Lady of the Lake Scrolls

Vjerovali vi ili ne (a da me poznajete i osobno, a ne samo putem bloga, bilo bi vam itekako teško za povjerovati), danas sam bila na svom prvom satu aerobika i inog vježbanja u životu! Da, istina je. Niniane se pokrenula. Niniane se već danima vozika svaki dan na biciklu. Niniane je skakutala na aerobiku za koji se svojedobno (čit. u srednjoj školi, dok se bavila folklorom i bila u super formi) zaklela da mu nikad neće ni primirisati (potvrda onog "Nikad ne reci nikad"). Niniane se to, da bi stvar bila još bolja, jako svidjelo iako je većinu vremena puhala kao nilski konj na ovoj slici (inače slikan u zagrebačkom ZOO-u tijekom foto sessiona za koji je bio vrlo zainteresiran, skoro izašavši sasvim - a Niniane je, usput budi rečeno, jedina koja mu se usudila prići dovoljno blizu da bi ga slikala - jer fotić je obični i nema zoom). Niniane se preznojila kao dotični (znoje li se nilski konji uopće? Zašto Niniane sebe neprekidno uspoređuje s nilskim konjem?...), ali je to prvi put u životu smatrala korisnim...
Atmosfera na, ahm, vježbanju (sat se sastojao od zanimljive mješavine pilatesa, aerobika i vježbi snage) je bila genijalna, nije mi bio nimalo bed zbog nedostatka kondicije i nedovoljno artikuliranih kretnji - ipak su to bile moje cure iz srednje koje su u istom sr... kao i ja, a vodila nam je frendica pred kojom nam zaista nije imao zašto biti bed. Sad se pitate - zašto bi Niniane uopće bio bed?... Pa, zato što Niniane nekad pati od paranoidne brije da joj se svi smiju kad pleše, vježba, radi bilo što - sad, doduše i hvala Bogu, znatno rjeđe nego prije (samopouzdanje i samopoštvanje ipak rastu...), no eto, ipak se ponekad dogodi, posebno kad sam prvi put među nepoznatim ljudima. Zbog činjenice da su mi na ovom vježbanju bili samo poznati ljudi, nije bilo takvih poteškoća u mojoj vječno zbunjenoj i kompleksnoj glavici...
Nakon vježbanja smo otišle na kavu i zaključile da bismo u subotu opet mogle zajedno van... Ali, kategorički smo sve jednoglasno ustvrdile, bez "Ludnice" kao konačnog odredišta. Pa makar u 2 išle doma. Nema smisla da se opijamo samo kako bismo mogle probaviti tu ludaru i cajke tamo... zaista nema smisla... Mislim, ima smisla opiti se vani, čak mi na neki uvrnut način, kad isključim malo moj super-ego, ima smisla i ići van samo sa svrhom da se opiješ (makar moram priznati da mi je to bilo više privlačno i zabavno kad sam bila u srednjoj - kako opijanje, tako i izlaženje samo sa svrhom opijanja), ali nikako, ponavljam, nikako nema smisla ići van sa svrhom da se opiješ kako bi mogao podnijeti dva sata u "Ludnici" na cajkama...
Meanwhile, bila sam i na kavi sa ostalim curama iz "Organizacijskog odbora za godišnjicu mature", ili drugim riječima, po jednom curom iz svakog razreda. Točnije, skoro svakog razreda - jedan razred odbija stupiti s nama u kontakt. Barem se tako čini. Dakle, dogovorile smo još par detalja oko naše 5. godišnjice oko koje je, eto, bilo podosta komplikacija, sad trebamo pristupiti cijeđenju velikih 250kn od svakog čovjeka iz naših ex-razreda... Kad skupim novce od ljudi iz svog razreda, idem u Pariz, ha ha ha, to je moj master plan, kupit ću si neku skupu torbicu i idem u Pariz, ha ha ha... (smijeh glavnog negativca u hororima)
Zezam se. Niniane je poštena i dobra djevojka. Ne bi ona bila u stanju nikoga prevariti. Da ne spominjemo da ne želi da cijeli grad otvori sezonu lova na nju...
Ne znam što mi je danas, sva sam nekakva čudnovata, pišem gluposti... Valjda mi fali Joe, sutra ima slobodan dan, valjda još uvijek ne mogu izbaciti iz glave prekrasnu večer koju smo porveli, ah, savršeno, kad je prošli put imao slobodan dan... Jedva čekam da dođe, fali mi...