Lady of the Lake Scrolls

Ovaj blog me iz nekog razloga stalno zeza... ili me neće normalno ulogirati... ili me izbacuje bez ikakvog razloga il` upozorenja kad sam ulogirana, ako pokušam promijeniti neki prijašnji post, opet me izbaci na početnu stranicu... ili uspijem napisati post ali kad ga pokušam i objaviti, izbaci me... Hm. Postoji li neki nadnaravni razlog tome? Je li ovo jedan Dosje X? Koje se to sile bune protiv mog bloganja? Ili je uzrok nevoljama mnogo prizemniji... Možda je to osiguravajući mehanizam ubačen u sve kompove u ovoj firmi? Mehanizam čija je zadaća spriječiti zaposlenike u pretjeranom (ili ikakvom) provođenju vremena na netu, poglavito na stranicama kao što su Blog.hr i Forum.hr (koji mi također šteka)? Možda firma tako želi spriječiti "gubljenje vremena", jer rukovodeći obično i nisu svjesni da je ovakvo izražavanje sve samo ne guitak vremena...
Koji god bio razlog, uređivat ću blog kad budem doma jer mi onaj komp ne radi probleme... A odavde ću ga samo (pokušavati) napisati pokoji put...
Enivej, naslov govori o pričicama, pa... Naime, frendica i ja smo tijekom srednje škole pisale neke pričice (zapravo više u obliku igrokaza, samo što smo ih nazivale pričicama) koje su bile mješavina svega i svačega, ali većinom sprdnja na koješta... (recimo samo da su se među glavnim likovima u drugom dijelu naših pričica nalazile kurve, plaćeni ubojice, narkićke, štreberice, detektivke... a u prvom su se spominjala, opominjala i izvrtala raznovrsna javna imena, bilo stvarnih ljudi, bilo likova iz serija i filmova... kinda sick, moram priznati). Pa se ja sad dvoumim da li da te pričice (koje sam nedavno počela prepisivati na komp, jer su sve pisane rukom) počnem s vremena na vrijeme stavljati na ovaj blog. Palo mi je na pamet i da otvorim novi blog samo za to, ali mi se to učinilo nekako bezveze. Pa se, eto, dvoumim...
Budem se već oddvoumila:-)
Meanwhile, večeras mi dolazi frendica s faksa, poznata u društvu kao Diva (što u ovom kontekstu nema apsolutno nikakve negativne konotacije jer je cura stvarno super i jako, jako dobra), točnije ne dolazi k meni nego u Zagreb, a kako se cijelo društvo s faksa već dugo nije našlo na okupu (a to je, znači, nas sveukupno 7 cura - i jedan kolega, ali mislim da se s njim ovaj put necemo vidjeti), sutra navečer se nalazimo... Ono što nije tako lijepo u ovoj priči koja sama po sebi zvuči super, okupljanje stare ekipe i tako to, je činjenica da se u istom društvu nalazi i Ona. tako da ću ju, htjela-ne htjela, ipak morati vidjeti. A to mi ZAISTA kvari raspoloženje, onemogućava mi da budem u potpunosti svoja i opuštena, i to je sve jako koma... :-(
Koliko god da se radujem što ću vidjeti svoje cure s faksa, toliko mi ovo teško pada... Jednostavno mi je naporno, čisto psihički i emocionalno naporno, gledati ju kad to jednostavno više ne želim. Previše je toga bilo, previše ekstremno lijepih, zatim ekstremno ružnih, a sveukupno i ekstremno čudnih stvari, među nama dvjema, i mislim da mi neće tako skoro biti - svejedno... Možda neće nikad...
(kako sam samo skrenula s prvotne teme ovog zapisa!...)