Lady of the Lake Scrolls

Već tri dana pokušavam, u onim povremenim trenucima kad na poslu imam malo vremena, napisati post, no nikako se ne uspijevam logirati, ovo je prvi put da je uspjelo, nadam se da će htjeti prihvatiti post...
Enivej, pošto je moje spominjanje bratove situacije u školi njega strašno "uvrijedilo" (istina boli, jel`da?...), pa se umiješala i majka naša koja je od mene tražila da ne pišem o tome na blogu (iako ja zaista ne vidim smisla ni svrhe u cenzuriranju mog bloga od strane vlastite obitelji...), neću više pisati o tome iako i dalje stojim iza onih par rečenica koje sam napisala o toj temi.
Dalje, sizuacija u domu postaje sve više i više napeta... Prekjučer smo "slavili" Zmijin rođendan (pišem pod navodnicima jer joj je roćkas bio dan kasnije i jer smo bile nas tri, Kapljičina frendica s faksa Čupava i još dvije Zmijine frendice, i pili smo, i to je bilo to) i... pa, recimo da sam se osjećala dosta, hm, out of everything. Naime, i par dana prije, kad je Zmija pokušala odlučiti što će za rođendan, Kapljica ju je nasamo pokušala nagovoriti da idu van u subotu - naravno, vrlo dobro svjesna da ja svaki vikend idem doma. Pa se nešto u tom stilu desilo i tu večer, kad su Zmija i te njene dvije frendice nagovarale Kapljicu i Čupavu da idu kad popiju dalje van, a ja sam sjedila s njima i NITKO od njih se nije sjetio da barem pita hoću li ja možda ići s njima. Misim, znam da to sad zvuči blesavo, ali bilo je tu milijun sitnica koje sam jako dobro uočavala i zbog kojih sam se osjećala, ukratko, isključeno. Da bude jasno, nisam ja jedna od onih oko kojih se cijeli svijet mora vrtjeti (osim na moj rođendan, ali toga se svi još dpbro sjećate, zar ne?...), ali mi se sve više čini da Kapljica je. puno je tu stvari... Od činjenice da se u sobi, kad smo sve tri tamo, sluša samo glazba koja njoj paše, i to na MOM kaziću koji je, btw, uspjela sj... pa mu sad pola stvari više ne radi. Čak je i na tom Zmijinom rođendanu inzistirala da se isključi ono što smo slušali i što slavljenica voli, jer njoj smeta!... A tu je i milijun drugih stvari - kad ustaje prije nas, užasno je glasna, glasno priča, lupa vratima, stvara buku bez razmišljanja hoće li to nas možda probuditi... Svaki ponedjeljak kad dođem u dom nakon vikenda provedenog doma, zateknem na svom stolu gomilu prljavog suđa, a stol bude sav zaliven i ulijepljen i pun mrvica... Zatim navika da bez pitanja posprema moj kreativni nered na mom stolu i tako mi često baci neke papire na kojima je bilo nešto meni važno, a ona je to smatrala smećem... Zatim navika da skuha kavu, popije par gutljaja i ostavi ju da tako stoji cijeli dan, a kad i makne to u prljavo suđe koje držimo u velikom plastičnom lavoru, prije toga ne izlije preostalu kavu u wc... pa navika da NE pere suđe, već umjesto toga očekuje da ću ga prati ja koja ga praktički uopće ne koristim jer me nema doma po cijele dane... pa navika da moje CD-e ostavlja van kutija, samo razbacane po stolu... pa navika da se penje na moju stolicu obuvena i ostavlja mi gomilu mrvica i inog smeća na njemu...
Mhm, zvučim poprilično isfrustrirano, ha?... Skuplja mi se sve to već dugo... Čak sam bila spremna prihvatiti velike razlike u nekim esencijalnim pogledima na svijet i život koje me znaju nekad dovesti do ruba živaca, probavljala sam čak i njenu sklonost pretjeranoj generalizaciji (npr. ima par Slavonki na faksu koje joj se ne sviđaju, i onda zaključi "Sve su Slavonke najobičnije kurve" - pri čemu ovo "sve" misli DOSLOVNO!) i pretjeranom lokalpatriotizmu (svaka druga joj je, ali ama baš svaka druga, "Dubrovnik ovo, Dubrovnik ono", "Mi Dalmatinci", "Svi ste vi kontinentalci gamad" i ine stvari) - mislim, sve ok, voli svoj kraj, ali se prestani držati IZNAD svih drugih! Nekad to zvuči kao da kaže "Mi Dalmatinci i vi Hrvati" - mislim, hellllooouuu?!!!!
Mislim da je kap koja je prelila čašu bilo kupovanje poklona Zmiji... Kao, kupit ćemo joj poklon skupa nas dvije i Čupava. Sve fajn. Kapljica je inzistirala da joj kupimo neku sportsku majicu, meni je to bilo bezveze i htjela sam da joj kupimo nešto s nekim internim značenjem (recimo, stolno ogledalo, jer je njeno u raspadu već dugo, lijepili smo ga selotejpom i sve ga koristimo, i uz to još nešto, npr. neki lijepi svijećnjak jer voli takve stvari). Naposljetku smo se složile da ćemo joj kupiti majicu i ogledalo. Dogovor je bio da će Kapljica kupiti majicu, a ja ogledalo, pa ćemo joj to skupa dati i podijeliti troškove. A onda ona meni šalje poruku da je kupila majicu i dala ju Zmiji jer je Zmija ranije išla doma. Moj odgovor je bio "Baš super." Ne znam, možda je samo meni to ružno... No na kraju je ispalo da je cura od mene dobila nešto što joj nisam htjela dati i što čak nisam ni vidjela... To mije diglo tlak - a još mi je više diglo tlak kad sam došla u dom i skužila da se ONA duri na mene (valjda jer sam tako odgovorila na lijepu vijest...)!!! Mislim, zaista! I sad ona meni neće reći ni bok - a ja sam, po svim pravilima, ta koja bi se trebala i imala pravo osjećati uvrijeđenom i povrijeđenom!
I sad vi recite...
Ispričavam se što ovoliko davim s tim i što opet pišem kilometarski post o naizgled glupim i banalnim stvarima koje mi smetaju - možd ai jesu glupe i banalne, ali NAKUPILE SU SE!!!