~petak, 31.10.2008.

Prestanak pušenja (!)

Da, Jezerska Dama je odlučila prestati pušiti, kao i njen jedini i najdraži suprug Merlin.

Sad bi netko mogao slavodobitno reći "Aaaa, prepala se sve one strke oko Yasmina i popušila novinarski senzacionalizam" ili "Daaa, to je zbog zakona o zabrani pušenja" - a ja na to kažem - i jest i nije. Naime, ta dva faktora jesu imala djelomičnu ulogu u odluci o prestanku pušenja, ali ne mogu reći da su glavni razlog.

Glavni je razlog taj što želim za koju godinu imati dijete. Pa želim da se otrovi stignu iščistiti iz mog tijela. A i želim spriječiti da pušim trudna, s obzirom na to da sam pravi kroner i u tom slučaju ne bih smjela drastično prekidati jer (believe it or not) i to može biti opasno za plod - a zbilja, zbilja ne želim svoje buduće dijete trovati više no što je neizbježno (by which I mean nezdrava hrana koja se prodaje pod zdravu - ali neeee, neću sad o tome...)

Drugi po važnosti razlog je i moje vlastito zdravlje. Bit ću iskrena - cijela strka oko Yasmina, o kojoj pisah ovdje, JEST me donekle isprepadala. Let`s face it - ja jesam mali hipohondar, oliti imam vrlo snažno razvijenu privatnu svijest o sebi, oliti jako jasno percipiram i osjećam sve što se događa u mom tijelu. In other words, svaki dan me nešto boli. Posljednjih mjeseci, sve su češći neki nisam-panični-napad boluckavi osjeti u prsima i leđima, pa moja hipohondrija nikad nije sigurna jel bole pluća ili nešto drugo. Osim toga, puno kašljem. I, opet ću biti brutalno iskrena, zapravo znam da je istina što su mi roditelji (oboje okorjeli pušači) oduvijek govorili - ne paše mi cigareta. Ooo, daa, paše ona meni na hedonističkoj osnovi, ali mi ne paše fizički.

A tu su i razlozi tipa: neću da mi smrde prsti i kosa, ne želim ja smrdjeti drugima (jer kad pušač prestane pušiti, već za par dana počne osjećati koliko odjeća smrdi po dimu nakon samo jedne cigarete, a kamoli nakon kave na kojoj ih se popuši nekoliko), hoću tih 14 kn dnevno (ja 14, muž 15, po kutija dnevno - nekad i više, ako je tulum ili izlazak - računica je jednostavna; oko 1000kn mjesečno na cigarete), neću one krizne trenutke kad je nedjelja, a nemaš cigareta, ili ti ih ponestane oko deset navečer, želim vratiti nekoć dobru kondiciju, hoću natrag sve zraznovrsne okuse koji kod pušača blijede, i ne želim više robovati glupom, malom, otrovnom smrdljivom štapiću.

E, ali nije to tako jednostavno.

Naime, ja voooooolim cigarete i ekstremno sam strastven pušač. Cigareta je moje stalno društvo, uz nju se budim, uz nju liježem u krevet, nema mi većeg gušta nego zapaliti nakon dobrog obroka (čudno, ali kavu mogu bez problema popiti bez cigarete) ili, ehm, seksa - cigareta je izgovor za kratku pauzu na spolu (ne bi vjerovali koliko se malo krećem na poslu sad kad ne izlazim na balkon zapaliti), cigareta savršeno paše uz pivo i u dobrom društvu... i, naposljetku, ovisna sam jednako kao netko na igli o heroinu.

I tako, kad smo stavili pluseve i minuseve pušenja na jednu hrpu, nakon što sam ja u nekoliko navrata lijegala navečer u krevet s mišlju "Od sutra ne pušim" i već automatski palila cigaretu ujutro bez da se uopće sjetim odluke od prethodne večeri, pukao mi je film. I nakon tuluma u subotu, kad sam shvatila koliko nam stan stravično smrdi i koliko su mi žuti prsti jer sam ponovno previše pušila, kad sam vidjela da na svakoj (od rijetkih) slika s tuuluma na kojima sam ja držim cigaretu, smučilo mi se. I, kako rekoh, pukao mi je film. A kako moj muž zna da, ako on nastavi pušiti, ili ja neću uspjeti prestati ili ću mu zvocati dvadeset četiri sata dnevno jer mi kao svakom novopečenom nepušaču dim smeta, odlučio je i on.

I tako se mi sada koljemo na svakodnevnoj bazi jer smo živčani (kao padavica, rekli bi moji roditelji) - ne non stop, doduše, prijepodne je ok, ali kad uhvati nalet apstinencijske krize. posebno predvečer, grizla bih od nervoze. Ozbiljno vam kažem. I onda samo tražim na kome se mogu istresti, s kim se mogu posvađati i na kome se mogu ispucati. Kad smo oboje takvi, možete misliti kako to ponekad izgleda.

Kad sam počela pisati ovaj blog prije tri godine, bila sam u vrlo uspješnoj dvogodišnjoj fazi nepušenja. Nadam se da ću uspjeti i ovaj put. Nadam se da ćemo oboje uspjeti. Jer zbilja više niti mogu, niti smijem niti želim unositi taj otrov u sebe.

- 10:19 - Path through the blinding light (27) - Paper vision - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design