~ponedjeljak, 24.11.2008.

Volim vs. Mrzim

Ne bje me podugo u blogosferi, što zbog nekih virozica i inih pi**arija, što zbog silnih obveza, a što, bome, i zbog vrlo bogatog društvenog života.

U mom drugom (virtualnom) domu, tj. na NOSF forumu, imamo dvije suprotstavljene teme, jednu naslovljenu "Volim", a drugu naslovljenu "Mrzim". Pa tu onda ekipa piše što ih čini sretnima ("Volim") i što ih frustrira ("Mrzim"). Kako smo mi ljudi skloni bolje pamtiti negativne stvari od pozitivnih (yeah, we are, zato i fotkamo lijepe stvari kako bismo ih bolje zapamtili), tako je i tema "Mrzim" znatno veća od teme "Volim".

A meni se učinilo zgodnim pogledati što sam to ja sve voljela i mrzila (i o tome pisala na forumu) u zadnjih cca godinu dana. So here it goes:

MRZIM:

...Ja mrzim radnike koji mi već mjesec dana buče dok grade kuću do one u kojoj živim i uz to mi zasipaju terasu drvljem, kamenjem i dijelovima svojih obroka...
...Ja mrzim kada Merlin mrzi kad mu kradem kavu
...Mrzim to što zbog nove tetovaže ne mogu spavati na lijevom boku niti na leđima.
...I ja mrzim te dvije stvari (sto ne citam koliko bi htjela i sto ne gledam filmova koliko bi htjela)
...Mrzim njemački jezik
...Mrzim kad sam gladna
...Mrzim zubobolju koja uvijek ide uz strah od zubara
...Mrzim to što sam gadno istegnula mišić lista i sad šepam
...Mrzim kad je subota, a ja moram ustati u 7 ujutro
...Mrzim politiku
...Gripu, prehladu, sve moguće viroze tog tipa...
...Svoje živce koji u nikotinskoj apstinencijskoj krizi drhte kao blesavi
...Jesam li spomenula da mrzim apstinencijsku nikotinsku krizu?
...Ja mrzim to što su sniženja u siječnju kad sam sirotinja zbog previše novca potrošenog u prosincu...
...Mrzim financijsku krizu u siječnju
...Mrzim sebe jer se ne mogu zaustaviti u trošenju u prosincu
...Nesposoban skener na poslu s kojim se zajebavam otkako sam došla na posao - ima svoju volju i malo radi, malo ne radi, a šef mora nešto pod hitno skenirati, i on ne zna kako srediti skener da profunkcionira, i onda to Niniane mora, jes to znači da ipak žene rulaju, al svejedno me živcira jer imam užasno puno posla, a ovo me odvlači od onog što trebam raditi, i onda mi još kaže da spajam skenirane fajlove u jedan, a ja nemam pojma kako to napraviti, a moj pravi posao kojeg ima hrpu čeka i pitaj Boga kad ću danas doći doma.... urrrgh!
...Mrzim činjenicu da se takve serije repriziraju. Ikad. (serije tipa Beverls Hills u kojima su svi zgodni i bogati i pametni i u dva mjeseca im se izdogađa stvari koje se normalnom čovjeku ne dese cijeli život)
...Mrzim kad je dan prije petka, a ja sam svjesna da ću petak raditi do 8 navečer
...Valentinovo! Mislim, koji se idiot sjetio proglasiti JEDAN DAN U GODINI danom za ljubav? I mean, give me a break... Sinoć sam, jelte, radila do 8, a kako mi je muž KONAČNO radio prijepodnevnu smjenu, htjeli smo otići nekamo u grad na iće i piće. Sasvim nevezano za Valentinovo, ofkors, nego jednostavno zato što on stalno radi popodne, slobodan je utorkom (a utorske večeri provodimo u Sferi), i ne pamtim kad smo zajedno bili u centru na cugi. Prvo sam popi...la u tramvaju zbog invazije idiota sa ružama (vibra lažne i isforsirane ljubavi je bila ubojito jaka, gušila me kao kakav bojni otrov), zatim smo otkrili da je na Trgu masa rulje koja skiči nad Severinom koja, of kors, pjeva (nažalost). Onda smo pobjegli s Trga u potrazi za hranom, međutim sve je bilo PREPLAVLJENO cmoljavcima s ružama koji su BAŠ TAJ DAN odlučili da bi bio "red" da odu nekamo van jesti. Obišli smo sva mjesta za koja znamo i neka za koja ne znamo i NIGDJE nije bilo mjesta za dvoje očajnih, promrzlih ljudi kojima se živo fućka za Valentinovo, koji žele samo sjesti i jesti u miru u nekom od svojih dragih restorančića, jer to nisu napravili već duuugo... Naposljetku smo, nakon sat i pol lutanja, smo sjeli na tramvaj i vratili se natrag u svoj kvart i sjeli u restorančić koji se nalazi u našoj ulici, gdje (hvala Bogu) nije bilo nikakvih naznaka da je Valentinovo (uključujući i gužvu). I sad je to fora?! Ono, ajmo se pravit fini jer je Valentinovo... Pa da, kad je Valnetinovo, mora se ići nekamo van jesti, jelda, a ubilo bi ih da odaberu neki drugi dan u godini koji će biti samo njihovo Valentinovo i koji neće morati dijeliti s gomiletinom ljudi (not to mention više mjesta u restoranima i bircevima)
