Lady of the Lake Scrolls

Da, vratila sam se! Moja potraga unutar mene same (otud usporedba s jezerom...) nije ni izdaleka pri kraju, ali definitivno više nisam u onakvoj krizi i moj rad na sebi je sad pod nešto manjim presingom...
Hvala svima vama koji niste odustali od moje blogerske ličnosti unatoč mojoj odsutnosti...

Po mom dobrom starom običaju, evo sad pregleda najvažnijih vijesti iz Života tijekom ovog dugačkog pauziranja... (obećavam da ću pokušati biti bar malo sažetija nego inače, ne želim umoriti nikoga tko bude imao živaca ovo čitati)

1. SMANJILA SAM BROJ ISPITA NA DVA.

Nije baš neka vijest, ha?... Enivej, ostala su mi još dva ispita i diplomski koji se čak za mrvicu počeo micati s mjesta - zasad jedva primjetno, ali bit će bolje...

2. POČELA SAM RADITI U STRUCI

Dobila sam, naime, jedan sasvim solidan posao u jednoj osnovnoj školi u neposrednoj okolici Karlovca. Radim kao stručni suradnik i, iako se ne smijem potpisivati kao psiholog dok ne diplomiram, svejedno sam si sva važna Svaki dan putujem (vidiš, vidiš, speakin` of which, moram kupit mjesečnu...), uredno sam prijavljena, što je sve skupa bilo vrlo naglo i popriličan šok za mene jer sam pretpostavljala da će se moje lansiranje u visoke orbite zaposlene populacije desiti tek nakon što diplomiram, a ne ovoliko prije...
Enivej, poslom sam zadovoljna i čisto mi je ok tamo, no naravno, ne namjeravam stati na tome... Ugovor imam do kraja školske godine, a onda, traži dalje (osim ako u međuvremenu ne diplomiram, u kojem slučaju bih automatski dobila ugovor na neodređeno)

3. S EKIPOM SAM SNIMILA VAMPIRSKI SPOT

Naime, mom kolegi Zoranu Krušvaru (za podsjetnik slobodno bacite oko na relativno nedavni post o Festivalu fantastične književnosti) vrlo ubrzo izlazi knjiga "Izvršitelji nauma Gospodnjeg" (REKLAMA!!! - toplo preporučam) u kojoj se radi o svećenićkom redu istoimenog naziva koji svijetom i kroz stoljeća naganjaju vampire. Zoran je za promociju knjige poželio spotove, filmiće i ine uratkiće na tu temu, i moja malenkost je bila počašćena njegovim prijedlogom da se i ja, među ostalima, pozabavim time.
A ja sam okupila svoju vjernu ekipu s faksa i svog najdražeg Joea, sastančili smo i brainstormali ideje, nabavili svu potrebnu opremu (da, mačeve, oklope, sjekiru i slično, čak smo napravili vampirske zube) i - snimili spot. Zapravo, snimili smo dovoljno materijala da bi se mogla složiti čak dva spota.
Zezancija je bila sjajna... Da vam ne pišem kako su nas ljudi gledali dok smo hodali centrom Zagreba zakrabuljeni kao da idemo na neki LARP...
Tako da ću ja, čim prođe promocija knjige, staviti linkove na ta dva spota ovdje, do tada ih ne smijem stavljati nigdje na net... A par fotki sa snimanja ću ubaciti čim dođem do njih.
U svakom slučaju, koga zanima, više o "Izvršiteljima nauma Gospodnjeg" može čuti 07.03. u Močvari od 20h, kad su Književne večeri u močvari na kojima će gostovati podosta pisaca, među njima i Zoran. A službena promocija će biti na Istrakonu, pa...

A sad, najveća vijest....

3. JOE I JA SMO SE ZARUČILI.

I to ne samo zaručili, već kako... Ima tome već nešto vremena... Bili smo u Movie Pubu na partyju jedne firme, pjevao je Gibonni. Nama je bilo super, bili smo podosta emotivni oboje, kao i obično na Gibonnijeve pjesme. Kad je koncert završio i Gibonni se s bendom već počeo spremati s pozornice, moj dragi se zaletio do njega s namjerom da ga, kao, žica još jednu pjesmu. I Gibonni se, na moje i opće čuđenje, stvarno vratio na pozornicu, pozvao bend natrag, pozvao kamermana, i najavio "nešto posebno". Počeo je pjevati "Lipa moja", pozvao Joea na pozornicu, zatim mene, a onda je moj dragi na pozornici, pred punim Movie Pubom, kleknuo i na mikrofon koji mu je Gibonni držao pitao hoću li se udati za njega... Ja sam doslovce ostala bez teksta i nisam mogla ništa reći (unatoč povicima iz publike "Reci da", "Pristani" i sl.), već sam samo kimala glavom i tijekom cijele pjesme ga grlila kao manijak, plakala, tresla se kao šiba na vjetru... Bilo je predivno. Osjećala sam se kao kraljica, kao da je cijeli svijet preda mnom i kao da mogu sve što poželim. Gibonni nam je čestitao, s puno lijepih riječi nam zaželio sve najbolje, otpjevao nam pjesmu, mi smo se grlili i ljubili, rulja nam je pljeskala, fotići su blicali, kamere snimale... Fenomenalno!
Ni ne znam broja ljudima koji su nam kasnije dolazili i čestitali nam... Predivno je kad ti prilaze potpuni stranci i čestitaju ti, raduju se zbog tebe... Ne znam, još uvijek sam pod dojmom, a prošlo je već dosta vremena...
Enivej, rekla sam roditeljima, bili su malo u šoku (makar ne znam zbog čega, ta zajedno smo već 4 godine...), ali sve ok, prijateljima, svima dragima i manje dragima, a sad to želim podijeliti i sa blogosferom

Evo i slike tog velikog događaja:



Naravno, do samog velikog događaja zvanog vjenčanje treba proći još podosta vremena, jer moram diplomirati i moramo prvo živjeti zajedno, ali bitno je da je to sad formalno...

Za sada toliko (nekima i previše, znam...), gibam sada dalje, konačno imam ADSL pa ću biti prisutnija (NAPOKON!) i na blogu i na forumu i na mailu i svugdje... (Sad pazite kad sljedeće moje javljanje bude sa psihijatrije, sa odvikavanja od ovisnosti o internetu... )

Vaša Niniane...