Malo šećera,malo meda,šetnja po kiši i južini
i ni traga upali pluća :-)

Nisam vjernik.Tradicionalist.
Nikad nisam htjela više vjerovati nego danas.Lakše je hodati ovom dolinom suza u sigurnom zaklonu utjehe i vjere.
Htjela bih nas zamrznuti u ovom trenutku sa ležećim borom i ocem koji viče da koji ga je bog pustio doma za Božić kad mu je sigurnije u tuberkuloznoj bolnici nego u vlastitom domu gdje ću ga ja zarazit gripom,a najmlađi unuk ušenkama (dijete ima uši neš ti velike stvari :)) ) i još par prigodnih psovki koji ne pristaju ma kakvom današnjem danu,nikad :-)


Nije mi velika potreba raspravljati o nesmislu života i utopijskim vizijama života poslije života,ali onako kad se sve zbroji,oduzme u piramidu poretka...puna pepeljara nesanice i rastresenosti i spoznaja da živimo eto samo da bismo na kraju umrli.

Trenuci predaha ispunjeni grlenim smjehom
Prioriteti se mjenjaju s godinama,potrebama,iskustvu i stavovima,ali samljeveno ostaje tek sarma ribanog kupusa puna neispunjenih želja.

Nije trebala biti ovo jadikovka nad propuštenim prilikama i promašenim životima.
Več par mjeseci okružena sam smrti i bolestima nekih dragih i bliskih ljudi,tješenjima,hrabrenjima,suzama nad posmrtnim ostacima i kao nekakva sablasna prijetnja uvukla se i u moj životni prostor.Bolest
Samo je zavukla prste u preveliki kaput i ispunila cijelu prostoriju
Svjesnošću...
Strahom...
Izglednošću...

Da nam je ovo možda zadnji Božić u našem broju

...Svima koji slave
Budite umjereni u jelu i piću :)

Nemam pojma kakve bi to veze imalo s njom

S obzirom na temperaturu i plućobolju možda današnja šetnja i nije bila najpametniji potez ikad,ali...sunce je bilo jače
HappySve i Svima i dalje stoji,ali manjak vremena se pretvorio u višak,pa shodno tome;

Ako se slučajno ne sretnemo kroz ovih par dana





Iako ovo zapravo nitko ni ne sluša
da nisam totalni Grinch:

Pernate životinje me nikad nisu voljele.
Ako ikad napišem nešto što sliči na knjigu to će joj biti naslov

Nepripremljena...
Ne znam se nosit s nastalim situacijama

S vremena na vrijeme potrebna je reciklaža i odstranjivanje
crvljivih stanica...i tako sve to ide u rok službe

Na autobusnom kolodvoru me prošla drhtavica.Kasni je sat Nisa,hladno je.
Neki vrag mi je zgrčio želudac dok sam napuštala kolodvor,onaj poznati slon naslonio mi se na prsni koš i usporio mi disanje na tren.
Nabila sam slušalice malo jače na uši i zaspala snom pravednika.

Sinoć me nazvao tata i nekako tiho me upitao kad se mislim vratit kući.

Jutros mi se slon opet naslonio na prsni koš,na srce,na želudac...naslonio se svom svojom tonažom.
Vračam se kući.


Jebemu,jebemu,jebemu...Vračam se kući
...sa cijelim svemirom tuge na ramenima...