Evo ovaj post je za svaasta koji me je pitao zašto sam napisao da biti prof. povijesti i dipl. povjesničar i nije neka fora.
svaasta...well my young aprentice....da ja sam profesor povijesti i dipl, povjesničar, a razloga zašto to nije tako fora ima dosta. Probat ću objektivno navesti najvažnije:
1. Povijest - ja sam volio povijest, sve dok je nisam počeo studirati. Jedan od razloga za to je zastarjeli model studiranja na Filozofskom fakultetu. Primjer - na faxu su 2004. uredili jednu učionicu s fenomenalnom opremom, na stolovima touch screenovi, projektori, internet veza, san snova za svakog studenta - da bi većina profesora na odsjeku na jednom okruglom stolu rekla da ne znaju što bi s time?!! De facto ti ponovo prolaziš sve kaj si prolazio i prije (OŠ i SŠ) samo naravno puno dublje. Vrlo malo imaš slobodu ući posebno u neka područja koja te više zanimaju. Da ne spominjem da sam ja imao ispit iz gospodarske povijesti gdje sam morao učiti koliko tona kuruze je proizvedeno 1900 i neke.
2. Perspektiva - nažalost kod nas je vrlo teško naći posao u struci kao prof. povijesti ili kao znanstvenik. Ja sam hvala Bogu brzo pronašao posao, ali velika većina mojih kolega nažalost i po par godina tražila je posao u struci (neki još uvijek traže). Samo jedan banalan primjer koliko se ozbiljno uzima taj posao – kad sam se prijavljivao na Zavod za zapošljavanje nakon diplome rekli su mi da oni uopće nemaju zanimanje dipl. povjesničar pa da će me voditi u bazi podataka samo kao prof. povijesti!??
3. Profesor povijesti - na Zavodu za zapošljavanje ima jako puno nezaposlenih prof. povijesti. Znam osobno primjere gdje se za jedno slobodno mjesto prof. povijesti u 1 školi javilo više od 100 kandidata!!! Nije nemoguće, ali je jako, jako teško.
4. Satnica - kad radiš kao profesor moraš imati 20 sati tjedno nastave da bi imao punu satnicu - tj. punu plaću. To je de facto jedino ostvarivo u gimnazijama, koje sve imaju prof. zaposlene za stalno. Druga varijanata je da - se radi u više škola kako bi se popunila satnica (do pune plaće), a to može biti jako naporno i zahtjevno pogotovo ako su škole udaljene. Vrlo često se godinama mora raditi kao zamjene (par mjeseci, ili godinu dana) za porodiljni dopust ili tome slično prije nego se dobije stalno zaposlenje. Na kraju se to svede da ti jedina šansa da dobiješ posao kao prof. povijesti – ako netko ode u penziju, umre ili promijeni posao.
5. Plaća – u prosvjeti plaće su još uvijek niske. Prof. početnik s punom satnicom ima oko 3500 kn. Nakon položenog stručnog ispita plaća se penje nešto iznad 4000.
6. Znanstvenik – to može biti zanimljivo ako te to zanima i ako se uspiješ ubaciti u te vode. To su dosta zatvoren krugovi u koje nije jednostavno upasti i potreban ti je dobar odnos s nekim profesorom ili moraš biti nobelovski genije da te netko zapazi i pruži ti šansu.
Naravno da rad u školi ima i svoje prednosti – ako voliš predavati, voliš mlade i prenošenje svojeg znanja njima, imaš (možda ne na početku) dodatnog vremena kojeg možeš popuniti dodatnim poslovima i projektima.
Zapravo mislim da biti profesor u školi je vrlo plemenito zanimanje jer imaš priliku utjecati na mnoge mlade živote i nažalost to se kod nas još uvijek ne cijeni dovoljno.
Sve se svodi na ono što stvarno želiš, ali nije loše imati objektivnu sliku stvarnosti. Moj savjet je da se dobro razmisli. Iskreno meni nitko nije rekao te stvari. I mnogi mladi upisuju, pogotovo na Filozofskom fakultetu, programe i smjerove koji super zvuče – komparativna književnost, indologija, fonetika, itd., ali koji osim za znanstveni smjer zaista ne nude veliku mogućnost kasnijeg zaposlenja! Primjerice na jedan od posljednjih natječaja za vježebnike, u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa na nekih 20 mjesta javilo je više od 1000 ljudi (!!!) i to velika većina upravo s Filozofskog fakulteta. To je brutalna istina, koji mnogi prekasno saznaju.
Iako je teško, nije pesimistično, ako čovjek želi raditi i dobije malu priliku iskoristit će je da se dokaže i otvoriti će mu se mnoga vrata.
Ako imaš još pitanja prijatelju – slobodno pitaj – a ja ti želim puno sreće i mudrosti u odabiru svojeg zanimanja!!! Sretno!
< | svibanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ime: xxxx xxxx
godina: 27 komada
zanimanje: dipl. povjesničar i prof. povijesti (i nije tak fora kak zvuči)
zaposlen: da
status: imam curu
volim: puno toga
hobi: pa zapravo ga i nemam (bed)
poseban: ma naravno
mana: lijenost
mrzim: ustajanje ujutro
filmovi: samo ako su dobri
muzika: slušam
Third Day - I'll Carry my Cross
Third DAY video by Jesiah
Casting Crowns -Who Am I?
Third Day...Cry out to Jesus
To everyone who’s lost someone they love
Long before it was their time,
You feel like the days you had were not enough
when you said goodbye.
And to all of the people with burdens and pains
Keeping you back from your life,
You believe that there’s nothing and there is no one
Who can make it right.
There is hope for the helpless,
Rest for the weary,
Love for the broken heart.
There is grace and forgiveness,
Mercy and healing,
He’ll meet you wherever you are.
Cry out to Jesus, Cry out to Jesus.
For the marriage that’s struggling just to hang on,
They lost all of their faith in love.
They’ve done all they can to make it right again,
Still it’s not enough.
For the ones who can’t break the addictions and chains,
You try to give up but you come back again.
Just remember that you’re not alone in your shame
And your suffering.
There is hope for the helpless...
When you’re lonely
And it feels like the whole world is falling on you,
You just reach out, you just cry out to Jesus,
Cry to Jesus.
To the widow who suffers with being alone,
Wiping the tears from her eyes,
For the children around the world without a home
Say a prayer tonight.
There is hope for the helpless...
Cry out to Jesus, Cry out to Jesus.
Johnny Cash...njegov posljednji spot...pjesma Hurt