~ponedjeljak, 25.08.2008.

Nigahiga - ili kako me brat educirao

Daklem, ovaj vikend bijah u Karlovcu, kod majke i brata, bijah i na Danima piva i od mene bi bilo nekako za očekivati da ću pisati o tome, no kako je vikend bio, ehm, blago rečeno čudan, ovog puta ću se suzdržati od Dana piva i pisati o nečemu drugom.

Za one koji ne znaju, moj brat Khalleb ima 18 godina, nekad je malo freaky (but in a good way) i svako malo me iznenadi nekim novim forama za koje nikad prije nisam čula (recimo samo da je pogledao Sweeneya Todda prije no što sam ja uopće čula za taj film - and that says A LOT). Ovaj vikend (osim što smo zajedno pogledali spomenuti film), moj me "mali" braco upućivao u tajne YouTubea. On, koji je account na YouTubeu otvorio tek nedavno, a dotad koristio moj. (Khalleb inače ima tu jednu divnu karakteristiku da, kad se za nešto novo zainteresira, savlada to u roku keks - da vidite što radi u Photoshopu nakon samo malo uloženog truda. Naglasak, naravno, na "zainteresira" dijelu;-))

No, nisam krenula pisati ovaj post kako bih hvalila ili kudila svog brata, već kako bih se pohvalila kratkom edukacijom iz zabavnih (čit. valjam-se-od-smijeha) sadržaja na YouTubeu kojom me počastio u subotu.

Znate li tko ili što je Nigahiga? Ako znate, onda ste dovoljno frik da biste mene smatrali neupućenom neznalicom, a ako ne znate, join the club i saznajte sada;-)

Prema YouTube Wikiji, Nigahiga su mladi komičari Ryan Higa, Sean Fujiyoshi i povremeno pokoji odd njihovih frendova, koji su registrirani na YouTubeu kakve dvije godine i u tako kratkom roku su postigli ogromnu popularnost, pa se pregledi njihovih videa broje u milijunima. U svojim filmićima ili rantaju, ili lip-syncaju, ili parodiraju sve i svašta na fakat originalan način. Amateri su, mladi (cca 18 g., mislim), ali toliko fora da su čak dobili priliku snimiti dugometražni film radnog naziva "Ryan and Sean's Not So Excellent Adventure".
No mene su apsolutno razvalili njihovi filmići iz "How to be..." serije. Da ne prepričavam, pogledajte sami, garantiram da će vam biti smiješno;-)
(stavljam ih kronološki, redom kako su se pojavljivali na YouTubeu)

How to be Ninja:



How to be Gangster:



How to be Emo:



How to be Nerd:



How to be UFC Fighter:



Naravno da sam kasnije pregledala i gotovo sve ostale filmiće. Neki su bolji, neki slabiji, a moj osobni favorite je:

Subliminal messaging:



U svakom slučaju, bez obzira znate li za ovo sve pa vam sad samo dižem živac oduševljavanjem nad nečim što vam je dobro poznato ili, kao i ja do subote, niste nikad čuli za Nigahigu, dobrog smijeha nikad dosta;-)

- 14:47 - Path through the blinding light (6) - Paper vision - #

~srijeda, 20.08.2008.