Isfurano, isforsano, diskasting... Sinoć sam samu sebe prozvala Vrinchem (Valentinovo-Grinch). Urlala sam na Trgu. Believe it or not.
...Mrzim najlonke!!! Koja ih je budala izmislila?... I zašto ih je izmislila?...
...Mrzim glavobolju. Posebno kad imam masu posla koji se radi za kompjuterom...
...Mrzim kad Ire namjerno zaboravi fotić
...Mrzim noćne more...
...Mrzim bol u leđima
...Mrzim sukobe. I mrzim samu sebe što još uvijek nisam naučila lekciju "Ako se petljaš jer želiš pomoći, obit će ti se o glavu"
...Mrzim Dan Za Stanarinu nakon kojeg mi u novčaniku zavlada propuh, a na računima pustoš...
...Mrzim kad mi šef najavi dolazak nekih kakti važnih klijenata i natukne mi nešto u stilu "Obuci se malo... a znaš". Pa onda ja cijeli današnji dan moram provesti u friking kostimu. A zapravo bezveze. Not to mention da trebam nakon posla trčati na edukaciju koja će trajati do kraja dana pa se neću stići presvući. Dakle, cijeli friking dan u friking kostimu. A nisam na nekoj svadbi. Još da radim u nekoj velikoj firmi a la kapitalistička korporacija, ajde, ali u firmi od ukupno dva zaposlena...
...MRZIM JUČERAŠNJI I DANAŠNJI DAN! Zamisli dan u kojem sve ide najgorim mogućim tokom... a ti si nervozan otkako si otvorio oči i boli te glava... i sve te živo živcira do te mjere da na kraju pukneš kao kokica... i nakon dana obogaćenog svađom, dođe drugi, naizgled s dobrim početkom, ali s nastavkom u vidu drastičnog smanjenja kućnog budžeta... al ono, do zabrinjavajuće mjere drastičnog... i odjednom vidiš da svima oko tebe ide bolje nego tebi... i misliš kako život nije fer, i ne postaje ništa više fer čak ni nakon što hodaš na trepavicama...
...I ja mrzim kišu. I činjenicu da mi sve cipele koje imam puštaju vodu. I činjenicu da sad sjedim na poslu s hlačama mokrim do koljena i cipelama u kojima glasno šljapka voda
...MRZIM Kad na poslu samo malo naslonim glavu na stol, samo malo zatvorim oči jer me peku užasno... I onda zaspim. Još više od toga mrzim kad me šef ulovi da spavam na poslu. (desilo se maloprije prvi put u mom životu)
...Mrzim kad imam testiranje u kasno popodne, i to grupu sačinjenu od oznojenih muškaraca, u prostoriji bez klime...
...Mrzim današnji dan. Mrzim minus na računu. Mrzim nužno zlo zvano novac. Mrzim nesanicu. Mrzim vrućinu. Mrzim svoju ovisnost o nikotinu.
...Ja mrzim dress code
...Ja mrzim... eh... kad organiziram svoje vrijeme pod pretpostavkom da je današnji dan, prvi u mjesecu, rezerviran za nalaženje s gazdaricom i plaćanje stanarine, a ona mi javi da danas ne može, da može do kraja tjedna, ali da joj je oko 5, do kad radim, prekasno. Pa sad moram žicati šefa da me pusti ranije jedan dan. I to mi ide na živce.
...Također, mrzim Autobuusni kolodvor Karlovac, na kojem ne možeš kupiti rezervaciju, čak ni kartu za točno određeni bus (jer sve karte vrijede za sve buseve), pa onda moraš napadati svaki bus koji dođe i žicati da te puste unutra. I onda na kraju stojiš cijelim putem do Zagreba, i to pored nekog pijanca koji je očito drito s Dana piva ušao u bus.
...Ja mrzim činjenicu da ću sljedeća tri tjedna gotovo svaki dan morati paradirati u dress-code poslovnom izdanju po Požegi
...Mrzim činjenicu da sam pissed off.
...Mrzim razloge zbog kojih sam pissed off.
...Mrzim i činjenicu da neću ovdje pisati o tome zašto sam pissed off.
...Mrzim afte
...Ne volim afte - ali mrzim angine. Sreća što ih više nemam
...Ja danas mrzim... licemjerje, recimo.
...Mrzim upalu limfnih čvorova
...Mrzim kad mi migrena uništi cijelu nedjelju
...Mrzim kad mi je šef pretjerano neorganiziran.
...Mrzim kad ne mogu planirati unaprijed.
...Mrzim se svađati
...Mrzim prehlade i sve druge oblike zimskih boleština


