|
U neko neodređeno doba, živjele su dvije Ivane. Bile su cimerice i dijelile prilično neurednu sobu u prilično derutnom domu. Ivana-Naiva je studirala biologiju i kemiju i brižno je čuvala svoju dušu i tijelo od svih poroka, dok je Ivana-Vinaa bila nadobludna i preambiciozna studentica psihologije.
Život im je bio jednostavan i monoton (pardon – život Ivane-Naive je bio jednostavan i monoton; kod Ivane-Vinaa se uvijek nešto događalo i život joj je bio poput sapunice), sve do jednog tmurnog proljetnog kišovitog ružnog dana, kada su spletom slučajnih okolnosti doznale kakva će im biti budućnost. Ivani-Naivi su zvijezde predviđale život kućanice udane za siromašnog, ali poštenog čovjeka, s puno seksa (nad čime se ona, dakako, duboko zgražala pobožno se križajući), a Ivani-Vinaa puno brakova, bogatstvo, moć i utjecaj, te nadasve blistavu i svestranu karijeru. Ta spoznaja je stvorila velik jaz među njima i bio je to početak kraja. Ubrzo je svaka krenula svojim putem i izgubile su svaki kontakt.
Petnaest godina poslije, Ivana-Vinaa je živjela u ogromnoj vili koja je imala apsolutno sve što je Ivani-Vinaa bilo potrebno u životu – veliki bazen pred kućom, zatvoreni bazen u ogromnoj sali u kući, kupaonicu s jacuzzijem, kupaonicu s velikom kadom, kupaonicu s tuš-kabinom (dakle, tri kupaonice), ogromnu knjižnicu, još veći vinski podrum, savršenu spavaću sobu s veeeelikim krevetom za njene egzibicije, salu za biljar, dvije kuhinje i još svakojaka čudesa. I, naravno, hrpu posluge. Kuća je bila okružena ogromnim parkom.
Sasvim očigledno, Ivana-Vinaa je patila od novcem uzrokovane megalomanije. A i častohleplja i slavoljublja; bavila se politikom, diplomacijom, bila je prisutna u svim sferama društva, od kojeg je dobivala nebrojene pohvale, divljenje i hrpetine novca koji je nemilice trošila na krznene bunde, luksuzna krstarenja i putovanja svijetom, ali nikada nije ništa davala u dobrotvorne svrhe jer je to bilo ispod njenog nivoa.
Bila je egoistična, narcisoidna i pokvarena gadura koja je preko drugih nemilosrdno gazila da dođe do uspjeha, a ipak su ju svi obožavali, divili joj se i tražili svaku mrvicu njene pažnje, te s maksimalnim oduševljenjem čitali svaku njenu novu knjigu (naime, bavila se i književno-umjetničkim stvaralaštvom).
Ivana-Vinaa je imala sve – moć, utjecaj, slavu, sklonost sadomazohizmu, ovisnost o nikotinu, alkoholu i Valiumu, a i velik broj bivših prezimena. Naime, iz svog prvog braka (iz studentskih dana) sa nadasve duhovitim freakom iz Bosne, koji je raskinula čim je shvatila da je novac sve u životu, je imala kćer koja je već u svojoj 14. godini bila toliko nalik na svoju obožavanu majku da su ju svi poštivali, cijenili i slavili. Ivana-Vinaa se u sljedećih 6 brakova nije nikako mogla odlučiti na još jedno dijete jer joj se previše sviđala njena vitka figura i nije ju željela nagrditi velikim trbuhom, pa su se ona i njen momentalni životni partner, prebogati biznismen i političar, dogovorili za uvije siguran seks.
I tako je živjela Ivana-Vinaa; sretno, bogato, slavno i stresno. A njena nekadašnja cimerica? Proročanstvo se i njoj ostvarilo…
Ivana-Naiva je sa svojim jedinim, prvim i posljednjim suprugom živjela u kućici od pečenog blata, 5x5 metara površine, sa desetoro djece od kojih je najstarija bila lijepa i dobra kćer koja je svu svoju ljepotu naslijedila od majke.
No Ivana-Naiva se bila prisiljena zapustiti; kuhala je korijenje, biljke i pokojeg hrčka ili vrapca (ovisi što bi uspjela uhvatiti) svojoj miloj dječici, koja su sva bila primorana spavati na podu, odnosno utabanoj zemlji, jer je u cijeloj kućici bio samo jedan ležaj od natrule slame.
