Rekli su mi da moram odmarat i vodit neki pristojni normalni život,pa
eto ja odmaram i vodim taj neki normalni život zadnja dva dana,stvarno se trudim
I onda sam shvatila:
Apdejtala sam sve programe s kojima radim,odlajkala-izlajkala (kako se to kaže) sve što sam vidjela na fejsu,pokrila sve svoje društvene mreže na kojima sam prijavljena i odgovorila svima na komentare,napisala u dva dana brdo postova ovdje i tamo,blogala,sredila neke fotografije,završila par sitnica na dizajnovima koji me dugo čekaju i počela radit na novom,
chatala s nekim ljudima na mobitelu,kompjutoru,messangeru,WhatsAppu,odgovorila na sve zaostale mailove i uspješno uspjela dva krivo poslati,
nešto malo sam kao i odspavala,popila brdo kava,opet malo chatala,sredila fajlove u fajlove,srušila i digla Windowse,sredila još jednu particiju jer eksterni disk negdje skuplja prašinu,a ja ne znam gdje je to,
još malo chatala na mobitelu,kompjutoru,messangeru,WhatsAppu,
pa malo kao glumila samoj sebi da nešto radim,a ustvari sam cijelo vrijeme ovdje pričala s vama i tako...pola dana mi nešto zvoni,nemam pojima više na što i gdje se javljam i onda kada normalan svijet ide spavat jave mi se View Bugovski kanađani koji se tek probude i onda opet svašta nešto zvoni i blješti mi mobitel u ljubičasto i crveno i stalno mu je prazna baterija i onda tako zaspem sa svim tim popaljenim uređajima (uh to je sve jedna rečenica)
Vodim jedan bogati,društveni virtualni život i sve sam više asocijalna budala koja je danas šetala ulicom i borila se sa suncem jer nisam vidjela odgovorit na poruku,pretvaram se u svoj mobitel,tablet i kompjuter,messanger,WhatsApp,mail,gtalk,chat...
Baš je lijepo biti ukalupljen u jedan normalan,pristojan ritam življenja i ne, ja uopče nisam ovisna i mogu popit kavu sa živim stvorem bez vibracije
