Teško se ne pokoriti njenom SvetomTrojstvu:Mudrosti,Pameti i Dobrote...klanjam ti se sa Štovanjem Vrla Moja!

Uvijek,ali uvijek me izbaci iz takta i učini me onom buntovnom 15-godišnjakinjom koja je bježala iz kuće i iz njenog vidokruga samo da me malo ostavi na miru...da odahnem od nje i te posvemašne kritike zavijene u zrnca zabrinutosti i njenog ludila kojim me proganjala.
Nikad dovoljno dobra,lijepa,pametna,poslušna,pokorna
Pa kako si to obučena?
Još jedan ispit-nikad nečeš!
Pogledaj kuća ti je puna prašine!
Nečeš,nečeš,nečeš
Još nisi,još,još,još
Meni je teško,meni je,meni je,meni je
Ne možeš tako,ne možeš,ne možeš

Uvijek će imat tu sposobnost nabacivanja mi osječaja krivnje i bacanje njene požrtvovnosti na nos...sve sam ti dala,sve učinila,a ti?
A ja se borim s nametnutim kompleksima manje vrijedne,svojom nesigurnošću i manjkom samopouzdanja one koja ništa ne zna,ispunjavam sve zadane kriterije i opet ne valja jer nisam...jer nisam...Ona
Jer ne nosim marame i crvene štikle na crnu majicu sa šarenim mašnicama izvezenim na haljinama...legitiman razlog za ne bit dobar,sasvim legitiman razlog.

Jednom ću puknut pa ću sasut sav sadržaj iz te vakuumski zatvorene kese i onda će me poslat na prijeki sud zbog istine.Vjerovatno će doživjeti i par srčanih,moždanih i par bubrežnih kamenaca će se pomaknuti ulijevo,a mene će baciti u tamnicu,ma u faking samicu,spalionicu...negdje će več pronač mjesto da na mene opali metak iz svemirske puške rajt tru maj ozeblog harta
Kako se nositi s njenom pravednošću one koja će iščupati komad ruke ako vas vidi bezruke na ulici?Pa će istu tu ruku baciti pod moje noge
Vidi i to sam napravila,a ti?
A ja sam...a ja sam...a ja...
ja ću...se opet pokloniti nad njenom superiornošću,zavrtjeti još jedan pubertetski krug i pobjeći iz njene kuće,zatvoriti sva vrata,prozore,škure i špine da me slučajno ne izda kapanje vode i otvoriti kesu prvom raspoloživom psihijatru,psihologu,terapeutu,iscjelitelju...