|
Ne dopuštam mislima da odu među svoja prostranstva, tamo na granicama gdje sva tjeskoba nestaje, tamo gdje sam često pronalazila sigurnost utočišta
Ustupajući pedalj po pedalj vlastite sebe, otkidanjem komadića osobnosti korak po korak ustupam mjesto anksioznosti, paralizirajući strah Ja jesam
Nemoć, strah, nemogučnost, zaborav
Što ako se skroz zaboravim?
|