VOLIM:

...Ja volim Merlina.
...I volim kad kuha
...I volim svoj laptop.
...I volim sok od ananasa koji upravo pijem.
...I volim boju vedrog neba.
...I volim miris mora.
...I volim svoju kosu.
...I volim slušati tišinu jer je tako rijetka.
...Volim... Ma, jednostavno VOLIM
...Volim more.
...Volim Škotsku i Irsku iako tamo još nisam bila.
...Volim konje i jednoroge.
...Volim pivo (bez komentara o mom nepostojećem alkoholizmu, molit ću lijepo!)
...Volim netaknuti snijeg.
...Volim Badnjak - Božić nešto manje
...Ja volim svoju papigu koja se već dva dana odbija vratiti u krletku
...Volim današnji dan
...Voljela sam te studentske dane u domu... čak je i učenje za ispite bilo zabavno
...Ja sam se super slagala s jednom frendicom s godine po pitanju učenja... Čak sam se na ljetnim rokovima na 4. godini "preselila" kod nje na 2 tjedna i rasturale smo s učenjem... položile smo svaka 8 grdih ispita na tim rokovima kad nitko živ nije brijao na ispite (jer, ono, nema više uvjeta, postaješ apsolvent, pa ti je svejedno). Volim tu frendicu Voljet ću i njenu bebu kad se rodi za, hmmmm, pa trebala bi za 17 dana
...Ja volim Tanju zato jer voli Karlovačko
...Volim Kwak, Leffe i Guiness
...Volim MASAŽU
...Ja volim. Točka
...Ja volim kad moj muž ima ČETIRI DANA SLOBODNA nakon ČETIRI MJESECA POPODNEVNIH SMJENA - pa makar ja radila u petak
Btw, radi najbolju kavu u svemiru
...Vjerovali ili ne, ali volim otkriti da sam zaista ovisna o NOSF forumu. Upravo sam skužila da sam šesta po ukupnom broju postova od svih ovdje Kad se to pobogu dogodilo? I zašto me čini zadovoljnom? I zašto o tome pišem u temi "Volim"?...
...Volim trešnje. i višnje.
...VOLIM FRANKA SPOTNITZA!!!
...I Chrisa Cartera, of kors, ali Franka trenutno volim puno više Zato jer mi je poslao Collector`s Edition
...Volim park prirode Jankovac
...Ja volim današnji dan unatoč tome što je znatno hladniji, oblačniji i kišovitiji od istog ovog datuuma prošle godine
...Ja volim svoje kumče
...Volim kad dan nakon odličnog tuluma odem s mužem na kasni ručak u restorančić koji ima super hranu i onda se to pretvori u degustaciju najfinijih vina koje smo imali prilike probati... I onda s kasnog ručka dođem doma iza jedanaest navečer
...Volim svog muža


