Doba godine za retrospektive i slaganja, prebrzo ovo vrijeme odmiče, čini mi se kao da sam prije koji tjedan pisala ovo isto.
Ostavljam jednu zanimljivu godinu iza sebe, obilježili su je hodočašćenje po doktorima, čekanja na dijagnoze, dijagnoze bez dijagnoze, bol, pa još malo boli, komadići straha neizvjesnosti, smirivanje situacije, pa onda preseljenje, promjena posla, hendlanje poslovnih i privatnih odnosa i male, osobne promjene rasta i razvoja, u to volim vjerovati.
Kroz ovu godinu razvila sam onu dugo traženu penisobolju prema nevažnim stvarima kojima sam se voljela opterečivati i neopterećenje ljudima koji mi ne odgovaraju na više razina.
I dalje teško shvaćam ljude koji prožive osobne tragedije, susretnu se sa prolaznošću života u punini značenja, a ne učine apsolutno ništa da postanu bolji ljudi, obazriviji i empatičniji prema drugom ljudskom biću, nastave istom strujom svijesti kao da će hladni lim baš njih zaobići, zatvoreni u jednosmjernim spoznajama bez želje da sagledaju situaciju iz više smjerova.

Svima koji navrate slučajno ili smišljeno, a i sebi, bih zaželjela puno zdravlja, sreće, ljubavi, ma i para-poredak želja neka svatko prilagodi sebi, mogućnost uživanja u malim nitima života



Malo sam fotkala ove godine, nisam 365-dnevni projekt dovela do kraja, a i ono malo što sam fotkala nekako se pretvorilo u okidanje "istih" kadrova običnosti, uvježbanih, uhodanih i prožvakanih već mnogo puta. Zato sebi još želim odmak od sebe poznate, više kreativnosti i dobrog svjetla.
Uz jedan 365-ni projekt ulične fotografije- to bi mi već bio izazov















A vama kao blogerima želim što više kvalitetnih postova, razumjevanja, tolerancije, spoznaje da iza svakog (izmišljenog) nicka ipak u konačnici stoji osoba sa svojim životima, obiteljima, radostima, problemima, različitih životnih pozicija i oblika, nije baš toliki problem hodati (i) ovim (virtualnim) svijetom ne vrijeđajući
Sretno svima uvijek i sve!