Kad policija hvata pješake

Idem ja tako danas na posao, i izađem iz tramvaja u Držićevoj, stanicu prije Autobusnog kolodvora, gdje trebam presjedati na drugi tramvaj u Vukovarskoj. A kad ono, preko puta ceste, tri policajca. I zaustavljaju pješake koji prelaze cestu van zebre ili dok im je na semaforu upaljeno crveno. I, sudeći po komentaru dečka kojeg su zaustavili i koji je odmah nakon toga zvao nekog mobitelom, dijele opomene ako po njihovoj evidenciji nemaš dotad nijedan drugi prekršaj. Ako imaš, valjda dijele kazne.
Enihau...
To samo po sebi nije sporno. I pješaci imaju zakonom određene obveze u prometu, zna se kad mogu prelaziti cestu a kad ne, i također su podložni kažnjavanju ako te zakone prekrše. However, nisam se mogla ne sjetiti brojnih situacija u ovom gradu Zagrebu kad sam morala čekati na početku zebre dok cijela kolona automobila ne prođe, jer se nikom ne da stati i usporiti svoj, oh tako bitan užurbani dan da bi propustili pješaka (što bi, uzgred rečeno, na zebri itekako trebali), ili one brojne situacije kad auto proleti kroz žuto koje se taman pretvorilo u crveno (i, u par navrata, skoro pobere nekog od pješaka), ili kad nervozno trube dok pješak prelazi cestu (a zeleno mu je...) - valjda misle da će trubljenje ubrzati izmjenu svjetala na semaforu?... Hm...
Pa se zapitah, a gdje je policija u takvim trenucima?
Jer, u gradu Zagrebu jedan pješak mora izaći na zebru dok jure auti da bi ga auti uopće pustili da prijeđe. I pritom mora piljiti u vozače poput kakvog jelena na šumskoj cesti, u nadi da će ti vozači naći za shodno da uspore i ne pogaze ga.
Da se razumijemo - ja nisam vozač i živciraju me zagrebački nervozni vozači koji misle da se cijeli svijet vrti oko njih i njihove žurbe da nekamo dođu (ne kažem da su svi takvi. To je samo jedna kategorija koja me živcira). I iako se slažem s time da policija zaustavlja i pješake koji prekrše zakon, voljela bih vidjeti policajce koji će hvatati one koji tako bahato i svisoka ne znaju stati na zebri iako vide da pješaci čekaju prijelaz.
Uostalom, i policajci, kad pješače gradom, prelaze cestu na crveno. Vidjela ja.

- 20:24 - Path through the blinding light (13) - Paper vision - #

~nedjelja, 10.08.2008.

7. Festival fantastične književnosti - photo report

Bijah ovaj vikend u Motovunu i Pazinu, na sedmom Festivalu fantastične književnosti koji je ove godine, povodom stote obljetnice objavljivanja Nazorovog "Velog Jože" bio posvećen divovima. U skladu s time, i natječaj za priče o divovima je urodio istoimenom zbirkom, u kojoj se nalazi dvadeset priča (među kojima i moja jedna i trećina - trećina se, naime, odnosi na priču koju smo zajednički napisali David Kelečić, Antun Hernaut i ja - kompletan popis priča i autora koji se nalazi u zbirci možete vidjeti ovdje). Kao i na prethodna dva FFK-a na kojima sam dosad bila (prošlogodišnji posvećen starim bogovima i, godinu prije, posvećen vampirima), vrlo sam zadovoljna festivalom i dojmovi su mi općenito vrlo pozitivni. Smještaj i klopa su bili besplatni, pri čemu je klopa bila, auh, jako dobra:D, a smještaj nešto lošiji, ali za nula kuna itekako podnošljiv (bijasmo u bivšem staračkom domu, što je, kao i posjet Hekima prije dvije godine, urodilo kojekakvim hororičnim idejama, pa čak i ispadima).
Ali da ne duljim s kilometarskim izvješćima kakve sam prije običavala pisati;-), evo reporta u slikama - uz pokoju rječcu objašnjenja: ;-)


Sve je počelo u petak oko jedan popodne, Zoranovim pokušajima u pazinskom Spomen-domu da stvori novi koktel:

Photobucket

U Motovunu je otkrivena spomen-ploča Vladimiru Nazoru:

Photobucket

Photobucket

Zatim smo, unatoč olujnim oblacima koji su se počeli nadvijati nad Motovunom, obišli gradske zidine:

Photobucket

Petra, koja inače uvijek nas fotka, pa eto da fotkamo malo i nju na zidini: ;-)

Photobucket

Nadolazak oluje nakon večere - bila je toliko grda da nam je ne samo poremetila planove za predstavljanje zbirke na otvorenom, već je i dodala specijalne efekte filmu o "zmajevim brazdama", energetskim linijama koje prolaze kroz neke gradove u Istri, među kojima i Motovun, a koji smo gledali u kinu. Grmjelo je, sijevalo, vrata su se morala držati, a kad je udarila tuča, zaključili smo da smo ili a) naljutili divove, ili b) zmajeve brazde.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Potencijalni dosje X: na ovoj slici je fotić, osim olujnih oblaka, uhvatio i nešto u gornjem lijevom dijelu fotke. Neki bi rekli da je to NLO (pa, nije identificirano, leti, i objekt je, ne;-)), ja ću se suzdržati od komentara:

ufo...