Ovo sam zapravo napisala kako bih u svakom trenutku mogla kliknuti i imati popis stvari koje volim pred očima, na jednom mjestu, a stvari koje mrzim su onda došle čisto zbog usporedbe ;)

- 12:02 - Path through the blinding light (7) - Paper vision - #

~ponedjeljak, 10.11.2008.

Zvijeri plišane - promocija na Interliberu + novi video naše produkcije ;)

Prije nekog vremena pisah o "Zvijerima plišanim", novom romanu riječkog pisca (i psihologa ;)) Zorana Krušvara - točnije, o tome kako je, nakon uspjeha multimedijalnog projekta koji je pratio promociju njegovih "Izvršitelja nauma Gospodnjeg", sličnu stvar naumio napraviti i za ovaj novi roman. Krenulo je od tri verzije istoimene pjesme za koje su posjetitelji NOSF portala mogli glasati - no onda se stvar raspištoljila, ljudi su se raspištoljili i krenuli raditi nove pjesme i nove verzije koje se sve mogu naći na sajtu "Zvijeri plišanih" - moj osobni favorit je "Plišana sam zvijer" Jasmina Lazića, pjesma koju poslušate i ne možete vjerovati da ju je radio netko tko se glazbom bavi tek amaterski.

Prvu promociju knjige Zoran ima sutra u 14:45 u Zaprešiću, u gradskoj knjižnici, a drugu na Interliberu, u srijedu u 18:00 sati, u paviljonu 6 na pozornici - pa dođite svi, poznavajući Zorana, neće biti nimalo dosadno ;)

U svom gore linkanom postu sam spomenula i da sam krenula raditi i spot o zvijerima plišanim (doslovce;)) - zasad su komentari spota vrlo pozitivni, zanima me kako će se vama činiti:



A osim spota, tu je i Facebook grupa, za one koji koriste dotični ;)

- 22:21 - Path through the blinding light (3) - Paper vision - #

~petak, 07.11.2008.

Kad te dignu u tramvaju - a sasvim neopravdano i bezobrazno

Inače, ja sam jedan od onih mladih ljudi koji ustaju u tramvaju trudnicama i starijima - pod uvjetom da je tim starijima potrebno da sjednu. Kad sam bila mlađa i pinkicu veći idealist i usto naivnija, ustajala sam u tramvaju praktički svima starijima od mene. Onda sam se par puta opekla u situacijama gdje su ljudi stariji možda deset godina od mene (tipa ušminkane "dame" u visokim štikletinama - pa što nosiš štikletine ako ti je teško stajati u njima?!...) na vrlo bezobrazan način zahtijevali da im se "balavica" ustane i prepusti mjesto - a glupa i naivna balavica, uvjerena da je tako ispravno, je ustajala i u danima kad je imala onaj najbolniji dan menstruacije koji uključuje vrtoglavicu, u danima kad je radila deset sati i jedva čekala da se baci u krevet, u danima kad je imala grde glavobolje i slično.