Bili su neopisivo siromašni i odijevali su se u krpice koje bi negdje pokupili, tako da je Ivana-Naiva i ljeti i zimi na sebi imala samo krpu vezanu oko bokova i krpu vezanu oko, no, jelte, poprsja. To je strahovito uspaljivalo njenog muža. Kad god bi se Ivana-Naiva iz bilo kojeg razloga sagnula, on bi se iznenada našao iza nje i prasnuo ju. Ona se, unatoč svojoj konzervativnoj prirodi, nije bunila jer je svog muža iskreno, odano i vjerno (poput psa kojeg nikad nisu imali) voljela.
Kad bi ljeti padala kiša, izašli bi van i to bi im bilo kao tuš, a u suprotnom bi odlazili do obližnjeg potočića. Zimi su se pak trljali snijegom. Zimi bi Ivana-Naiva morala sagnuta razbijati led na potočiću da opere ono malo krpica koje su imali, a tada bi se redovito odnekud stvorio njen muž i prasnuo ju.
No unatoč svoj neimaštini, oskudici i neuhranjenosti, živjeli su sretno jer su bili pošteni i skromni i svi su se voljeli.
Zacijelo se pitate što se dogodilo s Ivanom-Vinaa i Ivanom-Naivom. Jesu li se ikada više srele? Je li se kolo sreće okrenulo? Je li tvrdo srce Ivane-Vinaa omekšalo? Je li Ivana-Naiva ikada obukla hlače da spriječi muža da ju prasne odostraga kad god se sagne? Ah, koliko pitanja, koliko tužnih ljudskih sudbina…
Ne, Ivana-Vinaa i Ivana-Naiva se više nikada nisu srele.
Ivana-Vinaa je nakon histerično-živčanog sloma završila u privatnoj psihijatrijskoj ustanovi na liječenju i odvikavanju od narkotika i alkohola i tamo je konačno pronašla mir u obliku čovjeka koji je za sebe vjerovao da je reinkarnirani Adolf Hitler.
No nikada više nije vidjela svoj novac. Naime, njen muž i voljena kćer su ju sudski proglasili emocionalno i psihički nestabilnom i podijelili svu njenu imovinu. Tako je Ivana-Vinaa platila za sve svoje grijehe.
Ivanu-Naivu je Bog pak nagradio za njenu beskonačnu dobrotu i skromnost (iako se još premišlja kako da ju kazni zbog prekomjernog uživanja u seksualnim užicima). Dok je kopala zemlju da popravi polurazrušeni zid kućice nakon snažnog pljuska, pronašla je ogromnu škrinju s blagom koju su neki davni gusari ili razbojnici zakopali tamo. Odjednom je bila bogata!
No ostala je skromna. Preselili su u običnu, jednostavnu zidanu kuću i ostavili si novca za normalan život, a Ivana-Naiva je sve ostalo dala u dobrotvorne svrhe i tako spasila tisuće života u Africi.
Smilja, kćer Ivane-Vinaa (koja je, inače, u potpunosti krenula stopama svoje duboko obožavane majke) i Zbilja, kćer Ivane-Naive (dobra u duši kao i njezina mati), su postale najbolje prijateljice i dijelile sve, a ponajviše dečke.