ufozoom

Edi, Zoran i David... :

Photobucket

... a zatim i nas još nekoliko, u festivalskim majicama:

Photobucket

Dobili smo i par krasnih pjesama by klapa-kojoj-sam-zaboravila-naziv:

Photobucket

Autori priča iz zbirke "Priče o divovima" na kraju predstavljanja:

Photobucket

Nastavak večeri u jednom-od-lokalnih-birceva:

Photobucket

Konačna verzija Zoranovog novostvorenog koktela "Izvršitelj" (nisam sigurna smijem li odati recept... ;-)):

Photobucket

Potaknuti dijelom filma koji se bavio kamenim krugom (ne, potkovom!;-)) na Malom Svetom Anđelu, odlučili smo i službeno, na vrlo prikladan način, zamoliti Šišovića za izlet na dotičnu tajanstvenu lokaciju:

Photobucket

Photobucket

Njegov odgovor je, međutim, bio negativan i vrlo argumentiran (meni osobno je bilo sasvim dovoljno kad su se spomenule zmije):

Photobucket

Photobucket

Gladuši u nestrpljivom iščekivanju doručka:

Photobucket

Na okruglom stolu o divovima, na kojem je Milena održala izvrsno i vrlo zanimljivo predavanje o divovima u različitim mitologijama:

Photobucket

Photobucket

Nakon Milene, uslijedilo je predstavljanje knjige koju vidite na slici, a koju ovdje stavljam samo kako bih naglasila da mi iz predstavljanja knjige na kraju nije uopće bilo jasno o čemu se u knjizi točno radi, kao i da feminizam nije uvijek odgovor na sve, a posebno da Jung i njegova teorija NISU suština psihologije koja je, ipak, znanost (ukratko, ovo je bilo jedino što me na cijelom FFK-u uspjelo naživcirati):

Photobucket

Darivanje knjiga za motovunsku knjižnicu:

Photobucket

Nisu kokteli nego shakeovi - uz značajnu napomenu da su ih pili dečki, a ne cure;-):

Photobucket

Spust iz Motovuna do mjesta gdje nas je čekao bus za Pazin, i to bus za mene znakovitog naziva:

Photobucket

Photobucket

Spomenik Vladimiru Nazoru u pazinskom Parku istarskih velikana (komentirali smo upečatljivu sličnost s Gandalfom):

Photobucket

Zdravica Nazoru:

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Apsolutno savršena večera u restoranu "Pod lipom"; neke od stvari koje vidite na slikama nisam nikad ni vidjela, a kamoli jela:

Photobucket

Photobucket

Unaprijed se raspravljalo i o dinosauru čije su kosti pronađene u Istri, pošto su tema idućeg FFK natječaja upravo dinosauri:

Photobucket

Predstavljanje novijih izdanja hrvatske (i bosanske;-)) fantastike u pazinskom Kaštelu:

Photobucket

Photobucket

Koncert genijalnog francuskog benda koji je okarakteriziran kao "ska jazz", makar ja ne mogu naći riječi kojima bih opisala njihovu glazbu - osim da mi se jaaaaaako svidjela i da se na to da dobro skakati;-):

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Kasnonoćni nastavak tuluma u našem staračkom domu:

Photobucket

Predavanje o Japodima (vjerovali vi ili ne):

Photobucket

Razgovor s imaginarnim prijateljem telefonom koji ne radi:

Photobucket



I za kraj, par fotki za odmoriti oči - Motovun je zaista prekrasan, kao i pogled koji puca sa zidina:

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Toliko od mene. Za koji dan će se izvještaj (vjerujem, strukturiraniji i ozbiljniji od ovog mog;-)) naći i na Bookaleti, pa za detalje škicnite i tamo:-)

- 20:59 - Path through the blinding light (14) - Paper vision - #

~subota, 02.08.2008.

