Nisam vjernik.Tradicionalist.
Nikad nisam htjela više vjerovati nego danas.Lakše je hodati ovom dolinom suza u sigurnom zaklonu utjehe i vjere.
Htjela bih nas zamrznuti u ovom trenutku sa ležećim borom i ocem koji viče da koji ga je bog pustio doma za Božić kad mu je sigurnije u tuberkuloznoj bolnici nego u vlastitom domu gdje ću ga ja zarazit gripom,a najmlađi unuk ušenkama (dijete ima uši neš ti velike stvari :)) ) i još par prigodnih psovki koji ne pristaju ma kakvom današnjem danu,nikad :-)


Nije mi velika potreba raspravljati o nesmislu života i utopijskim vizijama života poslije života,ali onako kad se sve zbroji,oduzme u piramidu poretka...puna pepeljara nesanice i rastresenosti i spoznaja da živimo eto samo da bismo na kraju umrli.

Trenuci predaha ispunjeni grlenim smjehom
Prioriteti se mjenjaju s godinama,potrebama,iskustvu i stavovima,ali samljeveno ostaje tek sarma ribanog kupusa puna neispunjenih želja.

Nije trebala biti ovo jadikovka nad propuštenim prilikama i promašenim životima.
Več par mjeseci okružena sam smrti i bolestima nekih dragih i bliskih ljudi,tješenjima,hrabrenjima,suzama nad posmrtnim ostacima i kao nekakva sablasna prijetnja uvukla se i u moj životni prostor.Bolest
Samo je zavukla prste u preveliki kaput i ispunila cijelu prostoriju
Svjesnošću...
Strahom...
Izglednošću...

Da nam je ovo možda zadnji Božić u našem broju