Puno puta sam pisala i spominjala koliko mi malo treba za odustati, od bilo čega, od svega.
Nakon onog početničkog zanosa i kreativnog ludila jako brzo se umorim i svedem na razinu dosade
Copy/paste od prije koju godinu:
Svirala sam klarinet- odustala
Pa saksofon- odustala
Pjevanje u zboru je trajalo do prve solo dionice iz koje sam elegantno kliznula vadeći se na sramežljivost
Manija svakodnevnog pečenja kolača koji nismo ni stizali pojest je faza koju ne znam još uvijek objasniti... odustala nisam, ali se svela na razumnu razinu
Upis u planinarsko društvo sam izbjegla i prije nego što sam dobila člansku iskaznicu, mogu se ja i sama verat okolo
Bilježim i odustajanja s jednog fakulteta, tri ispita pred kraj- glupost koju sebi ne mislim oprostiti
Tekuće obveze jednog dana uglavnom pozavršavam jer eto moram, valjda
Fotografija je zapravo jedini pravi hobi kojeg držim godinama i od kojeg ne odustajem.
Faza najveće apatije, natjerala me da izađem iz kuće, proučavam, lutam i tražim
I zato već 5. godinu zaredom sama sebi postavljam jednogodišnji projekt, ponekad tematski, a ponekad tek izgovor da uzmem Nikona u ruke
Nisam na blogu postavljala sve te fotografije, ali već 4. godinu zaredom ih uredno pozavršavam
Pa ajdmo, vrijeme je za još jednu godinu, 5.- kvantitet nauštrb kvalitete