NiniKon (ili kako je Dama promijenila Jezero)

Naime, Niniane se jučer preselila:-)

Moje i suprugovo nezadovoljstvo nekim aspektima stana u kojem smo živjeli zadnjih godinu dana (garsonijera... previše stvari u premalom prostoru... vlaga... suteren... nedovoljno svjetlosti... porast stanarine...) kulminiralo je pronalaskom stana koji je gotovo dvostruko veći, na šestom katu (s liftom, ofkors;-)), a za istu stanarinu (i, doduše, nešto veće režije). Pa je Niniane, uz veliku pomoć svog brata Khalleba, proteklih nekoliko dana, uz posao, pakirala stvari. To se pokazalo dosta teškim zadatkom jer stvari zaista imamo jako puno, i da nije bilo buraza da mi pomogne, trebalo bi mi znatno više vremena (i živaca...).

Jučer je bio Dan D, a zahvaljujući svima koji su mi pomogli (kako prijateljima, tako i bratu i ocu) i kojima ovim putem upućujem jedno veliko HVALA, ne samo da je selidba protekla u najboljem redu, već je na kraju bilo i - zabavno. A ja sam uspjela sačuvati svoje živce.

Uz tri auta kojima smo prevozili stvari, moji dragi helperi su sve stvari i iznijeli iz jednog stana i unijeli u drugi stan, osigurali klopu za sve (hvala i baki na sarmi;-)), čuvali istovremeno oba stana, smirivali mene, kuhali kavu, i naposljetku, omogućili odličnu atmosferu u kojoj skoro da je bio gušt seliti se;-) Do te mjere da su isprobavali krevet (u jednom trenu nas je na krevetu bilo čak pet, uz puno cerekanja i fotkanja - bez kinky insinuacija, molit ću lijepo, mi smo svi ozbiljni ljudi, a dobar dio jučer prisutnih je i u braku;-))

Cijeli dan seljenja je od samog početka, kad su se ljudi okupili, uspoređen sa konvencijama i prikladno prozvan "NiniKonom", odnosno "Ninianinim konom" ;-) A zajedničko hranjenje grahom i sarmom je bilo pun pogodak;-)

Zapravo sam ja naučena većinu toga u svom životu obavljati sama, uz eventualno i po potrebi pomoć brata i roditelja. Ovakav dobrovoljni odaziv frendova me stvarno ugodno iznenadio - ne zbog njih samih, velim, već zbog mojih vlastitih "ja-sama-emancipirana-i-samostalna" navika. Recimo da nisam navikla dobivati toliko od ljudi i onda imam potrebu puno zahvaljivati, iz čiste nevjerice da neke stvari, poput preseljenja, zaista mogu proći lako, brzo i jednostavno, i još k tome biti zabavne. Lijepo je moći se osloniti na ljude. Zaista lijepo.

Photo report:

Ponekad čak i diplomirani psiholozi moraju kopati po... svačemu (oliti - u potrazi za kutijama):
Photobucket

Vrijedni buraz:
Photobucket

Kaos nazvan pakiranje:
Photobucket

Tajmaut (dok još nije svo posuđe spakirano):
Photobucket

Kištre za voće - idealne za pakiranje posuđa:
Photobucket

Spakirane stvari na jednom kraju stana:
Photobucket

Spakirane stvari na drugom kraju stana:
Photobucket

Kava - izvor energije za šljakere (lažem. Muški nose stvari u aute. Žene piju kavu i čavrljaju;-)):
Photobucket

Napuštanje sad već praznog stana:
Photobucket

Nagurane stvari u dnevni broavak novog stana:
Photobucket

Dio šljakera u iščekivanju okrepe:
Photobucket

Okrepa - grah i sarma (courtesy of my grandma and Baby Eve):
Photobucket

NE, ovo NIJE ono što se čini - ljudi se samo žele odmoriti:
Photobucket

Ne čujem, ne vidim, ne njušim (oliti - gužva na krevetu):
Photobucket

Ptica sasvim zadovoljna novom okolinom:
Photobucket


Jučer i danas sam raspakiravala stvari s mamom koja je došla pomoći, napravile smo većinu posla (ostale su još neke sitnice koje treba potrpati po stanu), tako da sutra mogu mirne duše na Krk, a nakon toga na Festival fantastične književnosti u Motovun i Pazin, o čemu sve možete saznati kod Bookalete. Pozdrav svima i čitamo se nakon godišnjeg!:-)))))))

- 00:27 - Path through the blinding light (6) - Paper vision - #

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design