...zahvaljujem svima na lijepim komentarima, a najviše zahvaljujem Nisi što me lijepo ugostila tu kod sebe na blogu i objavila moje fotke :))))....bila je to moja mala zamisao da se malo zezamo, igramo :)..nadam se da se nitko neće radi toga naljutiti, ali ako i hoće nek to bude na mene, jer Nisa je samo dobar i pristojan domaćin :)))..hvala ti Nisa na ovome :)))))
-Moram se poslužit Gjurinim komentarom za lakše razumjevanje jer meni je još poprilično rano za objašnjavanja :)))))
Hvala Gjuro,moram priznat da me zabavilo i slatko nasmijalo ovo :)
U nekom stvaralačkom zanosu,bilo čega,večina nas se nada da ostavlja neki osobni pečat,da smo jedinstveni i izdvojeni iz mase po nečem prepoznatljivom.
I nije to baš tako :))) Uglavnom smo ukalupljeni u prosječnost zlatne sredine,što i nije toliko loše,ako ne ništa tamo je lijepo,toplo i sigurno :)))))
Ovo mi je prvi put da sam objavila tuđe fotografije ( uz suglasnost autora),iako na njima nema mog imena u ovu svrhu su prezentirane pod moje.I zahvaljujem svima na komentarima jer su kao i uvijek,ohrabrujući i daju vjetar u leđa za nastavkom.Vjerujem da ih je i Gjuro tako doživio.
I koliko god on bio skroman i govorio kako su loše i slučajno okidane ja mu niš ne vjerujem :)))))
NEOVLAŠTENO korištenje fotografija (odnosi se na svo intelektualno vlasništvo) suprotno je odredbama mjerodavnih propisa Republike Hrvatske koji autorska djela jasno prepoznaju kao imovinu na kojoj autori i nositelji autorskih prava imaju određena zakonom uređena
i imovinska prava. Ovakva imovina se ne može koristiti bez suglasnosti
autora odnosno nositelja autorskih prava!
Prije par dana na blogu je osvanuo bloger koji je postavljao fotografije skinute sa ruskog fotografskog sajta i nigdje nije naznačio da fotografije nisu njegove.Još se u jednom komentaru pohvalio kako je dobio negdje nekakvu objavu kao fotka dana sa najviše pregleda.
Ostavila sam mu komentar da osim što je bezobrazno da je ujedno i kažnjivo,pa je blog nestao brzinom munje.
Što ti mora bit u glavi da si sav sretan i ponosan i pun sebe na komentare,lajkove i ostalu zabavu i priznanja današnjice,na nešto što uopće nije tvoje? To ne razumijem.
Mogu još shvatit kolekcionarsko skupljanje nečeg što voliš i što ti se sviđa,ali nekakav oblik priznanja na netvoje djelo?
Jučer mi je bio rođendan.
Odmičem se od 30-ih i bližim se 40-oj.Strašno mi djeluje ta brojka.
Neprilagodljiva,nezahvalna,ne znaš da li si se do tad več trebao ostvariti na svim poljima ili tek početi kovat neke nove planove.
Svake godine na isti datum pišem sebi pismo,tamo još od 15-e i svake godine odgađam čitanje tih istih pisama.
Ne sjećam se koje sam sve snove od tad imala,trenutno se ne želim suočiti sa svojom neostvarenošću.
Nisam sebi jučer napisala pismo.Ne znam ni hoću li.
U ušima mi je još zvuk mrskanja lima i tišine,nenormalna,sablasna tišina zaustavljena u vremenu od koje bubnjići krvare.
I ponekad bih baš jako,jako,voljela da sam osoba koja se lomi,koja zna kad plakat i histerizirat,a ne da tri dana nakon,ridam ko budala na hladnim pločicama jer nisam stavila dovoljno šećera u kavu.
Nije to nikakvo otkrivanje tople vode,znam,ali ne napušta me taj osjećaj nemoći i nekontrole nad vlastitom sudbinom i životom.Trenutak u kojem je moguče samo...nesatati.Tek tako
Kao da nikad nisi ni postojao.Oblačić dima i prašine povezan kostima
