dok ne razmislim dobro, ali čini mi se da će pločice zamjeniti mliječno staklo
)
