Lady of the Lake Scrolls

Dok sam čitala jedan blog u kojem je cura spominjala nedavni prekid dvogodišnje veze, sjetila sam se faze u kojoj sam ja nakon godinu i devet mjeseci prekinula sa svojim dečkom... Razlozi za prekid tada činili ogromnima i bila sam umorna od stalnih svađa uvijek oko istih stvari i ISTIH LJUDI (ovo bi sad bio trenutak da spomenem Nju, daklem onu bivšu prijateljicu...), toliko umorna da mi se činilo da je bolje, jednostavnije i LAKŠE jednostavno pobjeći od svega - točnije, do njega. A to ipak nisam mogla zbog nekih drugih razloga koje sad i nije toliko bitno spominjati... Čak i tijekom 6 mjeseci koliko smo bili u prekidu (fraza slična onoj iz "Prijatelja" vezana uz Rossa i Rachel; ima smisla, situacija nije bila toliko silno različita...), nisam ga prestala voljeti, ali eh, brojni faktori, brojni ljudi, posebno Ona - sve me uvjeravalo u to da je bolje da smo prekinuli (da ne spominjem da je u dotično uvjeravala i njega, o meni govoreći... svašta neistinito.) No srcu ne možeš zapovijedati i nakon brojnih rasprava i moje divlje ljubomore (na Nju...) koju sam se svim silama trudila ne pokazati, te par situacija u kojima nije moglo biti drugog ishoda nego da završimo zajedno, utapajući se u poljupcima koje bih onda ja, rastrgana između onoga što sam željela i onoga što sam MISLILA da želim, prekidala i bježala (jer bježanje mi je dugo (bio) način rješavanja problema i dvojbi)... dakle, nakon 6 mjeseci takvog mučenja, odlučili smo pokušati ponovno.
Sad smo već više od godinu dana (opet) zajedno (točnije, godinu i 4 mjeseca) i nisam požalila zbog svoje odluke... Naime, kad smo shvatili da je glavni kamen smutnje među nama uvijek bila upravo Ona, kad smo razjasnili neke nesporazume i zablude do kojih nas je Ona dovela i odlučili ju napokon maknuti iz svojih života (jer bila je dio njegovog jednako kao mojeg - dobro, možda ne JEDNAKO, ali vrlo slično...), 80% onih svih velikih i "velikih" problema zbog kojih sam prekinula s njim je nestalo - a s preostalih 20% se svaki par može uspješno nositi, pa tako i mi.

Pročitala sam ovo što sam dosad napisala... i skužila da zvuči kao da je cijela ta priča o nas troje toliko jednostavna, kao da se radi jednostavno o prijateljici koja ej svojoj prijateljici pokušala oteti dečka - ali NIJE tako jednostavno bilo niti u jednom trenu... Recimo samo da je to (bila) najkompliciranija i najteža priča u mom životu - i nikome ne bih željela ništa takvo... Ali ako se ikada odlučim ispričati cijelu priču, mislim da ću napisati kakav roman... ako sam to još uvijek u stanju, of kors, s obzirom na činjenicu da već dugo nisam napisala ništa pametno...
Kad već spomenuh Nju... Sve više sumnjam da onaj tajanstveni blog ima Nju za svoju autoricu, no ipak ga povremeno pratim, čisto reda radi (i da vidim hoće li znatiželja ubiti mačku ili joj samo malo spržiti brkove...). Iako sam u nedjelju gledala Poirota - i još k tome skužila tko je ubojica prije nego što je to Poirot objavio (a neke sam sumnjive tragove skužila i prije njega... hehe...) :-)))))), svejedno me popustio istraživačko-detektivski zanos vezan uz taj blog...
Ne znam, možda zapravo ni sama nisam ziher želim li znati što se događa u Njenom životu ili ne...