~ponedjeljak, 02.01.2006.

Radni narode...

Nova godina, ludnica... Čovjek se iznenadi kako doček u društvu najuže obitelji i partnera članova obitelji te par prijatelja može biti zabavan. Zaista. Očekivala sam, s obzirom da mi je ponuda poziva za doček ove godine bila, hm, značajno nepostojeća, neki jad i bijedu od dočeka - no guess what! Moja majka luđa nego ikad, moj brat partijaner kao rijetko kada (ha, ha...), njegova cura najednom raspjevana, moj dečko s kravatom (!!!), mamin dečko u elementu... ma em smo luda obitelj, em su nam susjedi još luđi, em su prijatelji... ah. Ludi.
Ukratko, bilo je sjajno. Čak se nisam napila (čak!) iako sam stalno lijevala vino u sebe...
A onda, dođe i taj dan, 1.1., uz šampanjac i pjesmu i svirku i petarde... Dođe noću, zaspi pijan, a probudi se danju, oko podneva, skupa sa mnom... Ne samo da sam pola dana prespavala, već sam drugu polovicu dana proknjavala uz vrlo nezadovoljavajući TV program (ma tko još voli Arnieja?!!!), i to sama u stanu jer su se moja majka i buraz, u skladu sa tradicijom, malo skitali, a ja sam se, onako jadna, nikakva, kao zgažena, s velikom opeklinom na palcu (made by petarde, too much...) i bolovima u nogama (tako je to nama koje ne nosimo visoke pete NIIKAD i onda cijelu noć provedemo na "samo"5 cm...). Još sam se morala pakirati. Natrpati stvari u dvije torbe. Otputovati za Zagreb. Dovući dotične torbe po kiši do doma. Srediti cijelu sobu da opet bude useljiva i da podržava oblike života koji žive od kisika (pretjerujem, mrvicu...).
I onda danas u 8:00 se nacrtati na poslu! Prvi radni dan! Nemam pojma o ničemu! Glava me boli! Ništa nisam u stanju zapamtiti! A od mene se očekuje da već prvi dan zapamtim SVE! Tragedija! Komedija!
I onda ja ljudima s kojima ću raditi sljedeća (barem) 2 mjeseca ostavim totalno krivi dojam o sebi... Jer ja NISAM šutljiva ni povučena, glavobolja i umor su krivi za sve...
Da ne spominjem Zagreb i zagrebački snijeg... koliko se razlikuje od onog mog doma! Skoro pa će me uhvatiti nostalgija od te silne bljuzge i blata po metropoli... a ipak, i ovo je moj grad - moj RODNI grad...

- 16:11 - Path through the blinding light (1) - Paper vision - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design