U trenutku dok ovo pišemo, saznajemo da je Zbilja odlučila otići na silikonsko povećanje grudi, na Smiljin nagovor. Također, čujemo da su njih dvije na podosta lošem glasu u gradu. Pitanje je – hoće li Smilja uistinu uspjeti pokvariti Zbiljinu inače dobru prirodu? Čini se da hoće…
- 16:53 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Nažalost, medena...sve je to moguće ono što predviđaš u svojoj priči. U biti, ništa nije sigurno..sve je relativno....Ali, ipak je bitno da u životu idemo onim svojim putem poštenja, dobrote..itd. Več i tada ćemo puno napraviti, zar ne? Drago mi je da si bolje, medena? Valjda jesi?! Što se tiče mog posta, onog zadnjeg, ja imam isto tako mišljenje i te iste dileme, kao i ti. Baš potpuno isto. I nikako se nemoj smatrati "kukavicom", to nikako. To je čisto normalna reakcija na sve dileme koje se pojavljuju s tom odlukom..koja zaista nije ni malo bezbolna..a kamoli jasna i sigurna. Pusica medena, topli pozdrav srećo. Cmokkkkk. (teuta 22.02.2006. 11:14)
Mogu ti samo reći iskreno, medena...da si u tome uspjela...jako lijepo si to opisala...i približila na krasni način, nama blogerima. No, to uostalom, i nije neka novost...ti si sposobna za skoro sve,medena. A zaista...nikako se ne brini...zbog takvog svog razmišljanja o toj teškoj temi na mom blogu...vjeruj mi da skoro svi tako razmišljaju...a ja u prvom redu. Nije kukavičljuk to priznati...već kukavičljuk je.....reći da to tako nije. Zato, najveća ti pusica medena. Topli pozdravček srećo. Cmokkkk. (teuta 22.02.2006. 14:00)
Samo da te pšozdravim a ovaj podulji tekst čitam na veće jer sad još radim pa ne stignem!ljep ti dan želim. (Hera 22.02.2006. 15:00)
Hehehe malo su me zbunile te dvije Ivene.Na kraju nisam shvatio koja je koja.Zdrpi i briši?Nisam ga gledo.Ne znam ni koja je to vrasta filma.Komedija? (Cliff Burton 22.02.2006. 15:10)
copy-paste! hehe... spremila sam to pa ću čittat kad siđem s neta jer mi se čini super... i hvala na dobrim željama.. kissich i čitamo se! (saraby 22.02.2006. 15:16)
Hmpf.... Ludilo. Pomalo confuzno, ali znam da ti je to stil... Zar se baš u svemu što ti pišeš mora ocrtavati neki dublji smisao, neka čudna filozofija invertirana uma? Zaista ne znam. Doduše, gušt je čitati ono što pišeš, ali daj za pokus probaj napisati nešto toliko jednostavno, banalno... Možda bude šokantno >:)) (Ineluky 22.02.2006. 15:58)
Ineluky, ako želiš nešto banalno i bez ikakvog dubljeg značenja (a konfuzno bojim se da mora biti barem malo, jer to je moj stil - osim u "Apokalipsi mladog mjeseca" koju, ako se ne varam, još uvijek nisi pročitao>:-(), baci oko na link Pričice o Ivzy i Emzy. Izdrži čitati do kraja iako je ful dugačko, i obećavam ti da ćeš naći uvrnut humor, ali bez dubljeg značenja... :-) (niniane 22.02.2006. 16:55)
Fala.... Nego, znam ja da mora biti konfuzno, ali... Pogledaj moj blog. Totalno jednostavno (i pomalo dull), ali u svakom slučaju, razumljivo svim Hrvatima. To je moj cilj... Mapustibaljezgambezveze... (Ineluky 22.02.2006. 19:08)
odlična priča! nažalost, novac i moć u velikoj većini slučajeva kvare ljude. izvrsno si se osvrnula na to... ;o) i ja bih isto radije bila siromašna i sretna nego imala mnogo novaca i isprazan, jadan, dosadan život. hodala sam nedavno s relativno bogatim dečkom koji je vozio skupi tatin autić, ali i tvrdio da ga novac ne kvari, no nakon nekoliko mjeseci je pokazao svoje pravo lice. mislio je da u životu može kupiti sve što poželi i da će me kupiti poklonima, a u nekim najvažnijim stvarima je zakazao. (ako te nekim slučajem zanima, sve piše u arhivi mog bloga...) velika pusa! ;o) (aibreann 22.02.2006. 21:14)
e predobra je prica!!! jel ti pises kakvu knjigu il nes? ak ne, pisi!!! ziher bi bila presavrsena! (mimmi 22.02.2006. 21:59)
Well, well, tko bi rekao da će dvije Ivane izazvati tolike reakcije... :-))) Da odgovorim ovako, pa ću onda odgovarati pojedinačno svakome... Volim se na sarkastičan način osvrnuti na neke ozbiljne stvari, iako ne pišem samo takve priče, već doslovce svakakve. Roman, hm... Moj roman je u komentaru Inelukyju navedena "Apokalipsa mladog mjeseca", no to ipak nije djelo koje bih dala u javnost... U planu imam još neke roman(čić)e, jedan realan, jedan fantasy, masu priča koje su mi već gotove u glavi - ali sve to treba baciti na papir, a za to trenutno nemam vremena. No budem:-) Hvala svima, zlatni ste:-))) (niniane 23.02.2006. 09:48)
Hvala na komentarima! Sviđa mi se kako pišeš. Od sad čitam :))) (ive 23.02.2006. 12:18)
:))) Odlicna prica! :))) Bas me razveselila! :) (ignis 23.02.2006. 12:19)
|