A onda je "balavica" ipak malo odrasla i shvatila da to tako ne ide više.

Drugim riječima, kad vidim nekoga kome je sjedalo zaista potrebnije nego meni (npr. bakica koja se jedva kreće s punim vrećicama s placa, dedek sa štapom, netko s nogom u gipsu, sve trudnice, roditelji s malom djecom, osobe koje se vidno otežano kreću... i da, ponekad čak i mladi ljudi na kojima vidim da im nije dobro i da bi se od sparine ili zagušljivosti u tramvaju mogli svaki tren skljokati), prepuštam to mjesto bez razmišljanja.

U te kategorije NE ulaze žene u štikletinama i krznenim bundama koje su se valjda navikle voziti taksijima i vlastitim Mercedesima pa im je teško stajati u tramvaju, bezobrazne babe (pardon na izrazu) koje imaju snage u nogama i laktovima koliko god hoćeš kad se treba gurati pri ulasku u tramvaj, ljudi koji bezobrazno zahtijevaju da im se netko ustane bez realne osnove i svi drugi oblici tramvajskih bezobraština.

No ima dana kad se ja ne osjećam dobro (vidi stvari navedene u prvom odlomku) i kad, sigurna sam, većini ljudi u tramvaju bude lakše stajati nego meni u tom trenutku. Danas je bio jedan od tih dana.

Zadnjih par dana sam bolesna (ništa dramatično, "samo" upala limfnih čvorova) i razina energije mi je na valjda 60% - danas, prethodna dva dana je zbog temeprature i nedostatka apetita i bolova bilo i manje. I danas sam išla na kontrolu kod svoje doktorice kako bih vidjela jesu li antibiotici koje šibam u sebe dovoljno urodili plodom da bih mogla zatvoriti bolovanje i u ponedjeljak se vratiti na posao. I da, danas nisam imala temperaturu, i da, bolje se osjećam nego prethodnih dana, ali i NE, ne osjećam se dobro kao inače, lako se umaram i vjerujte mi da mi nikako nije bilo do stajanja u tramvaju. A kako spadam u "sirotinju" koja ne može sjesti u svoj auto ili pozvati taksi, već se do doktora vozi tramvajem, stajanje se pokazalo nužnim. Naravno da mi nije palo na pamet da nekoga tražim da mi ustane (ta mlada sam, ta nije mi baš TAKO loše, i tako to, kakve mi se već misli u takvoj situaciji vrte po glavi), i tako sam uredno odstajala cijeli put od Savice do Nehajske - a nije to baš malo. I još me neki lik pola puta uporno gurao ramenom iako nije bila neka prestrašna gužva. Ali nema veze, nije to tema posta.

Nakon što sam završila kod doktorice (i dobila zeleno svjetlo za kraj bolovanja, uz obvezu da popijem sve preostale antibiotike kojih imam još za par dana i da još pazim na sebe tijekom vikenda i ne preforsiravam se kako se upala ne bi opet pojačala), otpješačila sam do tramvajske i ušla u tramvaj. Dvije stanice dalje, bila sam pomalo klimava na nogama jer me (ah, vjerovali vi meni ili ne) odlazak doktoru dosta iscrpio, i kad se ispraznilo jedno sjedalo, sjela sam uz duboki uzdah olakšanja.

I onda je ušla jedna od onih baba koje se ulaktare u tramvaj s gomilom vrećica (i kojima se NIJE teško ulaktariti u tramvaj) i naguzila se, da prostite na izrazu, pravo na mene iako u tramvaju nije bila baš TAKVA gužva. I gurala se laganini prema meni, puhala, a ja sam je uporno ignorirala jer se nisam dobro osjećala i jer danas zbog toga ne bih prepustila mjesto nikome, a kamoli nekome tko GLUMI da mu silno treba.

