Lady of the Lake Scrolls

Prvo, hvala vam svima na podršci i čestitkama, jako ste me obradovali!
Jučerašnji dan je, unatoč svim mojim strahovima i paranojama i bediranjima, ipak prošao dobro... Joe je imao strpljenja za moj histerični ispad kad sam mu počela plakati usred birca i ponavljati "Zašto meni ništa ne može biti normalno za rođendan" i slično, a pošto je meni trebalo upravo da se nekome izjadam i malo cvilim i budem poslovično neurotična, nakon toga sam se uspjela unormaliti. Cimerice su me pak oduševile poklonom i pjesmom (točnije, Zmija je pjevala tonom malog djeteta "Happy birthday", što je bilo apsolutno neodoljivo), a cuga navečer u "Fantasyju" s Vilom, Cximom, Zvijezdom i Kokom, te naravno Joeom, je ispala pun pogodak... I cure su me obradovale točno mi pogodivši ukus za darove (što znači da me poznaju!), bilo je zabvano, i sve u svemu, super. Pošto su mi se naposljetku javili i neki od onih ljudi koji do mog prošlog posta nisu (uključujući i tatu, baku i brata), a neki danas, ispričavajući se zbog kašnjenja, sasvim sam ok...

Još uvijek pokušavam shvatiti zašto sam se toliko ukomirala jučer... Inače nisam jedan od onih koji plaču za svaku svoju novu napunjenu godinu...

Moram spomenuti nešto što me jučer totalno diglo... Joe i ja smo svratili u SC, i tamo je čistačica, vidjevši da držim ružu koju sam dobila od njega, rekla "Jao, kako lijepa ruža... je li to nekome danas rođendan?". Odgovorila sam da je meni, a ona će na to: "I mislila sam da je tako nešto... Pa, sretan rođendan, sve najbolje!". Ostala sam malo paf jer nisam navikla da mi totalni stranci čestitaju rođendan, ali mi je to billo jako simpatično i instant me oraspoložilo...