I kako to obično biva, nisam se izvukla. Našla se tamo jedna, možda dvije-tri godine starija od mene, "brižna dušica", ušminkana "mlada dama" koja se našla pozvanom agresivno me gurati prstom uz glasno i bezobrazno "A ne bi se ti ustala, mala, vidiš da bi gospođa sjela?!". A ja sam, naravno, ustala na svoje danas malo klimave noge, pogledala je i izmoždeno odvratila "Možda sam ja bolesna i ne osjećam se dobro pa zato ne ustajem", poraženo se okrenula i stala malo dalje, da bih iz usta iste "mlade i fine damice" čula jedno vrlo fino "Odi u tri pičke materine, balavice". A ja imam dvadeset pet godina, diplomu i vjenčani prsten na ruci. I možda bih čak i odgovorila nešto na tu uvredu i psovku, da sam na svojih 100% umjesto na 60% i da nisu svi u tom jebenom tramvaju zurili u mene kao u zadnjeg zlotvora, s onim jasnim izrazom lica koji govori "Vidi balavice, nije se htjela ustati sirotoj staroj gospođi".

A "sirota stara gospođa" je izašla na idućoj stanici nakon što je sjedila valjda pola minute. Nakon čega je na njeno mjesto zasjela dotična "mlada fina damica" s vrlo prljavim ustima. Koja je također sjedila samo jednu stanicu.

A ja sam stajala i klimala se, oblijevao me znoj i nije mi bilo baš za skljokati se, ali mi bome nije bilo ni najbolje. Sva sreća pa se u nekom trenutku oslobodilo još jedno mjesto pa sam sjela - iako, moram priznati, pod budnim negodujućim pogledima polovice tramvaja ni to sjedanje nije bio lako.

Naposljetku sam se odvezla ostatak puta pokušavajući se natjerati da se ne rasplačem od muke (jer, znate, kad se ne osjećam baš dobro, prilično sam osjetljiva). I uspjela sam u tome i uspješno na kraju stigla do stana, gdje sam pred mužem i pustila suzu dok sam mu to pričala - ne zato jer sam cmizdravo derište, nego zato jer to NAPROSTO NIJE BILO FER. A frendica koja me zvala dok sam hodala doma zna koliko sam bila uspuhana jer je odjednom, meni iscrpljenoj, zbilja bilo ne-lako hodati i razgovarati.

I onda mi dođe da se zapitam - ajde, lako meni s akutnom upalicom limfnih čvorova i dvodnevnom temperaturom - a što je s onim mladim ljudima koji su dosta bolesni, a doživljavaju ovakav tretman u tramvaju? Što je, recimo, s nekim tko ima leukemiju u remisiji pa ne izgleda bolesno, a nema snage u bolesti ispaćenom organizmu? A i inače, zar se čovjek, ako je mlad, ne smije osjećati loše i zar nema barem nekad prednost pred nekim starijim kome je u tom trenutku lakše stajati? Što je s trudnicama u prvom tromjesečju trudnoće kad se trbuh još ne vidi, a mučnine i nesvjestice su česte? Zar takvi ljudi nemaju prednost sjesti pred "finim damama" u štiklama i krznenim kaputima?

Don`t get me wrong, i mene živcira kad netko odbija prepustiti mjesto nekome kome je potrebno. Ali ovo nije prvi put da sam ovako nešto doživjela. A zašto? Samo zato jer sam mlada pa "nemam pravo" osjećati se loše.

I, naravno, zato jer nemam dovoljno oštar jezik za reagirati u takvim situacijama. Ali kako se zauzeti za sebe a da te pritom pogledi svih u tramvaju (osim, možda, mladih koji pilje kroz prozor zahvalni što njih nitko nije digao) ne osuđuju toliko jako da to NE MOŽEŠ ignorirati?




P.S. Ovim putem se ispričavam svima koji su mi pisali komentare na prošli post (pri čemu im se i iskreno zahvaljujem na podršci :-)) što na njih nisam odgovorila; prvo me držao nedostatak vremena, a zatim temperatura ;)

- 15:53 - Path through the blinding light (21) - Paper vision - #

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design